Deset javnih spomenika i javnih skulptura Ivana Meštrovića (Seljaci, Zdenac života, Udovica, Josip Juraj Strossmayer, Žena (s prekriženim rukama), Majka doji dijete, Andrija Medulić, Povijest Hrvata, Ruđer Bošković, Nikola Tesla), dvije građevine koje je projektirao (crkva Krista Kralja, Dom hrvatskih likovnih umjetnika), tri muzeja u kojima čuvaju njegova djela (Atelijer Meštrović, Gliptoteka HAZU, Moderna galerija) i tri crkve (katedrala, crkve sv. Marka i Krista Kralja), kao i Meštrovićevi iščezli prostori – Galerija Meštrović u Ilici 12 i atelijer na Josipovcu 5 (danas Ulica Ivana Gorana Kovačića) - našli su se u fokusu knjige “Meštrovićev znak u Zagrebu”, autorice Barbare Vujanović (više kustosice Atelijera Meštrović u Zagrebu), koju su u Muzeju likovnih umjetnosti predstavili povjesničari umjetnosti Igor Loinjak, asistent na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, te mr. sc. Daniel Zec, viši kustos MLU.

Pitkim i zanimljivim štivom knjigu je ocijenio Zec, koji se u svom gotovo polusatnom dijelu fokusirao na predstavljanje spomenika, njihov značaj, lokaciju, povijest, djela u zagrebačkim crkvama, dvama arhitektonskim projektima, od kojih jedan nikada nije realiziran - crkva Krista Kralja u Trnju, od prvih Meštrovićevih zamisli iz 1922. i drugog projekta iz 1936., po kojem je izgrađena kripta, preko niza projekata kojima se pokušalo završiti crkvu i reinterpretirati Meštrovićevu ideju, sve do projekta koji je pobijedio na natječaju 2008., a koji potpisuju autori arhitekti Nemeth, Kelava i Petljak. Drugi je Dom HDLU-a u Zagrebu, znan i kao Meštrovićev paviljon, prema mišljenju mnogih arhitektonsko remek-djelo poznato pod nazivom Džamija. Prema riječima Daniela Zeca, riječ je o najsmionijoj arhitektonskoj realizaciji onoga vremena u nas. Kada se govori o važnosti Meštrovića u Zagrebu, ne smiju se izostaviti ni muzejske zbirke.

Igor se Loinjak usredotočio na značajniju, ali kraću dionicu Meštrovićeva rada (i ujedno po njemu najznačajniju ideju u kontekstu knjige) - ideju južnoslavenskog ujedinjenja, kroz monumentalni Vidovdanski hram koji je trebao biti sagrađen na Gazimestanu. Ponesen idejom jugoslovenstva i kosovskim mitom, Meštrović je izradio seriju skulptura koje su na izložbi u Rimu 1911. dobile zlatnu medalju. Maketa se danas može vidjeti u Narodnom muzeju u Kruševcu.

Prema riječima autorice, ideja za knjigu počela je kao mala forma, vodič istoga naslova. Već su se u začetku ideje pokazale kao velike i značajne, pa im je autorica posvetila mnogo vremena i rada, što je rezultiralo knjigom koja predstavalja materijalnu i nematerijalnu Meštrovićevu baštinu. Kipar i arhitekt Meštrović svojim je djelima premrežio Hrvatsku, ali i Europu i SAD. U obradi je njegove baštine autorici bila bitna angažiranost, rezultat čega je, primjerice i dobivanje prostora za Modernu galeriju. Vjerojatno svi znaju da se njegova Povijest Hrvata nalazi i na prvoj stranici hrvatske biometrijske putovnice.

Mnoge su Meštrovićeve projekte pratile kontroverze, rekacije zajednice, lomila su se kritička koplja o njegovim javnim spomenicima. Barbara Vujanović ističe važnost skrbi o svim postojećim spomenicima, te podsjeća i na pogrješke poput smještanja golemog spomenika Nikoli Tesli u Teslinoj ulici, pri čemu je jedino uspio spoj imena skulpture i ulice. Skulptorskim diptihom naziva Meštrovićevu zamisao da dvije velike skulpture dvojice hrvatskih znanstvenika, Boškovića i Tesle budu na jednom mjestu, na postamentima arhitekta Kazimira Ostrogovića u prostoru Instituta Ruđer Bošković. Tesli je i prostorno i vizurno dodijeljenja neprikladna pozicija, smatra autorica, koja je iskazala zadovoljstvo promocijom u Osijeku jer je Meštrović za Slavoniju vezan rođenjem (i spomen-galerijom u rodnom mu Vrpolju), u MLU su neka njegova djela, sa Strossmayerom je bio povezan... N.Vekić