Iako bajkovitiji nego ikada prije, Advent u Osijeku, ove godine na Trgu Ante Starčevića, Trgu pape Ivana Pavla II. i u dijelu Županijske ulice, nije pobrao hvalospjeve, bar u prvih desetak dana. Odnosno poprilično je prigovora na njegov račun, ma koliko se svi građani trudili ne upadati u “grinčevsko” raspoloženje. U ponedjeljak se, da stvar bude gora, srušio glavni bor.

Također, zbog pogrešno oglašenog radnog vremena klizališta mnogi su proteklog vikenda ostali kratkih rukava za ulaznice. K tomu, na račun prometovanja tramvaja i motornih vozila mnogo je prigovora, kao i na cijene sadržaja, koje nisu u skladu s ekonomskom situacijom većine građana. Građani s malom djecom u takvom se krkljancu teško odlučuju doći opustiti u blagdanskoj atmosferi. Jer, djecu treba svake sekunde držati na oku.

Bor se srušio povrh grijane kupole za djecu na Trgu Ante Starčevića u ponedjeljak u večernjima satima, kao posljedica naleta olujnog vjetra. Pritom je oštećena i jedna od kućica, a srušio se i adventski svjetleći luk. Srećom, nitko nije ozlijeđen i šteta je sanirana. No, bez obzira na sretni ishod, taj je događaj bacio sjenu na blagdansko veselje zbog kojega bi građani trebali doći u središte Osijeka. I to s djecom, s obzirom na to da je najviše ponuđenog adventskog sadržaja koncipirano upravo za tu populaciju.

Osim zbog urušavanja bora posjetitelji u kontekstu sigurnosti negoduju i zbog činjenice da je polazišna stanica božićnog tramvaja ispred knjižare “Nova” odmah uz klizalište, grijanu kupolu i tri dječja vrtuljka. Također, valja napomenuti kako tramvaj nije jedino vozilo koje prolazi Trgom Ante Strčevića, čak i za najvećih gužvi. Primjerice, u nedjelju poslijepodne ondje smo zatekli i nekoliko dostavnih vozila, policijsko vozilo i Djeda Božičnjaka na motoriću s prikolicom!

Skupo je izvesti obitelj na osječki Advent. Od toga se ne može pobjeći. Cijene svega su sve samo ne prilagođene ekonomskoj situaciji građana.

Da nije jela specijalnu piletinu iz woka, kupila ijedan predmet ili se provozala u spomenutom božićnom tramvaju, jedna je osječka četveročlana obitelj prošlog vikenda na Adventu za samo dva sata potrošila gotovo 200 kuna. Za klizanje jednog roditelja i djeteta izdvojila je 50 kuna (ulaznice, najam klizaljki, najam pomagala za klizanje), a nakon klizanja taj je dvojac potrošio još 20 kuna za dva čaja. Za šest vrtnji vrtuljkom - tri po djetetu (u trajanju od dvije-tri minute!) izdvojili su 60 kuna, a zatim još 40 kuna za dva kuhana vina i dvije tople čokolade. Prema automobilu krenuli su s još dvije šećerne vune u rukama mališana, svaku su platili 12 kuna. Ukupno 194 kune! Složit će se svi, povelik iznos za dva sata božićnog ugođaja, koji će si većina osječkih obitelji, u najboljem slučaju, na ovaj način moći priuštiti možda dva puta tijekom cijelog Adventa, a, realno gledano, velik broj njih ni jednom.

Najveći je adut ovogodišnjeg Adventa svakako bio klizalište. Iz ptičje prespektive impresivna kružna konstrukcija na središnjem trgu puno je obećavala. No u praksi je proteklog tjedna isplivalo puno nedostataka. Najprije, od otvaranja na pultu je klizališta bilo istaknuto pogrešno radno vrijeme, koje jasno kaže kako je klizalište petkom i subotom otvoreno samo u jednom terminu, i to večernjem, od 22 do 23.15. Iako je u tomu malo tko vidio logiku, malo tko se i odlučio na klizanje doći u prva dva udarna dana drugog adventskog vikenda. Za posljedicu je to imalo da je u nedjelju na Trgu Ante Starčevića bio krkljanac. Za termin u 18 sati već u 17.30 stvorila se stotinjak metara duga kolona, koja je iz minute u minutu bivala sve dulja. Ulaznice su se počele prodavati u 17.45, a 20 minuta poslije bilo je objavljeno kako prodaje više nema. Bez mogućnosti za klizanje ostalo je mnoštvo građana. Uz to, pomagala za klizanje je premalo, samo osam, a nisu rijetke situacije da se o tomu ne vodi računa, pa se iznajmljivanje naplaćuje iako pomagala nisu raspoloživa, što završava dječjim suzama.

Dodatno, ne može se zanemariti ni činjenica da se proteklih dana klizalište počelo topiti. U petak, u terminu od 12 do 13.15, u jednom trenutku jedva da je bilo funkcionalno. Na stranu južina, ne bi li ipak trebao postojati mehanizam da takvo što spriječi?