Kultura
OSTAVŠTINA VANJE RADAUŠA U VINKOVAČKOJ KNJIŽNICI I LIKOVNOJ GALERIJI

Posebno su vrijedne rijetke knjige tiskane do 1850., koje nema ni NSK
Objavljeno 13. prosinca, 2017.
Pronađena su mnoga pisma, razglednice, novčanice, dva Radauševa crteža, ljubavne poruke...

Iako je više puta sazrijevala ideja o posebnoj spomen-galeriji gdje bi bila smještena i izložena ostavština jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika Ivana Vanje Radauša (rođen 29. travnja 1906., u Vinkovcima - umro pod ni do danas posve razjašnjenim okolnostima 24. travnja 1975. u Zagrebu, pa se kao moguća lokacija spominjala crkva na Meraji), do sada se nije u gradu našao prostor gdje bi bilo pohranjeno sve što je Grad otkupio, ili što je obitelj Vinkovcima darovala iz opsežne umjetnikove ostavštine. No, dio te građe dostupan je u Gradskoj knjižnici i čitaonici gdje je Memorijalna knjižnica Ivana Vanje Radauša i u Galeriji likovnih umjetnosti “Slavko Kopač”, gdje su u depoima pohranjene grafičke mape, skulpture, crteži...

- Memorijalna knjižnica iz ostavštine Ivana Vanje Radauša obiteljski je dar njegove supruge Jelke Ribarić–Radauš i triju kćeri, vinkovačkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici iz 1998. Ovdje je 7500 svezaka knjiga, više od 4000 naslova iz svih područja znanosti od kojih posebnu vrijednost imaju stare i rijetke knjige tiskane do 1850. (neke od njih nema ni Nacionalna i sveučilišna biblioteka), te knjige iz zavičajne književnosti. Obitelj Radauš darovala nam je i 10.000 časopisa, periodike, kataloga izložbi, arhivske građe na mnogim svjetskim jezicima, što govori o širokom spektru interesa našega zavičajnika, a posebno se ističu pojedini raritetni primjerci knjiga, poput prvog hrvatskog izdanja Reljkovićeva Satira iz 1779., a tu su i izdanja iz 1857. i 1871. Kuchnik Stipana Josipa Relkovića iz 1796., rana izdanja Ilije Okrugića, Kosora i Kozarca. Najstarija knjiga tiskana je 1567. Vrijedno je spomenuti i više od 30 izdanja Ilijade i Odiseje na raznim europskim jezicima. Uz knjige, Gradskoj knjižnici darovan je Radaušev radni stol i stolica s jastukom na kojemu je umjetnikova majka Terezija izvezla grb Vanje Radauša – na štitu zvijezda, što vjerojatno označava njegovo životno opredjeljenje i bik, životinja čijoj se snazi divio, inače njegov horopskopski znak – objašnjava Tihomir Marojević, viši knjižničar, voditelj Studijske knjižnice u čijem je sklopu i Memorijalna knjižnica, te dodaje kako se Zbirka sustavno obrađuje od 1998., kada su katalogizirane i inventarizirane stare i rijetke knjige. Od 2007. katalogizira se i sva ostala građa. Pokazuje nam popis preuzetih knjiga gdje je točno označeno gdje su knjige bile (polica u radnoj sobi, polica u ateljeu i slično) pa tu piše da je na radnom stolu imao - 51 knjigu!

Čitateljski tragovi

Marojević pojašnjava kako je zbirka podijeljena prema jezicima i prvo se katalogizirala građa na hrvatskom jeziku, koja je i najtraženija, a prilikom katalogizacije i preslagivanja knjiga često su se nalazili čitateljski tragovi Vanje Radauša, odnosno predmeti koji su privremeno uloženi u knjige, ali su na kraju tamo trajno ostali. Svi se čitateljski tragovi čuvaju. Pronađeno je mnoštvo pisama, razglednica, novčanica, dva Radauševa crteža, čak i ljubavnih poruka... Posebno se vodi briga i o posvetama na knjigama, jer se na taj način može zaključiti koji je to krug ljudi s kojima se Radauš rado družio i radio.

- Jedan od najvrednijih dosadašnjih pronalazaka u Zbirci Radauš je strojopis Šokačkih pismica u dva uveza. Kako je Radauš došao do Jankovićevih strojopisa nije poznato, ali pretpostavlja se da ih je pronašao i otkupio u jednom od zagrebačkih antikvarijata, jer je svakodnevno obilazio tri antikvarijata - u Ilici, Gundulićevoj te antikvarijat Matice hrvatske. Šokačke pismice su najznajčajnije jer je u njima pronađen i rukopis Slavka Jankovića u kojem objašnjava kako su izgubljene i nađene Šokačke pismice – kaže Tihomir Marojević.

