Mnogo je nagađanja o budućnosti Mosta nezavisnih lista. Ovaj tjedan je iz te stranke izišao bivši ministar Vlaho Orepić, isto je učinio i splitski vijećnik mosta Martin Pauk, a poznato je da je nakon Ivana Kovačića odlazak iz Sabora u gospodarstvo najavljivao i slavonski mostovac Miroslav Šimić, šef Kluba zastupnika.

Međutim, Šimić je odlučio prolongirati svoj izlazak iz Sabora, upravo zbog, kako nam je rekao u srijedu, pojave “konstrukcija o raspadu Mosta” nakon Orepićeva naglog odlaska. Ističe kako time želi pokazati da od takvih priča nema ništa.

- Na sastanku Kluba obznanio sam da do daljnjega ostajem. Što se tiče mog najavljenog poslovnog života, o tome ću tek porazgovarati s mojim potencijalnim poslodavcima. Mislim da je Orepić povukao potpuno pogrešan potez, koji sigurno ne pridonosi razvijanju platforme Mosta, uz koju jasno stojim. Tako da nema brige za budućnost Mosta - rekao nam je Šimić, podsjećajući kako je nebrojeno puta ponovio kako bi, i da je stavio mandat u mirovanje, i dalje ostao potpredsjednik Mosta i toj platformi bio na raspolaganju. Šimić kaže da je ponosan na doprinos Mosta hrvatskom društvu i razbijanju okoštale političke scene. “Mnogima smo 'stali na žulj' i postali 'kamen u cipeli'. Zbog toga me ne čude napadi koje doživljavamo i pokušaji da nas se razbije”, zaključio je.

Na konferenciji za novinare u srijedu je Mostov politički tajnik Nikola Grmoja ustvrdio kako će se Most i dalje suprotstavljati svemu što je loše u društvu, pa “makar neki rekli da je to konfliktna politika.” Time se osvrnuo na Orepića koji je Most prozvao zbog “vođenja konfliktne politike.” No, dodao je Grmoja, Most je i konstruktivan, predstavlja zakonske inicijative i daje brojne amandmane. “Znam da bi mnogi željeli da ušutimo i prestanemo govoriti o problemima, ali nećemo na to pristati”, kaže Grmoja.

O neizvjesnoj budućnosti Mosta politički analitičar Davor Gjenero kaže kako mu se čini da je sve to posljedica toga što oni strukturno još nisu konsolidirani kao stranka.

- Oni su novopridošli u političkoj areni, gdje vam treba dosta vremena da stvorite tim ljudi koji će intrinzično prihvatiti stranačku disciplinu. Ljudi koji im sada odlaze, govorim o Orepiću i Kovačiću, su oni koji nisu baš skloni stranačkoj disciplini, to nije materijal od kojega možete napraviti disciplinirane stranačke vojnike i bilo je samo pitanje vremena kada će im takvi početi otpadati. Kada je riječ o Orepiću, to je pomalo paradoksalno, jer je on pripadao, uvjetno rečeno, lijevom krilu Mosta, a odlazi sada kada Most najavljuje bližu suradnju sa SDP-om. Dočim je bio u stranci u vrijeme dok su funkcionirali u desnim političkim suradnjama i “klizali” na desno. U prvom dijelu mandata imali smo približavanje Mosta i desnog krila HDZ-a, a protiv Plenkovića i centrističke HDZ-ovske politike. Kada gledate izvana, teško možete svjedočiti o nekakvom konzekventnom i ideologijski logičnom preslagivanju - smatra Gjenero.

U svezi s rejtingom Mosta, kojega je u anketama preskočio Živi zid, i sada je oko 7,5 posto na državnoj razini (vrhunac s oko 15 posto potpore bio je prije dvije godine), Gjenero kaže kako uvijek jedno s drugim ide napuštanje stranke i “klizanje” rejtinga.

“Taj revolucionarni segment oni su potrošili i to Živi zid zauzima. Dugoročno ne vidim njihovu čvrstu nišu, oni su je mogli naći da su iskoristili Oreškovića i organizirali se nakon raspada Vlade kao hrvatska konzervativna stranka, ili išli na kombinaciju ekonomskog liberalizma i socijalnog tradicionalizma, te uskočili u nišu koju HDZ zapravo ostavlja praznom”, kaže Gjenero. Na pitanje prijeti li im sudbina OraH-a ili laburista, odgovara: “Ne preko noći.”

- Oni su neupitno uzdrmani. U lokalnoj samoupravi postavili su se tako da su morali imati 50 posto + 1, što im je nedostižno. Pa su počeli gubiti neka uporišta, gdje je gubitak Metkovića za njih bio jako bolan, a to što su u županijskim skupštinama nazočni iz njihove perspektive ne znači puno. U parlamentu ne vjerujem da će nestati nakon idućih izbora, ali će biti bitno oslabljeni. U svakom slučaju, nije im lako. Njihov veliki problem počinje ne odlaskom Orepića ili Kovačića, nego odlaskom Ivice Relkovića, koji je promišljen čovjek i puno više zna o politici nego itko drugi tamo. Jako im je dobro postavio pregovaračku agendu, pa su koalicijske pregovore vodili vrlo profesionalno i ostvarili svoj maksimalan utjecaj unutar tih vlada - zaključuje Gjenero.