Objavljeno 2. prosinca, 2017.
Nepuna 24 sata nakon što je u zagrebačkom HNK-u primio Nagradu hrvatskog glumišta za dirigiranje opere “Tosca” Giacoma Puccinija u režiji Ozrena Prohića i produkciji HNK u Osijeku, Filip je Pavišić u svom (već šest godina) matičnom kazalištu dirigirao Verdijevim “Trubadurom”. Bila je to njegova druga nominacija za najbolje dirigentsko ostvarenje, nakon iste kategorije prije četiri godine, tada za Bellinijevu “Normu”.
- Drago mi je da sam nagradu dobio u životnoj dobi kada ona nešto i znači, a ne s primjerice 65 godina - kaže zadovoljno 41-godišnji dirigent, dodajući kako je nagradu uvijek lijepo dobiti, no ipak je ljepše dok je umjetnik još u punoj stvaralačkoj i izvedbenoj snazi da može uživati i u njezinim plodovima. Mnogo je kategorija u kojima se NHG dodjeljuje i drago mi je da je žiri prepoznao njegov rad jer je “Tosca” opera vrlo teška za dirigiranje.
- Dobiti nagradu za prvo dirigiranje ovom operom znači uspjeh, a još i od struke, uspjeh je to veći - kaže laureat, koji ipak nikad u proces ne ulazi s kalkulacijom da baš to radi “za” nagradu. Za svaki daje sve od sebe, čak i one koje nije postavljao od početka, nego ih je preuzeo od kolega.
- Pogrješno je raditi nešto zbog nagrade, one trebaju biti posljedica, a poslu pristupati športski, to znači da je važno samo pobijediti u završnici. U našem poslu nema manje važnih utakmica, ne možemo si priuštiti svirati s 20 posto snage, da ja primjerice ne slušam pjevača i ne vodim ga kroz predstavu. Nemoguće je premijeru dirigirati dobro, a ostale izvedbe 'otaljavati' - dodaje maestro Pavišić, iza čijih rezultata stoje dugi sati rada.
- Zna se kako se može dobro oddirigirati predstava da se dirigentske pogrješke ne čuju jer ja ne mogu ništa krivo stisnuti, otpjevati... samo stručno uho to može čuti. Na probama je to posve drukčije, dirigent mora moći čuti pogrješku, a ne galamiti i gnjaviti glazbenike. Maestro Šutej mi je znao reći da su mu probe trajale kraće od samog koncerta. S renomiranim se orkestrima, koji prate ruku diritenta, probe i ne održavaju, posebice ako dirigent 'ulijeće' u posljednji tren, a koncert je 'stari' - kaže Pavišić.
Narcisa VEKIĆ
druga
NOMINACIJA I PRVA NAGRADA
GOSTOVANJE BEOGRADSKOG “OTELLA”
Gostovanje Narodnog pozorišta iz Beograda s Verdijevom operom “Otello” (u ponedjeljak, 4. prosinca, u 19.30 sati), čiju režiju potpisuje Paolo Baiocco, a dirigira Dejan Savić, nastavak je suradnje dviju kazališnih kuća. U naslovnoj je ulozi Janko Sinadinović, a Desdemonu pjeva Jasmina Trumbetaš, koja je, podsjeća Filip Pavišić, pjevala i u HNK-u Osijek, na koncertu “Verdiju u čast”. Riječ je o pretposljednjoj Verdijevoj operi (nastaloj na Shakespeareov predložak), njegovu vrhuncu, nakon koje piše još samo “Falstaffa”. Na hrvatskim je pozornicama rijetko postavljana, osim u HNK-u u Rijeci prošle sezone i jednom na Splitskom ljetu, kaže Pavišić. Golema je to opera u dva čina, koja zahtijeva golemu scenu, veliki zbor i orkestar, pa će možda u Osijek doći u reduciranom izdanju, kaže dirigent koji je ovu izvedbu gledao na premijeri te ju je stoga preporučio za gostovanje. “Ne znam kada ćemo se i hoćemo li si ikada moći priuštiti ovu operu redovito, zbog tehničkih razloga. Možda ako se najavljenom rekonstrukcijom rupa za orkestar proširi za koji metar”, ističe Pavišić.