Magazin
TEMA TJEDNA: LOŠA STRANA PARLAMENTARIZMA - DEMOKRACIJA NA HRVATSKI NAČIN (I.)

Demagogija i populizam: Kaos i parada umjesto reda i rada!
Objavljeno 2. prosinca, 2017.
Svi smo umorni od saborskog teatra apsurda, svađa i politikanstva

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković do zimske saborske stanke namjerava izmijeniti pravila igre kako bi se ubrzale rasprave i smanjila mogućnost zloporaba u sabornici. To, pak, znači da Jandroković mijenja saborski Poslovnik, a na meti su stanke i replike.

Šefu Sabora najviše smeta što počeci sjednica zbog stanki kasne i po sat i pol. Naravno da će sada oporba optuživati HDZ da im hoće smanjiti mogućnost govora, “začepiti usta”, baš kao što je i HDZ optuživao SDP pri ukidanju ispravka netočnog navoda. No, je li to baš tako, jer imamo slučajeva i kada zastupnik replicira i kolegi iz stranke, a replika se svede na to da kaže da se s njim slaže. A do najavljenih promjena dolazi nakon jednog od žešćih nedavnih incidenata, kada je Sabor doslovce pretvoren u cirkus. Podsjetimo, nakon što su se članovi danas već ukinutog istražnog povjerenstva za Agrokor nedavno vratili sa sjednice, koja nije održana zbog nepojavljivanja članova iz vladajuće većine, rasprava o povjerenstvu nastavila se u Saboru iako nije bila na dnevnom redu. U sabornici je zavladao potpuni kaos, jer predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije želio odobriti stanku.

INFANTILNI INCIDENTI

Oporba je počela lupati svojim pločicama po klupama, a cijela se situacija potpuno otela kontroli.

“Poslovnik propisuje da se stanke ne mogu davati zbog rada radnih tijela”, rekao je Jandroković te dodao da nije niti trebao odobriti stanke na temu istražnog povjerenstva, a premda je nakon toga nastavljena rasprava o proračunu - oporba je opet zatražila stanku. Jandroković je poručio da će stanke biti određene nakon što se odrade replike na izlaganje premijera. Uskoro se ponovno javio HSS-ov Krešo Beljak i zatražio stanku. Nakon što ga je Jandroković odbio, oporbeni zastupnici počeli su ponovo udarati pločicama za povredu poslovnika po klupama. On im stanku nije dao, a oni su nastavili lupati po klupama. Onda je nešto prije 13 sati počela još jedna stanka izazvana silnim kaosom - zbog stanki!

Unatoč lupanju po klupama, neki oporbeni zastupnici i dalje su se javljali za riječ i zahtijevali od šefa Sabora da im omogući uvjete za rad. On je ponavljao da je oporba ta koja ga onemogućava i tako se nije dala ni jedna strana.

Za saborskom govornicom tada se pojavio šef SDP-a i saborski zastupnik Davor Bernardić, a Jandroković mu je rekao da se makne i da mu tu nije mjesto. Počeli su tada lupati i vladajući zastupnici. “Ovo je jako zabavno i publika vjerojatno uživa, vi možete opstruirati, a na meni je da omogućim da se normalno radi. Ovo je obijesna zaloupotreba Poslovnika”, poručivao je Jandroković.

Predsjednik Mosta i zastupnik Božo Petrov uporno je želio dokazati da Jandroković krši Poslovnik, na što je Jandroković rekao: “Rado bih vam prepustio svoje mjesto, ali sami ste si krivi što više niste ovdje.”

I nakon stanke u sabornici se nastavila rasprava oko primjene Poslovnika i određivanja stanki, nakon čega je određena nova stanka. I tako se sve vrtjelo oko stanki. Totalni teatar apsurda, koji ste mogli i sami gledati, ako ste baš takav mazohist, u prijenosu na HRT4.

