Magazin
RAZGOVOR: VLADIMIR CVETKOVIĆ SEVER

Pjesnici mita su malobrojni: S Mitopejom smo zasadili stablo u čijoj će se krošnji naći mjesta i za njih!
Objavljeno 9. prosinca, 2017.
PREVODITELJ I NAKLADNIK, OSNIVAČ I VLASNIK IZDAVAČKE KUĆE MITOPEJA, DUGOGODIŠNJI PRIJATELJ NEILA GAIMANA...

Vaše prevoditeljsko iskustvo doista je veliko, no može li se reći da vam je prevođenje postalo poziv, sad kad ste pokrenuli izdavačku kuću Mitopeja?

- Prevođenje mi je poziv već desetljeće i pol, odnosno otkako mi je postalo jasno da se ovdje neću moći baviti filmom (za snimanje igranog prvijenca nije mi bila dovoljna ni nagrada za scenarij na Berlinaleu, nažalost). Knjiga i film prve su mi ljubavi, ali knjigu čovjek još i može sâm stvoriti, no za film je potrebno imati ozbiljna produkcijska sredstva. A u tome, pak, umreženost među komisijama koje ih dodjeljuju igra presudnu ulogu.

Nipošto time ne želim reći da u našoj kinematografiji nema sjajnih ljudi, samo podvlačim da se u konačnici sve svodi na razmjerno oskudan novac na koji svi pikiraju. U malo manjim razmjerima, tako je i s potporama za knjigu - ali njih se dâ potpuno zaobići. Mitopeja se stvara bez ijedne kune proračunskog novca: jedina iznimka je potpora dana zapošljavanju kolegice Martine Pranić, koja je s nama od rujna. Ni njoj prevođenje nije jedini poziv, ali u njemu je fenomenalna.

Moći držati u rukama konce svog prevoditeljskog rada, paziti na naslove od odabira do promocije, biti spreman preuzeti odgovornost za konačno djelo - to je neprocjenjivo.

NOVI KONCEPT

Za Algoritam ste prevodili desetak godina. Kakva su ta iskustva? I nakon toga Mitopeja, i odmah s dva svjetska, reprezentativna izdanja...

- Svakojaka - u konačnici ružna. Ne zbog odnosa prema meni osobno, jer on se svodio na tipičan odnos u branši: bio sam puka karika u hijerarhiji, tjeran na ispunjavanje nemogućih rokova, omalovažavan i kao kreativni radnik i kao čovjek. Tako je i ostalima u ovom poslu. Ali doživjeti da Algoritam svojim lancem AMK baci na koljena knjigu u Hrvatskoj kao takvu, sve te ljude - to je bilo istinski mučno.

No znajući odakle odlazim, Mitopeju sam otpočetka koncipirao tako da joj osiguram egzistenciju bez oslanjanja na knjižarske lance. Baš kao i u slučaju potpora. Nama je dovoljno da petsto čitatelja koji nas prepoznaju kupi pojedini premijerni, luksuzni naslov izravno od Mitopeje kako bismo kontinuirano djelovali - i to nam jamči pokrivanje troškova prava i izrade te daje kapital za izradu neograničenih izdanja, dostupnih u knjižarama. A izbjegavanje posrednika omogućuje da ta prva knjiga bude zaista luksuzna.

Cijeli koncept izrazito je nov: ne sliči čak ni uvriježenoj praksi većih tržišta, gdje za tvrdim izdanjem slijedi meko. Naše luksuzno izdanje pruža priliku za korištenje tehnologija i materijala nemogućih u iole većim nakladama: za svoje prve dvije knjige, Nordijsku mitologiju Neila Gaimana i Pokopanog diva Kazua Ishigura, Mitopeja je razradila postupke koji još nikad nisu primijenjeni na knjigu, nigdje. U slučaju prve, naslov je doista ispisan runama što svijetle na noćnom nebu bojama aurore. U slučaju druge naslov tvore pokopni humci što se uzdižu nad izmaglicu koja je zavila cijelu zemlju. Oba se likovna rješenja temelje na sadržaju samih knjiga: minimalistička su, ali imanentna tim djelima.

Koliko ste do sada preveli knjiga i koliko je teško prevoditi fantasy literaturu?

- Iza mene je više od stotinu objavljenih naslova, dovoljno da mi dade za pravo reći da čitatelji mogu imati povjerenja u moj rad. Interesi sežu dalje, jasno - bilo mi je drago dobiti nagradu za filmsku kritiku nakon što sam joj posvetio više od dva desetljeća - ali recimo da sam u Mitopeju (što nisu samo knjige nego i opsežni resursi koje objavljujemo na stranici) uložio ukupnost znanja i iskustava stjecanih cijeli život.

