Peti prosinca 1991. bio je jedan od najtežih dana u obrani Osijeka, ali i dan kada su branitelji uspješno zaustavili prodor neprijatelja. U spomen na taj dan, kada je poginulo 30-ak onih koji su se svim snagama nastojali oduprijeti napadima, neki i do posljednjeg metka, jučer su, nakon jutarnje mise u crkvi svetog Roka, na raskrižju Hebrangove i Rokove ulice, ispred spomen-ploče za 16 poginulih u šumi Rosinjača, prvo počast odali članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata - Temeljnog ogranka Sveti Rok, a svijeće su zapalili predsjednik Odbora za branitelje Domovinskog rata i branitelje Darko Nađ, predsjednik Gradske organizacije UHDDR-a Osijek Zdravko Nalio, suborci poginulih, članovi UHDDR-a Radetić, Radičević, Cindrić, Kral, Kovač, Bilić, Matota te drugi suborci koji su u rizičnoj akciji 12. prosinca 1991. išli u šumu pred Tenjom, gdje je bio neprijatelj, po tijela poginulih kako bi ih dostojno pokopali.

Vijence su položili i svijeće upalili, uz prigodan program članova TŠ-a Batorek Osijek i trubača te moderatorice, glumice HNK-a Anite Schmidt, i članovi delegacija Udruge hrvatskih stradalnika Domovinskog rata s predsjednikom Zlatkom Bebekom, delegacija obitelji poginulih i drugih udruga proizišlih iz Domovinskog rata, te učenici Trgovačke i komercijalne škole Davor Milas s ravnateljicom Sandrom Brajnović. Počast su odali i osječki gradonačelnik Ivan Vrkić, župan osječko-baranjski Ivan Anušić, te Ante Blažević, predsjednik županijske Koordinacije udruga branitelja i stradalnika.

Predsjednik UHDDR-a TO Sveti Rok i suborac poginulih Željko Stjepanović prisjetio se kako su tog jutra bili u pripremi. “Dobili smo dojavu da krenemo u pomoć, uskočili smo u kamione s onim što smo imali i krenuli prema prijateljima. Došli smo do šume, pokušali pucati iz dva-tri armbrusta, ručna bacača, nismo uspjeli, jako su bili vlažni. Neprijatelji su bili jači i nadmoćniji i morali smo se povući. Borbe su trajale do četiri-pet poslijepodne, a ishod je bio tragičan. Nakon osam dana išli smo po tijela", kazao je Stjepanović.

Ravnateljica Brajnović kaže nam da je u njezinoj školi u 9.05 sati zvonilo zvono odajući počast minutom šutnje svim braniteljima, posebice onima u Rosinjači i Davoru Milasu, po kojem škola nosi ime. “Profesori su učenicima govorili o tome što se tog dana dogodilo. Ta je inicijativa zaživjela u našoj školi i nadam se da će nagodinu i u drugim školama”, kazala je Brajnović. Podržava ideju da se 5. prosinca proglasi Danom obrane grada Osijeka jer je to bio najteži dan za grad Osijek, kao što podržava i ideju da udruge zajednički obilježavaju ovaj spomendan.

Marija Milas, majka najmlađeg poginulog u Rosinjači, Davora Milasa, prisjetila se kako je sina ispratila na obrambeni položaj, s kojeg se, nažalost, nije vratio. “Tješi me i vjerujem da je u vječnosti i da mu je lijepo, samo nije fizički prisutan s nama. To me održava i daje snage za dalje, za život”, kazala je Milas.

- Najteža bitka za obranu Osijeka odvijala se tog dana, kada su, nažalost, braneći položaje na južnoj bojišnici naši pripadnici položili život. S pripadnicima bojne Zrinski Frankopan dragovoljno smo krenuli u izvlačenje. Akcija je trajala tri-četiri sata, bilo je vrlo riskantno i teško - ispričao je Goran Radičević, sudionik akcije izvlačenja poginulih suboraca iz Rosinjače.

Legionar Bruno Zorica Zulu, ratni zapovjednik bojne Z. Frankopan, podsjetio je kako je akcija izvlačenja dogovorena sa zapovjednikom obrane Osijeka Branimirom Glavašem, a Zulu je izabrao najbolje i za nositelja akcije postavio Mladena Mikolčevića Padobranca, koji je vrhunski odradio zadaću izvlačenja heroja Rosinjače koji su se borili do posljednjeg metka. “Zadatak je bio poginule vratiti majkama i suprugama, ali i sudionike izvlačenja vratiti žive iz akcije, u čemu smo uspjeli”, rekao je Mikolčević. Gradonačelnik Vrkić kazao je kako će podržati inicijativu branitelja da Dan obrane grada Osijeka slavi u čast onih koji su dali najviše za Hrvatsku. D. Pejić