I još malo zabave. Ili očaja. Recimo, neke od scena koje smo tog dana mogli gledati u Saboru bile su - predsjednik HSS-a Krešo Beljak govori za govornicom, ali s isključenim mikrofonom, Ivan Pernar iz Živog zida sve snima mobitelom, Stevo Culej pušta snimku govora prvog predsjednika doktora Franje Tuđmana o crvenim, zelenim i žutim vragovima... Sve u svemu, sličnih je scena u Hrvatskom saboru počesto i baš nikakve veze nemaju s onim za što su građani birali “uvažene” zastupnike na tu časnu dužnost. Jer i saborski zastupnici su prisegnuli svojom čašću da će dužnost zastupnika obavljati savjesno i odgovorno, poštovati Ustav, zakone i pravni poredak, no građani vide drukčiju sliku. Tome u prilog ide niz infantilnih incidenta u sabornici.

“Malo mi je to smiješno i tužno, ti komedijaši ne bi trebali koristiti Sabor za svoje vlastite promidžbe, to više nema smisla, Sabor je postao jedna pljuvačnica, to više nije za nas da gledamo”, smatra jedan građanin. “Definitivno nisu dobar primjer građanima, niti bilo kome”, kaže pak građanka upitana za mišljenje o događajima u sabornici.

A i premijer Andrej Plenković poručio je da od zastupnika očekuje poštovanje institucije i građana koje predstavljaju.

Poslovnik zabranjuje omalovažavanje, vrijeđanje, remećenje sjednice, uz propisane stegovne mjere. Uskoro stiže i etički kodeks, ali i novčane kazne za prekršitelje. No, za vraćanje ugleda Saboru, jasno je, bit će potrebno mnogo više od pisanih pravila. Trebat će i volja zastupnika.

O stanju u Saboru, između ostalih, svojedobno su za kraj njegova saziva, za vladavine tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, prilično precizno progovorili i pojedini zastupnici nakon što su odradili posljednji radni dan u tom sazivu. Evo što su tada rekli pojedini zastupnici:

“Hrvatski je sabor u memoriji hrvatskoga naroda oduvijek smatran čuvarom hrvatske državnosti i nacionalnog identiteta”, poručio je sa saborske govornice tadašnji potpredsjednik HDZ-ovog Kluba zastupnika Davorin Mlakar. U ovom sazivu, dodao je, sa saborske govornice dolazile su priče o demokraciji, zaštiti ljudskih prava, a mnogi su se često pozivali na visoke vrijednosti demokratskoga društva.

“Istovremeno, ovaj je saziv učinio sve da onemogući demokratsku raspravu svih zastupnika i da se čuje i drukčije mišljenje od mišljenja vladajuće većine. To nije demokratski doseg kojim biste se trebali dičiti. A još je manje demokratski doseg govor mržnje koji slušamo opetovano od najviših predstavnika Hrvatskoga sabora. Oni koji imaju sukobe sa zakonom na dnevnoj bazi, oni čiji se moral i vrijednosti mogu itekako propitivati u našem društvu, oni se nalaze pozvanima s ove govornice prozivati ostale zato jer histerično brane nedosljednu, krivu i lošu politiku...”, poručio je tada Mlakar.

Govoreći o tom sazivu Sabora, reformist Petar Baranović podsjetio je da se u mandat ušlo u vremenu obilježenom jakom krizom, ali...

- U radu Hrvatskoga sabora nismo se, nažalost, bavili samo temama koje su bile na dnevnom redu. I jako često smo, govoreći o ozbiljnim temama koje tište hrvatske građane, gospodarstvo i društvo u cijelosti, padali u iskušenja osobnih obračuna, govora mržnje, širenja nesnošljivosti. Slikovito rečeno, i kad smo razgovarali o zakonima koji su se ticali socijalne politike, za neke od saborskih zastupnika bitka na Sutjesci ili Neretvi još uvijek nije bila završena - poručio je Baranović.