Samo, Mitopeja nije fantasy - nije žanr, uopće. Neil Gaiman cijelog života piše žanrovski, ali u Nordijskoj mitologiji laća se mitografije i obnavlja sjevernjačku baštinu za naše vrijeme. Ishiguro u Divu prvi put poseže za mitemima - konkretno, iz predaje o kralju Arthuru - ali njegove su teme uvijek iste, one krajnje, zbog kojih je upravo i dobio Nobelovu nagradu. Katherine Arden u trilogiji Zimska noć, čiji nam prvi nastavak izlazi u veljači, daje minuciozan povijesni pogled na Veliko Kneževstvo Moskovsko iz XIV. stoljeća, ali ujedno pruža najbolji prozni uvid u slavensku mitologiju koji je meni, kao prevoditelju s engleskog, danas dostupan.

Arden upravo počinje dobivati nagrade za najbolji SF i fantasy 2017. godine, ali to samo govori koliko je perspektiva gledanja na književnost iskrivljena pojmom žanra. Na njemu, napokon, inzistiraju nakladnici i knjižari, kako bi imali lako prepoznatljivu robu za svoje potrošače. Naknadno se pojam žanra uvukao i u književnu teoriju, gdje stvara pomutnju. Mi u Mitopeji ne smatramo knjigu robom, nego djelom, a svoje čitatelje ne smatramo potrošačima, nego ljudima. A čovjek osjeti kad ga se cijeni, kako nam reakcije publike, pisaca i njihovih agenata svakodnevno daju do znanja.

TOLKIENOVA PJESMA

Odakle naziv Mitopeja? Zbog Tolkiena ili šire mitske simbolike?

- Da, izravno je nadahnuće bila Tolkienova pjesma, napisana kao kontraargument C. S. Lewisu - jer tko će negoli Tolkien iznijeti dijalektiku savršeno rimovanim stihovima! Ali to što Profesor kazuje može služiti kao luča onima koji odluče pratiti i podržavati Mitopeju. Meni je mit ukupnost duhovnog nasljeđa pojedine minule kulture: mitografi, oni koji mit danas pronose i približavaju, spona su nam s tom baštinom. Petar Bujas, jedan od recenzenata Mitopeje, iznosi pak tezu da nas mit uzdiže nad ovo svakodnevno i omogućuje nam sagledati same sebe kroz prizmu vječnosti.

Teoretičara mita je mnogo, i naravno da ovo radimo s dobrim poznavanjem te građe. Ali pjesnici mita su malobrojni, i bilo mi je važno Mitopejom zasaditi stablo koje će u svojoj krošnji naći mjesta za njih.

ODUŠEVLJENI GAIMAN

Kako ste se odlučili za prijevod Nordijske mitologije Neila Gaimana? I što kaže Gaiman, sviđa li mu se takvo predstavljanje njegova djela u Hrvatskoj?

- Ako tražite primjer sinkroniciteta - da se poslužim pojmom Junga, velikog znalca mita - ne idite dalje od Mitopeje. Tri mjeseca nakon što sam u ljeto 2016. krenuo kupovati prava na knjige, sav u nedoumici hoću li ikada moći čitatelju objasniti što je Mitopeja, moj dragi prijatelj Neil objavi na svom blogu da početkom 2017. objavljuje Nordijsku. Ako postoji najbolje objašnjenje Mitopeje, onda je to ova žrtva - ne ljevanica, ne paljenica, nego pisanica - bogovima koje je Neil itekako iskorištavao u dosadašnjoj karijeri.

Naravno da sam smjesta osigurao prava na taj naslov, inače vrlo tražen i jedan od najvećih hitova 2017. godine. Ali nisam Neilu ništa rekao o tome sve dok nisam imao ugovor u ruci. Ne bih tako zlorabio prijateljstvo s čovjekom koji me naziva svojim najpredanijim prevoditeljem. Zasad se oduševljava našim izdanjem na Twitteru - kad svijetli u mraku! - a nadam se da će mu njegov gratis primjerak doći u ruke do ovogodišnjeg zimskog suncostaja, slave iskre sred mraka.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ

RADIMO ŠTO VOLIMO
Primjerci naših knjiga u vašim rukama odraz su te ljubavi

Hoće li se u Mitopeji naći i neki domaći autor? Kakvi su planovi za iduću godinu, kako ide s promocijom izdanja, medijskom prezentacijom Mitopeje i knjiga?

- Mitopeja je zasad utočište nama prevoditeljima koji smo se dugogodišnjom pečalbom etablirali od terora vlasnika, urednika, lektora, redaktora i korektora. Velika mi je čast što će 2018. godine Martina imati priliku donijeti čitateljima Mitopeje književnike koje voli na svom znalačkom, razigranom hrvatskom. I nadam se da ćemo u dogledno vrijeme moći izbaviti još poneku prevoditeljsku dušu iz dotičnih ralja.

