Gospodine Schomburg, čovjek se mora zapitati: kako je moguće da se u sudnici Haškog tribunala dogodi ono što se dogodilo na izricanju presude “hrvatskoj šestorci”. Kako vi, koji poznajete taj sud “iznutra”, komentirate ono što se dogodilo?

- U prvom redu mislim da je to jedna tragedija. To da si je jedan čovjek u ovakvoj situaciji oduzeo život. Morat će svakako biti istraženo i transparentno razjašnjeno kako je došlo do toga, kako je optuženik, sada i osuđenik, mogao doći do ovakve supstance, kako se ona mogla naći kod njega. To će biti predmet jedne zasebne istrage, ali sada to nije u prvom redu u fokusu, u fokusu je što ova smrt znači za ICTY.

A što ona znači za njega?

- Ja sam mišljenja da ona ništa ne mijenja na položaju ovoga suda. Sjetimo se da smo imali već situacije na ovom sudu u kojima se prijetilo samoubojstvom, štrajkalo glađu. Meni kao njemačkom sucu nije ni u kojem slučaju nepoznato da ljudi u ovakvim situacijama posežu za najradikalnijim sredstvima i s različitim motivima se odlučuju na samoubojstvo. To može biti želja da se izbjegne izrečena kazna, da se privuče pozornost, to može biti čin prosvjeda protiv Tribunala, izraz neslaganja s načinom na koji on radi. To će još morati biti rasvijetljeno, kao i pitanje je li Slobodan Praljak to napravio iz vlastitog poriva ili ga je netko naveo na to. Sve će to morati biti razjašnjeno jer ovo je prvi ovakav slučaj u 25-godišnjoj povijesti ovoga suda.

Na veliko ogorčenje u Hrvatskoj je naišla i činjenica da je Haški sud osudio “hrvatsku šestorku” za sudjelovanje u zločinačkom pothvatu što se iščitava kao indirektna osuda Hrvatske, dok se, s druge strane, Srbija, izrečenim presudama i njihovim obrazloženjem - kako se može čuti u kritikama - praktički abolirala. Kako vi to vidite?

- Prvo, moramo ponoviti da se ovdje nije odlučivalo o odgovornosti Hrvatske ili Srbije, već o individualnoj odgovornosti svakog pojedinca koji je optužen pojedinačno. Tri suca na prvoj instanci i još pet na drugoj su zajedno sa svojim suradnicima intenzivno razmatrali to pitanje i došli do zaključka do kojega su došli. I to treba prihvatiti. Nama su predbacivali da smo antisrpski sud, pa da smo antihrvatski sud, a iskreno rečeno, državljanstvo, etnička i vjerska pripadnost ne smiju kod sudaca igrati nikakvu ulogu i, koliko sam ja iz vlastitog iskustva mogao primijetiti, nisu nikada igrali nikakvu ulogu.(ZORAN ARBUTINA/DEUTSCHE WELLE-DW)