U vremenu u kojem građani u ovoj zemlji žive jako teško, u vremenu obespravljenih radnika, potplaćenih prosvjetnih djelatnika, krize u zdravstvu, nedostatka sredstava za efikasno provođenje socijalne politike, u tom vremenu, rekao je Baranović, u Saboru su bili dužni građanima punu ozbiljnost u poslu. “Zapitajmo se iskreno kao ljudi jesmo li ispunili taj zadatak, jesmo li odoljeli iskušenjima niskih strasti i obračuna, jesmo li dobili prolaznu ocjenu? Građani su nam dali ocjenu dovoljan”, istaknuo je Baranović.

Bivša ORaH-ova Mirela Holy bila je stava da je u tom sazivu bilo “silovanja” procedura, nepoštovanja zakona i zakonskih procedura. Saboru, dodala je, nije vraćen dignitet. “Rezultat svega toga je prilično niska ocjena kojom građani već cijeli niz godina ocjenjuju rad Hrvatskoga sabora. Dvojka nije dobra ocjena, ne bi nas smjela nipošto zadovoljiti, a bojim se da neće biti nikakvih velikih iskoraka ako doista ne bude stvarne političke volje svih nas koji se bavimo politikom da mijenjamo ulogu i važnost Hrvatskoga sabora”, zaključila je Holy.

GOVOR MRŽNJE

A stanje u Saboru, osvjedočili smo se, nije ništa bolje ni danas za aktualnog predsjedanja Gordana Jandrokovića.

Kad se sve zbroji, očito su prošla vremena kada je u svibnju 1990. nakon demokratskih parlamentarnih izbora konstituiran višestranački Hrvatski sabor, a jedan od ondašnjih HDZ-ovih prvaka Šime Đodan uskliknuo: “Iznad Hrvatskoga sabora samo je Gospod Bog!” Poslije su mnogi političari ponavljali isto - da je iznad Sabora samo Bog, odnosno da nema u državi više vlasti od one koju je izabrao sâm narod. No, upravo su političari, i to oni koji su sjedili u tom visokom domu (i oni koji sad tamo sjede), ugled Sabora toliko puta spuštali do dna, pa i niže. Čak je sredinom devedesetih ondašnji HDZ-ov ministar kulture Zlatko Vitez ustvrdio da je Sabor “kokošinjac”, a u međuvremenu se u narodu ustalilo Sabor nazivati cirkusom. U proteklih 26 godina ondje se doista moglo čuti, a i vidjeti kojekakvih sramotnih scena i ludorija koje su više potvrđivale Vitezovu negoli Đodanovu usporedbu, uglas se slažu svi politički analitičari.

I još jedan primjer. Osim Viteza, nakon samo osam mjeseci aktivnog bavljenja politikom, saborski zastupnik HDZ-a Miroslav Škoro napustio je Sabor te se ponovno i isključivo posvetio glazbi. Razloge svoje odluke obrazložio je time da je razočaran činjenicom što se svi političari u Hrvatskoj generalno prikazuju kao lopovi.

- Nažalost, mediji su stvorili takvu sliku u javnosti da su svi političari korumpirani, da su niškoristi i lopovi kojima je jedino stalo do fotelje, dobre plaće, dva mjeseca godišnjeg i povlaštene mirovine. Ja po svojoj vokaciji nisam takav i ništa od toga mi nije važno... Odbijam da smo svi jednaki i da smo svi lopovi i zato napuštam aktivnu politiku - rekao je tada Škoro.

Na kraju dodajmo još i ovo. Ulaskom Ivana Pernara iz Živog zida u Hrvatski sabor i sam je Sabor ušao u posve novo razdoblje koje će jednoga dana možda biti ubilježeno kao Pernarovo doba, primijetili su politički komentatori. Dotad sporadične ekscese u Saboru Pernar je učinio takoreći svakodnevnima, a same sjednice uspio je medijski podrediti sebi, tako da javnost iščekuje “što će Pernar danas učiniti u Saboru”. A kako se vremena vrtoglavo mijenjaju, i ne čudi što Pernara na Facebooku prati gotovo 130 tisuća njegovih “sljedbenika”, bez obzira na to što netko mislio o njemu. Dovoljno je što vladajućima “vadi mast”. O Marasu, pak, bolje je i ne govoriti, on je ionako poseban slučaj...

