ŽUPANJA - Godina na izmaku za obrtnike iz županjske Posavine malo je bolja nego lani, osjete se blagi pomaci, iako su rezultati još daleko od onih uspješnih godina kada je obrtništvo na neki način bilo jamstvo socijalne stabilnosti toga kraja.

Situacija bi zasigurno bila puno bolja da su obrtnici iskoristili mogućnost povlačenja sredstava iz europskih fondova, što su samo rijetki učinili, pa su sredstva koja su stigla u županjski kraj za sada vrlo skromna.

Jedan od uvjeta koji ih možda i najviše koči je taj da na natječaj mogu aplicirati samo oni koji nemaju nikakvih dugovanja prema državi, dobavljačima i drugima, jer ih se u suprotnome automatski isključuje iz utrke za europskim novcem. Predsjednik Udruženja obrtnika Županje Đuro Curić zadovoljno ističe da broj obrtnika polako raste. Neki su se morali prebaciti i u drugi oblik poslovanja i registrirati d.o.o. jer ostvaruju previše prometa i više ne mogu biti obrtnici. Napominje da pojedinci i dalje odjavljuju obrte, ali je broj novoprijavljenih ipak veći. Vjeruje da će se taj pozitivan trend nastaviti i u sljedećoj godini.

U županjskoj Posavini radi više od 510 obrtnika, a nekada ih je bilo više od 700. Kao glavne razloge gašenja brojnih obrta navodi velika davanja prema državi i druge fiskalne namete koji jako opterećuju njihovo poslovanje. A veliku ulogu odigrala je i slaba kupovna moć građana.

U posljednje vrijeme na tome području ponestaje i radne snage, a najteže je, čini se, pekarima. Njihov je posao vrlo zahtjevan i naporan, pekari rade kad svi spavaju, mijenjaju dan za noć i pronaći radnika gotovo je nemoguća misija. Na česte prozivke da smo jeftina radna snaga i da mladi zasigurno ne bi odlazili iz Hrvatske da ih domaći poslodavci više plaćaju, Curić odgovara da obrtnik iz svoje zarade radnika ne može platiti više nego što daje.

Kaže da ih plaćaju čak i više nego neka poduzeća u tekstilnoj ili drvnoj branši. Obrtnici, ustvrdio je, nisu u stanju više ni zaraditi, a samim tim ni više platiti radnika.

- Ubijaju nas fiskalni nameti i smatram da je najveći razlog teškoj situaciji u koju smo dovedeni taj što država premalo subvencionira obrtništvo, ni približno kao što subvencionira poljoprivrednika - upozorava.

Iako varira iz mjeseca u mjesec, računica koju je iznio, govori da obrtnik koji ima zaposlenog jednog čovjeka mjesečno treba napraviti najmanje dvadesetak tisuća kuna neto prometa da bi mogao dati državi, platiti radnika i nešto ostaviti sebi. A to je jako veliki iznos.

Deficitarni obrti u županjskom kraju su obućar, brijač, tokar, bravar, a svakako i dimnjačar, zanimanje koje je nepravedno podcijenjeno. Za njim postoji potreba, ali danas nitko ne želi raditi taj posao. Ugrožena je i trgovina na malo, trgovački lanci učinili su svoje, posebice blizina susjedne Bosne. Kada je riječ o ugostiteljstvu, tu je, ističe Curić, gužva.

- Mala bara - puno krokodila. Previše je ugostiteljskih objekata i u gradu Županji i u okolnim općinama, toga kod nas nikada ne nedostaje - ustvrdio je Curić. Vjeruje da će u 2018. godini obrtnici biti aktivniji i agilniji, posebice u pogledu pripreme projekata i apliciranja na natječaje za povlačenje europskih i domaćih sredstava. To bi moglo imati vrlo pozitivne učinke i oživiti obrtništvo u županjskom kraju.