Ne koristimo sredstva poreznih obveznika pri izradi knjiga. Početno ih financiramo mojim radom, uglavnom usmjerenim na titlanje dobrog dijela repertoara multipleksa. Ali bez jednokratne potpore Ministarstva ne bih, uz troškove kupnje autorskih prava i Mitopejina vrlo skupog tiska, imao priliku zaposliti Martinu. A jesam, i lijep je to osjećaj, usudim se reći i zbog njezine emancipacije. Kao žene, kao autora i kao radnice. Dugogodišnji smo kolege - naslijedila me je na mjestu prevoditelja na plaći u Algoritmu - i baš smo se napatili da bismo došli dovde.

Ubuduće namjeravamo raditi samo ono što volimo. Primjerci naših knjiga u vašim rukama odraz su te ljubavi. Nemamo nikakve druge poslovne računice doli nade da će nam se ta ljubav vratiti u dovoljnoj mjeri da to radimo i dalje. I vraća se. Osjećamo to na svakoj promociji, pri svakoj reakciji na naše objave na društvenim mrežama, i samo čekamo što će biti kad Mitopeja objavi svoje naslove za iduće godišnje doba. A ako uzmognemo svojim radom vratiti malo radosti i ponosa ovoj zemlji, za koju sam se borio kad je bilo najteže, uspjeh nam neće biti mjerljiv novcem.

Doživjeti da Algoritam svojim lancem AMK baci na koljena knjigu u Hrvatskoj kao takvu, sve te ljude - to je bilo istinski mučno...

Neil Gaiman cijelog života piše žanrovski, ali u Nordijskoj mitologiji laća se mitografije i obnavlja sjevernjačku baštinu za naše vrijeme...

Petar Bujas, jedan od recenzenata Mitopeje, iznosi tezu da nas mit uzdiže nad ovo svakodnevno i omogućuje nam sagledati same sebe kroz prizmu vječnosti...

GAIMAN U HRVATSKOJ

Ne računajući najnoviju knjigu “Nordijska mitologija”, u Hrvatskoj su do sada prevedena ova djela Neila Gaimana:

Marvel 1602 - grafički roman (2010.)

Američki bogovi - roman (2003.)

Anansijevi dečki - roman (2011.)

Dobri predznaci - roman (koautorstvo s Terry Pratchettom) (2010.)

Ocean na kraju staze - roman (2014.)

Sandman: Beskrajne noći - grafički roman (2007.)

Zvjezdana prašina - roman (2007.)

Knjiga o groblju - roman (2009.)

Koralina - roman (2003.)

SVJETSKA SLAVA
GAIMAN: Ideje dobivamo dok sanjarimo, dok se dosađujemo...

Tko jednom počne čitati Gaimana, čitat će ga cijeli život. I to bez obzira čitao njegove romane, njegove priče, grafička izdanja stripovske forme, a posve sigurno neće zaobići niti jedan film rađen prema Gaimanovim djelima, uključujući i televizijsku seriju snimljenu (konačno ove godine!) prema remek-djelu “Američki Bogovi”. Fanovi o Gaimanu znaju naravno sve, no za one koji će fanovi tek postati, još malo podataka.

Daklem, Neil Gaiman (57) rođen 1960. u engleskom Portchesteru, Hampshire, židovskog je porijekla, no školovao se u nekoliko anglikanskih škola, gdje je učio standardne školske predmete, kao i religijske. Gaiman je odrastao čitajući djela C. S. Lewisa, J. R. R. Tolkiena, Michaela Moorcocka i G. K. Chestertona. Kasnije je postao fan znanstvene fantastike, a čitao je i, kaže, uživao u djelima Thornea Smitha, od kojeg je “pokupio” vrckavi, humorom prožeti stil. U njegovom opusu brojna su SF i fantasy djela, uključujući i stripove. Zanimljiv je i podatak da je Gaiman spisateljsku karijeru započeo 1984. napišavši biografiju glazbenog sastava Duran Duran i knjigu citata “Ghastly Beyond Belief”, u suradnji s Kim Newman. U to je vrijeme također radio kao novinar, pišući književne osvrte. Vezano uz njegovu filmsku karijeru, 1996. napisao je televizijski scenarij za mini-seriju “Neverwhere”, kasnije scenarij za film Roberta Zemeckisa “Beowulf” te scenarij za zadnje tri sezone serijala “Babylon 5”. Velik uspjeh doživjele su filmske ekranizacije njegovih knjiga “Koralina” i “Zvjezdana prašina”, dok su se ove godine na televiziji pojavili American Gods, uvelike se snima i serijal prema romanu Good Omens (“Dobri predznaci”), a u pripremi su i ekranizacije djela The Graveyard Book i The Sandman. Gaiman je također jedan od scenarista i TV-serijala Lucifer. Obznanio je da piše nastavak “Američkih bogova” i radi na prequelu Sandmana. Od 2006. živi u američkom gradu Minneapolisu. Ima troje djece - kćeri Hooly i Maddy i sina Michaela, iz braka s Mary T. McGrath.(D.J.)

