Izbori za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza zakazani su za 22. prosinca ove godine, a kao i puno stvari vezano uz rad krovne organizacije našeg najpopularnijeg sporta, mnogo toga oko njih izaziva nejasnoće ili čuđenje zbog nelogičnosti.

Naravno, kao što smo već prije pisali, jedan od najvećih apsurda sustava koji nije potpuno prilagođen novom Zakonu o sportu je i samo nominiranje kandidata. Podsjetimo, o njima odlučuju županijski nogometni savezi, njih ukupno 21, a za valjanu kandidaturu potrebna je podrška devet (jedan koji ih nominira te preostalih osam). To znači da su maksimalno moguća samo dva kandidata, a lako se može dogoditi da bude samo jedan, ako on skupi 13 glasova i tako blokira konkurenta. Time proizlazi i da tih 13 glasova ima veću važnost od preostalih 46 na skupštini, s obzirom na to da ih ima ukupno 59.

No, nije to jedini spoticajni kamen. Već i sam termin održavanja izborne skupštine vrlo je dvojben. Naime, Davor Šuker je aktualni mandat dobio u travnju 2014. godine, što znači da on istječe tek za četiri mjeseca sljedeće godine i po tome je ova izborna skupština preuranjena. Dalje, jedna od zavrzlama je i neusklađenost Poslovnika o radu skupštine s novim Statutom. Odnosno, u njemu uopće nije razređena procedura u kojoj neposredni član za predsjednika predlaže skupštinara posrednog člana, niti je to moguće iz jednostavnog razloga što je Poslovnik o radu skupštine koji je još na snazi pisan na temelju Statuta HNS-a koji više nije na snazi. Ovo čak u “pravnoj težini” ima veću ulogu od same nelogičnosti sustava 1+8, koji svima jasno upada u oči.

Sama procedura na izbornoj skupštini je ipak jasnija. Za kvorum je potrebna natpolovična većina od svih glasova zastupnika. Za postizanje kvoruma nije moguće glasovati telefonskom ili videovezom, kao ni davanjem punomoći, a ako on ne bude ispunjen u zadanom terminu, tada će se kvorum pokušati postići idući dan. Prilikom glasovanja, ako ni jedan kandidat ne dobije potrebnu većinu, tada se za dva mjeseca saziva nova izborna skupština, na kojoj ne mogu biti kandidirane iste osobe koje ovaj put nisu prošle. Teoretski to znači da bi se mogla dogoditi i situacija da Šuker bude jedini kandidat, a na Skupštini ne dobije potrebnu potporu za novi mandat. Iako, s obzirom na ustaljeni način rada “podizača ruku”, takav bi rasplet uistinu bio u domeni fenomena za naše prilike. G. Roguljić