Kad se sve zbroji, po čemu ćemo pamtiti rad Haškog tribunala, odnosno ICTY-ja, osim po aktualnoj presudi BiH šestorici i dramatičnom činu Praljkovog samoubojstva?

- Haški sud za bivšu Jugoslaviju zatvorio je vrata svojih sudnica, zauvijek. Ono što je važno je to da je ICTY bio prvi sud za ratne zločine koji je UN osnovao nakon nuernberškog i tokijskog procesa, na kojima se sudilo za nacističke zločine u Drugom svjetskom ratu. Osnovalo ga je Vijeće sigurnosti UN-a u svibnju 1993., kao odgovor na masovne zločine počinjene na području Hrvatske i BiH početkom 1990-ih. Prvu optužnicu sud je podigao protiv Dragana Nikolića, zapovjednika logora Sušica u istočnoj Bosni i Hercegovini, a u svibnju 1996. započelo je i prvo haško suđenje - bosanskom Srbinu Dušku Tadiću, optuženom za zločine počinjene tijekom 1992. u logoru Omarska, gdje su bile zatočene tisuće bosanskih muslimana i Hrvata.

Prva presuda bila je protiv bosanskog Hrvata Dražena Erdemovića, koji je u redovima vojske Republike Srpske sudjelovao u smaknućima nakon pada srebreničke enklave. Erdemović je bio i prva osoba koja je u Haagu priznala krivnju za zločin.

Od 1993. godine, kada je i osnovan, pred Haškim sudom za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije optužena je ukupno 161 osoba. 83 su osuđene, 19 je oslobođeno.

Karakteristika suda bila je nepredvidljivost u odlukama, bilo je u procesima velikih obrata od osuđujućih visokih kazni do oslobađajućih. Neki su nakon godina provedenih u haškom pritvoru proglašeni nevinima. Nitko im nije platio odštetu. Sve to stvorilo je djelomično zbunjujuću sliku.

Teško je također žrtvama velikosrpske agresije objasniti zašto je Šešelj pušten na slobodu da djeluje gotovo jednako kako je djelovao i za vrijeme rata.

Sve u svemu, rad suda će se još dugo analizirati.

U presudi se provlači i kontekst “udruženog zločinačkog pothvata”. Koliko je to zapravo problem za RH, napose u odnosima sa susjedima?

- Da, to je problem i zato su uslijedile žestoke kritike iz Hrvatske. Iako Haški sud ne sudi državama, stvara se slika o odgovornosti Republike Hrvatske za zločine koje su tamo počinili pojedinci. Sada su već najavljene tužbe pojedinih žrtava logora iz BiH protiv Hrvatske. Iako takva odgovornost Hrvatske ne postoji, može stvoriti velike neugodnosti i naštetiti imidžu države.

Može li se zaključiti da ICTY ipak nije ispunio svrhu iako je osnovan s dobrom namjerom na temelju UN rezolucije. Drugim riječima, što je dobroga donio Haag, a gdje nije ispunio očekivanja, i zašto?

- ICTY je priveo najveće kapitalce Miloševića, Mladića, Karadžića, srbijanske obavještajce. Da nije bilo Haškog suda, nitko drugi to ne bi mogao napraviti. Međutim, bilo je i pogrešaka. Na stalnom međunarodnom kaznenom sudu udruženi zločinački pothvat ne postoji kao institut koji se primjenjuje na drugim sudovima. On je uveden na ovaj sud kao poluga tužiteljstva koju su suci ICTY-ja prihvatili. Kroz njega se provlači politika.

Meni se čini kako nije slučajno da je Tribunal ostavio upravo postupak BiH šestorki da i formalno i simbolično zatvori svoja vrata nakon 24 godine. Jer prema nekoj političkoj logici, rat u BiH sada završava na razini dvije strane koje su dijelile teritorij jedne države. Ovaj zadnji slučaj trebao je svjetskim medijima poslati zadnju poruku. Reakcije već vidimo.

Kako god bilo, ostaje dojam neizvršene pravde?

- Prema haškim presudama proizlazi da je rat u BiH bio građanski rat. Proizlazi da su se bosanski Srbi borili za opstanak. Velikoj Srbiji kao ideologiji koja bi ujedinila sve Srbe u jedinstvenu postjugoslavensku državu nije presuđeno ni u jednoj presudi optuženim bosanskim Srbima. Za razliku od nje, u presudi Prliću i ostalima osnova je pokušaj restauracije Banovine Hrvatske. Povijesno to nije bilo tako i to je problem. Uloga Hrvatske u ratu u BiH ne može se uspoređivati s ulogom Srbije i Republike Srpske. Hrvatska je spašavala jedinstvo Bosne i cjelovitost, a Srbija ju je komadala.

Povijesni epilog događaja je da je Hrvatska prihvatila Daytonski sporazum i podjelu BiH na entitete i prihvaćanjem Federacije u BiH Hrvati dijele suverenit s Bošnjacima, dok su Srbi ratovali tri godine i činili zločine da bi utvrdili granice Republike Srpske koje Dayton priznaje. U RS Srbi ne dijele suverenitet ni s kim i još uvijek se pripremaju da RS kao ratni plijen pripoje Srbiji. To je problem neizvršene pravde.

Što dalje nakon takvog završetka ICTY-ja?

- Predmeti se prenose na nacionalno pravosuđe, ali što je još važnije, ostala je vrijedna dokumentacija koju je sud prikupio.(D.J.)

Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica, bivša savjetnica predsjednika RH za odnose s javnošću i glasnogovornica predsjednika RH (1991. - 1994.), savjetnica predsjednika Republike za politička pitanja (1998. - 2000.), bivša ministrica pravosuđa