Piše: Damir GREGOROVIĆ
GOVOR ZA PAMĆENJE
Sabor je oduvijek bio nositeljem sloboda i prava građana

Iz znamenitog govora Franje Tuđmana u Saboru 30. svibnja 1990. izdvajamo: “U obnašanju naših dužnosti valja nam uvijek imati na umu činjenicu da u gotovo četrnaeststoljetnoj pisanoj povijesti Hrvata ni u jednoj drugoj ustanovi hrvatskoga narodnog života nije bila tako izrazito očitovana opstojnost, samosvojnost i samoodređenje kao u neprekidnosti trajanja i djelovanja Hrvatskoga sabora. Tijekom svih tih dugih stoljeća i tegobne nam povijesti Hrvatski državni sabor bio je čuvarom suvereniteta (s iznimkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice. Hrvatski je sabor bio nositeljem pravnoga poretka, i u ovisnosti od društvenih okolnosti svoga vremena jamstvom sloboda i prava građana, te općega civilizacijskog napretka”, naglasio je Tuđman.

DAVORKA BUDIMIR

Demokratski deficit Europske unije za nas bi trebao biti šansa

 

Za početak pitanje jesu li i koliko političke elite devastirale, da tako kažem, poimanje demokracije i parlamentarizma kako u EU tako i u RH, može li se o tome govoriti i u širem kontekstu zbivanja kojima svjedočimo u Europskoj uniji?

- Za početak rado bih definirala sam pojam političke elite. U svakoj drugoj profesiji kada za nekoga kažete da je dio elite, primjerice znanstvene kulturne, sportske, gospodarske..., onda se misli na njihovu izvrsnost u pojedinom području. Kada se radi o političkoj eliti, tada ne govorimo o izvrsnosti, nego istaknutosti - postaješ dio elite kada regrutacijskim kanalom dospiješ na poziciju, pri čemo kompetencije nisu presudne nego stranačka podobnost (a u Hrvatskom slučaju i negativna selekcija).

Prva tranzicijska politička elita u Hrvatskoj izabrana je prema modelu koji je predložila bivša komunistička elita, i to kroz većinski izborni sustav, koji je posljedično proizveo dvostranački sustav. U Hrvatskom kontekstu važno je istaknuti i ratno razdoblje i Domovinski rat koji su bitno utjecali i na oblikovanje političke elite.

Pojedince koji su predstavljali prvu političku elitu ne treba osuđivati zbog odluka koje su donosili, ali im svakako treba zamjeriti što su potrošili unaprijed dano povjerenje građana, te što su izgrađivali političke institucije i modele koje su na žalost svih nas sebi prilagođavali. To se može objasniti brojnim primjerima. Sjetimo se samo kako su se razdvajala ministarstva kada je bilo previše pretendenata na ministarske pozicije, ali i neprirodnog spajanja kada je postojao deficit kadrova.

U širem kontekstu naglasila bih da se istraživači bave specifičnim istraživanja političke elite; njihovih navika, stavova, interesa i sl., dok kod nas takva istraživanja izostaju. Istražuju se sporadično stranačke elite u okviru stranačkih sustava, izbornih procesa i sl., ali izostaju prava istraživanja o samoj političkoj eliti kao takvoj.

Je li Europska unija doista u demokratskom deficitu? Ako je suditi prema onome što gledamo i slušamo u Saboru, dojam je da smo i sami u RH u demokratskom deficitu...