Voditelj Memorijalne knjižnice kaže kako imaju dvije vrste posjetitelja - najčešće ljudi dolaze kako bi pogledali njegovu knjižnicu u cjelini, kao takvu, i ne zanima ih previše sadržaj. Drugi tip posjetitelja su oni koji trebaju građu iz Radauševe zbirke za svoja istraživanja.

- Tako su jedno vrijeme intenzivno dolazili ljudi istraživati zbirku, jer su bili uvjereni da zbirka sadrži podatke o Radaušu, što ona u principu nema. Radi se o njegovoj privatnoj knjižnici. Radauš je mnogo čitao, ali je bio prije svega veliki bibliofil i tu bibliofiliju nije mogao kontrolirati, jer je nabavljao knjige iz svih područja znanja, na mnoštvu jezika - njemački, hrvatski, engleski, ruski, hebrejski, skandinavski jezici, grčki, talijanski, francuski..., što će reći da ga je knjiga često zanimala kao kolekcionarski predmet, a ne isključivo kao sadržaj, jer Radauš, vjerojatno jedan dio knjiga nikada nije pročitao, jednostavno nije znao sva pisma i sve jezike koji su zastupljeni u Zbirci. Uostalom, pronašli smo i mnoštvo knjiga koje još nisu bile ni razrezane, znači, nije ih niti prelistao – priča Marojević, dodajući kako u knjizi dojmova dominiraju komentari kako se Radauš, eto, vratio kući, ima zahvala umjetniku što je ovu vrijednu zbirku darovao rodnim Vinkovcima, te pohvale vizualnom rješenju Memorijane knjižnice.

Otkup 80-ih

U depoima Galerije pohranjena je vrijedna zbirka slika, crteža, grafika i skulptura Ivana Vanje Radauša, koje je Grad Vinkovci otkupio od umjetnikovih nasljednika, a, tvrdi Ivica Belamarić, povjesničar umjetnosti i kustos Galerije, ponajviše zahvaljujući nastojanjima bivšeg ministra kulture Bože Biškupića i bivšeg gradonačelnika Vinkovaca Dražena Švagelja. No, još sredinom 80-ih tadašnja Skupština Vinkovaca kupuje 561 nekaširani crtež, 175 mapa i 110 kaširanih crteža i dekalkomanije, a supruga Jelka Ribarić-Radauš darovala je zbirku crteža.

- Zbirka Vanje Radauša koja se čuva u našoj Galeriji sadrži radove naslovljene Školovanje na akademiji iz vremena studiranja 1927., Dekalkomanije iz 1937., Tifusari 1971./1973. s 84 rada u tušu, Krvavi fašnik 1965./1966., gdje je 19 skica ženskih aktova i Flora croatica 1971./1972. sa 123 rada u tušu, a nakon nje iste godine nastaje i ciklus Ptice od 12 crteža. Tu su ciklusi Predratne od 55 crteža koji nastaje 1933., 19 crteža iz ciklusa U partizanima, ciklus Portret našeg čovjeka sa 133 rada iz 1971. Mapa Sjećanje na djetinjstvo sadrži 260 radova, 19 radova iz ciklusa Matere, tu su radovi Slavonija, zemljo plemenita, mapa linoreza s 15 grafika Mi pamtimo iz 1943. Važno je da su sve grafičke mape registrirane i da svaki predmet, svaka umjetnina u zbirci ima svoj inventarni broj, fotografiju i sve potrebne podatke – kaže Ivica Belamarić, dodajući kako čuvaju 24 mape s oko 1300 crteža, grafika, skulptura i oni se povremeno vade iz depoa i izlažu kao, primjerice 2006., u povodom 100. obljetnice Radauševa rođenja, kada su izloženi radovi od onih nastalih na Akademiji do posljednjeg ciklusa crteža o Slavoniji.

Ivan Vanja Radauš (nadimak Vanja dobio je na Akademiji i od tada tim imenom potpisuje svoje radove), bio je zaljubljive prirode i strastven ljubavnik, kažu, ženio se sedam puta sa šest žena i legenda kaže kako ima i izvanbračne djece, a među njima i poznatih imena iz glazbenog i zabavnog hrvatskog života. Jelka Ribarić-Radauš bila mu je peta i sedma žena.

Miroslav Flego

nadimak

VANJA DOBIO JE NA AKADEMIJI

Gradskoj knjižnici darovan je Radaušev radni stol i stolica s jastukom na kojemu je umjetnikova majka Terezija izvezla grb Vanje Radauša – na štitu zvijezda i bik.

51

KNJIGU IMAO JE RADAUŠ NA SVOM RADNOM STOLU

Možda ste propustili...