Hrvatska je i dalje, uz sve navodne reforme, navodne jer ih uglavnom nema ili se ne provode, na samome dnu ljestice zemalja EU-a kada je riječ o gospodarskom rastu ili standardu građana. I upravo stoga predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije naknadno trebala ublažavati kritiku rada Vlade, poručivši joj da nam je zemlja u izvanrednom stanju koje traži izvanredne mjere.

Jer, predsjednica je upravo mislila na ekonomsku neodrživost, a što za posljedicu ima masovno iseljavanje. A još je jedna žena ovoga tjedna poručila isto. “Gospodo političari, počnite se baviti bitnim stvarima, građani žele bolji životi, za razliku od vas svjesni su da im za to trebaju reforme. Ako ih ne bude, odlazit će još brže”, gotovo da je povikala predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja na jednom od gospodarskih skupova.

I dok se posljednjih dana, dok ne iskoči nešto drugo, političari uglavnom bave Haagom i državnim izdajnicima, Deranja je baš naglasila da oni koji koče reforme “ugrožavaju nacionali interes i budućnost.”

Ni gospodarstvenici, a ni građani, nisu zadovoljni postojećim stanjem. Jer unatoč rastu BDP-a od tri posto, poreznoj reformi, neznatnom smanjenju javnog duga ili rastu minimalne plaće, nisu započete ni pripremljene druge reforme koje bi nas pokrenule i izvukle s dna. Uz to, HUP-ovci traže rezanje državne potrošnje, i to hitno, a poručuju da bez rezanja rashoda neće biti većih plaća za radnike. Razumiju to, za razliku od političara, i sami radnici, pa ne čudi da ih čak 83 posto reforme smatra izuzetno potrebnima. Naravno, članovima Vlade puna su usta reformi, samo što su one i dalje neučinkovite, nevidljive i bez ikakvih rezultata. Primjerice, inozemnih investicija jednostavno nema, jer mogući ulagači zbog previsokih troškova poslovanja i administrativnih zapreka iz Hrvatske bježe. Čak ni Kinezi, koji su baš na prostoru jugoistočne Europe spremni investirati stotine milijardi dolara, za nas nisu zainteresirani. Tome dodajmo i neupješno povlačenje sredstava iz EU fondova. Naime, koliko Hrvatska ima koristi od toga vjerojatno je jedan od najvećih misterija za koji su zaslužne sve dosadašnje vlade. Mogu nas iz Vlade zasipati brojkama, milijardama eura ili kuna, ali svima je jasno da od toga ništa i da smo gotovo na nuli.

Stoga se neuspjesi nastoje maskirati svim silama, ljude impresionirati brojkama, ali kako je to moguće kada većina građana zna koliko i što ima, ili bolje rečeno nema - u novčaniku.

Piše: Damir GREGOROVIĆ