RECENZIJA KNJIGE

Bogovi s ljudskim manama

 

Takvo izdanje još nismo imali u Hrvatskoj, jer knjiga “Nordijska mitologija” nešto je posve novo i drukčije u odnosu prema svemu što se do sada pojavilo u domaćem književnom nakladništvu.

Aktualno djelo Neila Gaimana u izdanju Mitopeje, napose specijalna edicija od 500 primjeraka (poslije ide u “obično” izdanje) doista je reprezentativan uzorak i uradak na svjetskoj razini koji posve zasluženo možemo proglasiti izdavačkim pothvatom godine (godina) u Hrvatskoj. Zvjezdano nebo i runska slova na ovitku knjige (i na zaštitnoj “kutiji”), crno-bijela grafika, unikatni uvez i također crno-bijeli hrbat, tip slova i papir na kome je knjiga tiskana, već u startu oduševljavaju. Jednako kao i ova tehnička strana cijele priče, oduševljava i sadržaj same knjige, odnosno koncept djela, Gaimanov pripovijedni stil i dakako izvrstan prijevod Vladimira Cvetkovića Severa. Ukupno uzevši, ponovit ću još jednom, s potpisom Mitopeje kao nakladnika dobili smo antologijski primjer kako se može i treba objaviti jedno takvo izdanje uvjetno rečeno žanrovskog predznaka, ali u biti mnogo više od toga. Drugim riječima, “Nordijska mitologija” u ovakvoj prezentaciji defintivno je trijumf znanja, pameti i ljubavi prema knjizi, književnosti kao takvoj, odgovornosti prema čitateljima, samome autoru (Gaimanu) i u konačnici prema književnosti bez obzira na vrstu.

Što se pak samog sadržaja tiče, nemam sad nakanu prepričavati knjigu, osim istaknuti nekoliko dojmova koje sam, kao veliki Gaimanov fan, dobio tijekom listanja, razgledanja i čitanja “Nordijske mitologije”. Prvo - to jest Neil Gaiman u punoj spisateljskoj formi, i tu spora nema. Drugo, iznova fascinira stil autora, njegovo magično privlačno pripovijedanje, makar se u slučaju nordijske mitologije općenito toliko puno zna i toliko smo toga već pročitali i vidjeli u filmovima i TV serijalima, uključujući i aktualni holivudski hit “Thor: Ragnarok”. Zapravo je magija Gaimanove elaboracije poznatih “priča iz davnina” kojih su nordijski mitovi krcati, u njegovu maštovitom, humorom prožetom, lucidnom, potentnom i poletnom “lirskom pripovijedanju” posve izvan prepoznatljivih fantasy obrazaca. Gaiman naravno ne dekonstruira mit, naprotiv, zadržava konstrukt u osnovi prepoznatljivim, ali ga, što je posebna autorova vještina, hrabro nadograđuje vlastitim “vizijama” priča u kojima glavne uloge imaju Odin, Thor i Loki, ali i mnoštvo drugih likova sačuvanih u kolektivnom imaginariju sjevera Europe, napose Skandinavije, kao i svih onih koji vole i obožavaju čitati takve pripovijesti. Predano i s poštovanjem, s puno ljubavi prema nordijskim mitovima, Gaiman na fascinantan način, kroz 16 poglavlja (uz pojmovink na kraju knjige), pitko i čitko, a opet duboko emocionalno, slaže svoje priče iz stranice u stranicu vodeći čitatelja kroz svijet sjevernjačkih bogova, božica, divova, patuljaka, počevši od trenutka stvaranja takvog svijeta do njegova dramatičnog kraja. Pritom ne manjka zabave, smijeha i suza čak, jer pročitati primjerice kako je Odin postao sveotac bogova, kako je recimo Thor zahvaljujući Lokiju vratio svoj ukradeni malj ili, pak, kako je Thor odgovoran za nastanak plime i oseke, zašto su i kako iz medovine rođeni pjesništvo i pjesnici, da o Ragnaroku na kraju i ne govorim, nesvakidašnje je čitateljsko iskustvo neusporedivo (što je, razumije se, zasluga Gaimana) ni s kojim drugim čitanjem drugih mitova, bilo grčkih, slavenskih, dalekoazijskih, južnoameričkih... Ukratko, “Nordijski mitovi” prekrasna je zbirka priča prepuna duha i duhovitosti, drame i komedije, istkana iz magične mašte najboljeg fantasy pisca današnjice. Nazdravljam rogom medovine Asgardu, njegovim bogovima s ljudskim manama, i Gaimanu, i Severu.(D.J.)

Najčitanije iz rubrike