Osijek
DAVOR BRMEŽ

Neki će slikati pune, neki prazne trgove, a ja ću i dalje voljeti grad i vas
Objavljeno 1. prosinca, 2017.

E da, taj “bezvezni”, “prazni” Osijek u suton s terase Kompe do koje iz bilo kojeg kutka grada bicom pored Drave stigneš na popodnevnu cugu... Ja ga i takvog volim. Ma što volim - obožavam. A kako sam jednom napisao da su grad, u stvari, njegovi građani, više nego zgrade, znači da obožavam i sve vas. Kako one koji poput mene uživaju u svakoj njegovoj ulici i kutku, svakom drvetu i parku... tako i one koji ga slikaju praznih ulica, sablažnjavaju se nad našom svakodnevicom, malo-malo pišu pridjeve poput “strašno”, “tužno”, “katastrofa”, ne želeći shvatiti da tako odmažu samima sebi. A u stvari, vrijeme se mijenja, mjenjamo se i mi i naše navike. I nismo u tome nikakav izuzetak. Svugdje ljudi napuštaju centre gradova, ispijaju kavice u trgovačkim centrima, odmaraju u poslijepodnevnim satima. I zato ne brinite. Vratit će se rode. Jer boljeg gnijezda nema nigdje u svijetu od onog u kojem si se izlegao iz jajeta. I tako će biti i dalje: neki će slikati pune, neki prazne trgove... A ja ću i dalje voljeti grad i sve vas.

Neka nas ne žale!

Prethodno napisano zapravo je citirana FB objava, jedna od mnogih koje na svojem profilu redovito objavljuje Davor Brmež (1969.), rođeni Osječanin, danas zaposlen kao direktor u osječkoj podružnici Grand Auta. Zbog tog je svojeg upornog, otvorenog i glasnog zagovaranja Osijeka na društvenim mrežama i pozvan na Glasov panel.

Žao mu je, kaže, što se u ostatku Hrvatske na nas u Slavoniji i Osijeku počelo gledati s nekim osjećajem žaljenja.

- Na to sam posebno osjetljiv i mislim da je to najgore što nam se može dogoditi. Na to uvijek odgovaram da je ovdje isto, ako ne i bolje, nego u ostatku Hrvatske što se kvalitete života tiče. Jer ako izuzmemo Zagreb kao administrativno središte Hrvatske i obalu, koja uglavnom živi od turizma, ostatak je Hrvatske u istom položaju. U životu sam se navikao boriti i raditi za sve što mi treba i što želim. Sve što sam “dobio” nikada mi nije bilo toliko drago. Dugo sam razmišljao kako se dogodilo da u Hrvatskoj, maloj zemlji, koja ukupno ima stanovnika kao neke europske metropole, jedna bogata regija odjednom postane “siromašna” (pod navodnicima, jer mi to ne možemo biti). Kako regija koja je tijekom povijesti uvijek bila najbogatija, čije su nošnje to dokazivale kroz stoljeća, može odjednom postati mjesto o kojem se posebno skrbi i koje se sporije razvija?! Ne može i nije! - odlučan je Brmež.

Apsolutni optimist

Brmež smatra da je nakon Domovinskog rata (i sam je bio dragovoljac u 106.) došlo do velike, ali nenamjerne pogreške.

- U nedostatku bilo kakve strategije razvoja u cijeloj Hrvatskoj, država se nastojala odužiti ovom kraju zbog njegova stradanja u ratu na, po meni, potpuno pogrešan način. Mirovine i poticaji pretvorili su nas u one koji očekuju, umjesto da se razvijamo kao i uvijek u povijesti – vlastitim radom. Nije tu bilo loše namjere, no nije bilo, kako rekoh, ni dugoročne strategije. I tako smo se od hrabrih i vrijednih ljudi pretvorili u one koji traže i čekaju. Treba samo podići glavu, razmisliti i boriti se za sebe i sve svoje. Naravno, uvažavajući pri tome druge. Treba iskoristiti ovu plodnu zemlju i nametnuti se kvalitetom i količinom. Jer svuda kuda putujem ljudi nas cijene. Ako k tome uspijemo, na očuvanoj zemlji, uzgojiti zdravu, organsku hranu, još ćemo i diktirati cijenu. Uz to, prometno smo povezani kao nikada prije u povijesti (samo da se završi dio Slavonike do granice s Mađarskom). Imamo plovni put, imamo zračnu luku... Da ne nabrajam, imamo sve preduvjete, samo nam treba dugoročna strategija i da posao rade ljudi iz struke i oni koji mogu i znaju. Dakle, ja sam apsolutni optimist - ističe Brmež.

Obitelj i prijatelji

U Osijeku sa suprugom Mirjanom, sveučilišnom profesoricom, podiže sinove, srednjoškolca Fabija i osnovca Nikolu. Poznat je i kao humanitarac, posebice iz akcije Lege za djecu superjunake, za što je, uz ostale “lege”, dobio priznanje za filantropsku inicijativu građana “Johann Kohlhoffer” Zaklade za razvoj lokalne zajednice – Slagalica. Ove je godine u svibnju aktivno sudjelovao u međunarodnoj humanitarnoj utrci Wings for Life u Zadru kao biciklistička pratnja trkačima.

- U svom bih djelovanju istaknuo povezivanje mog posla i djelovanja u lokalnoj zajednici. U tome sam jedan od pionira i najaktivnijih pripadnika poslovne zajednice. Spomenuo bih samo dugogodišnju suradnju s Brezom, Dokkicom, Udrugom Slama, Wine & Bike Tourom Erdut, Večeri vina i umjetnosti u Osijeku, Surduk festom u Zmajevcu, Podunavlje Trailom u Erdutu, Biciklističkim klubom Osijek 2010., In Da Sofa ekipom i njihovim projektima - nabraja Brmež. Rekreativno se bavi biciklizmom i skijanjem, obožava glazbu i filmove, a posebna mu je strast fotografiranje. Omiljeni su mu motivi Osijek i Slavonija, obitelj i prijatelji, što smatra nerazdvojivim dijelovima ispunjenog života. Ivana Rab Guljaš

POVRATAK

LJUDI ĆE SE VRATITI, NEMA BOLJEG GNIJEZDA

Možda ste propustili...