- Hrvatska se mora okrenuti sebi, vlastitm resursima, kvalitetnim pojedincima, pozitivnom stavu i gledanju u budućnost. Demokratski deficit Europske unije za nas bi trebao biti šansa. Hrvatska je ušla u EU u trenutku kada je taj sustav već bio u dubokoj krizi. Često to uspoređujem s “dolaskom na tulum kada se zabava završava”, zato bi dobro bilo biti priseban u takvoj situaciji i iskoristiti sve ono dobro što je EU donijela, ali isto tako ne ponavljati pogreške koje su druge države imale u kontekstu ulaska i statusa.

Uzimajući sve u obzir, kako biste ocijenili stanje hrvatskog demokratskog parlamentaritzma danas, nakon sad već više od 25 godina višestranačja u RH?

- Moje istraživanje pokazalo je da su političke stranke bile demokratičnije početkom devedesetih godina - otvorenije, iskrenije, dostupnije i realnije u odnosu na kontekst u kojem su djelovale. SDP je imao posebno tijelo koje se zvalo Izborni odbor, sastavljen od 15 članova koji nisu smijeli biti u drugim stranačkim tijelima ili pozicijma, a zadatak im je bio predlaganje kandidata za političke pozicije. Kako je to bilo napredno u odnosu na današnju situaciju kada predsjednik stranke i najuže stranačko vodstvo i kadroviraju i regrutiraju uglavnom poslušne i podobne kadrove. Posebno su opasne situacije kada stranka obnaša i izvršnu vlast na nacionalnoj razini, a što je bio slučaj tijekom devedesetih godina u Hrvatskoj. Tadašnji polupredsjednički sustav, u kojem je predsjednik države bio ujedno i predsjednik vladajuće političke stranke koja je imala većinu u parlamentu, dao je mogućnost da se stvore nedemokratski standardi, te je došlo do cirkulacije podobnih kadrova.

Stoji li teza da se kod nas (i ne samo kod nas u RH) parlamentarizam umnogome pretvorio u populizam i demagogiju? Može li se takav sustav mijenjati, i kako?

- Parlamentarna demokracija trebala bi podrazumijevati razvijen i stabilan stranački sustav, jasno postavljena i unaprijed poznata pravila unutar njega. U Hrvatskoj toga nema, jer je utjecaj veto igrača snažan, a nemamo ni razvijenu demokratsku političku kulturu građana. Veto igrači su one skupine koje na bilo koji način imaju utjecaj na donositelje obvezujućih političkih odluka (poslodavci, sindikati, udruge, investitori, mediji i sl.), oni nemaju političku odgovornost, ali imaju utjecaj. S druge strane nedostatak razvijene, aktivističke građanske kulture građane dovodi u podaničku poziciju - onih koji na vlastitoj koži osjećaju posljedice loših političkih odluka. Sustav se ne može promijeniti sam od sebe, nego ga moramo mijenjati svi mi i svatko od nas. Bez obzira na kojoj smo poziciji i što radimo vlastitim ponašanjem, moramo tražiti promjene. Svaki zaposlenik mora tražiti svoja prava, ali isto tako mora preuzeti odgovornost za ono što radi. Svaki student mora tražiti bolji položaj i utjecaj, ali isto tako mora pisati sam svoje radove i doista studirati. Svaki građanin u svojoj lokalnoj zajednici mora tražiti bolji i kvalitetniji život, zaštitu okoliša i napredak, ali isto tako mora izići na izbore, a između izbora biti aktivan kroz predlaganje promjena.

Za kraj, duboko sam uvjerena da Hrvatska mora tražiti svoj put, poučena vlastitim i tuđim pogreškama, suočena s posljedicama loših političkih odluka i pojedincima koji su se greškom našli na pozicijama zahvaljujući podobnosti, a ne sposobnosti. Sigurna sam da je sada vrijeme da se kao pojedinci i društvo resetiramo i oslonimo na vlastite potencijale i mogućnosti, a njih ima. Prilike nisu nikada izgubljene, jer ih uvijek netko iskoristi.(D.J.)

Dr.sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency International Hrvatska.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana