Osijek
ARETA ĆURKOVIĆ

Ne trebamo nekog drugog da se pobrine za sve nas
Objavljeno 1. prosinca, 2017.

Iz osobnog iskustva, a vjerujem da mi to nećete zamjeriti, reći ću kako je Areta Ćurković uistinu posebna osoba koja svakoga kome uđe u život, privatno ili profesionalno, obogati svojom iskrenošću i otvorenošću. Pritom je svejedno jeste li dijete ili odrasla osoba, njezina je osobnost jednako očaravajuća na pozornici i izvan nje. Pritom, ona je nehinjeno skromna osoba koja se uvijek trudi više dati nego uzeti. Glumica s velikim G i prijateljica s velikim P.

Ta je osječka glumica-lutkarica rođena 1973. u Đakovu, a u Osijeku je završila Predškolski odgoj na tadašnjem Pedagoškom fakultetu. Iako je planirala raditi kao odgojiteljica, znatiželja i glumačka intuicija odveli su je na daske koje život znače, u Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku, gdje je, od 1994. do danas, ostvarila brojne zapažene uloge.

Sve su uloge važne

- Surađivala sam s Carićem, Predmerskym, Waltlom, Anočićem, Svibenom, Ferenčinom, Matanićem... Utjelovila likove poput Sancha Panse u predstavi “Bistri vitez Don Quijote od Manche”, Bube Rotirke u “Velikoj, velikoj zemlji Oz”, Omakale u Držićevoj “Grižuli”, Anike u “Pipi Dugoj Čarapi”... samo da spomenem neke. Glumila sam u koprodukcijama s drugim kazališnim kućama, u predstavama drugih kazališta... Trenutačno brojim osamdesetak naslova u kojima sam igrala. Zapravo, svaka je uloga najvažnija jer iz svake izvučeš neku pouku, nešto nadogradiš, a one najposebnije nosiš u svom glumačko- sentimentalno-emocionalnom sjećanju i pamtiš za cijeli život - ističe Areta.

S vremenom se posvetila i dramskoj pedagogiji, pa niz godina radi kao asistentica u Dramskom studiju matične kuće za osnovnošku dob, a od sezone 2015./2016. samostalno vodi Dramski studio za srednjoškolce.

- Rad s djecom i mladima me ispunjava do te mjere da svaki umor, neraspoloženost i stres, kad počne sat, nestaje k'o rukom odnesen. Polaznici su moja inspiracija, ja sam njima “uho za slušanje”, oni su meni tvornica kreative, osmijeha i radosti... Jednostavno, mislim da je rad s mladima posebna povlastica. Volim ih puno - kaže Areta.

Obitelj mi je sve

Kako je završila nižu gazbenu školu i godinama privatno pohađala satove solopjevanja, ne čudi što je svojedobno bila omiljena sudionica TV showa “Maestro”. Iako nije, kako se to kaže, blizu vatre, odnosno ne živi u Zagrebu, Areta je ostvarila niz zapaženih uloga na filmu, u TV serijama i reklamama, za koje je primila brojne nagrade.

No, Aretina je najveća inspiracija njezina obitelj.

- Obitelj je moje sve. Bez nje, pogotovo mojih dečki, sina Luke i supruga Tihomira, ništa ne bi imalo smisla. Ni jedan uspjeh ili nagrada za mene nemaju smisao ako ne bih imala njih da se tome raduju istinski, iskreno, bez zadrške. O značenju obitelji mogla bih govoriti danima. Ona je moj život.

Na upit što očekuje od Osijeka, odgovara kako najviše očekuje od sebe same, kao Osječanke. Drži kako samo rad pridonosi samopouzdanju i vjerovanju u sebe.

- Ne trebamo misliti kako će se netko drugi pobrinuti za nas. Kad to shvatimo, onda se sve kockice poslože, ljudi ti pomognu i cijene te, uvažavaju. Znam da sam svojevrsni ambasador svoga kazališta, grada, županije, gdje god da dođem. Stoga afirmativno, s ljubavlju i poštovanjem, uvijek pronosim najljepšu sliku mjesta mog življenja i radnog postojanja - naglašava Areta.

Trudi se, ističe, biti skromna i ponizna, a opet hrabra, vrijedna, iskrena... Jer, njezino je životno pravilo - dati sve od sebe.

- U osječkoj je kulturi potrebno manje trača, a više pozitivnog djelovanja. Uvijek možemo i moramo bolje. Tog nesretnog novca nikada nema dovoljno, no ponekad se genijalne stvari rade i u malim okvirima. Osim toga, jako se brzo živi i taj tempo diktira površnost. No, bez obzira na mane, Osijek jest grad umjetnosti i kulture. Moramo čuvati tradiciju, ali biti moderni i inovativni. Ono što svi moramo imati u svijesti je da poštujemo različitosti u bilo kojem obliku.

Ivana Rab Guljaš

OSIJEK ZA MENE NIJE GRAD-SLUČAJ

Ne želim prihvatiti tezu da je Osijek grad-slučaj. Ako se samosažalijevamo, tako će i biti. Ljudi nas vole i u Zagrebu i u Dalmaciji, ma gdje god. Ali volimo li mi sami sebe? Vjerujemo li u sebe? Znam da je puno ljudi bez posla ili s minimalnim resursima, baš zato priželjkujem da svi kao društvo pomažemo bez zadrške. S druge strane, znam puno ljudi koji su blagoslovljeni svojim poslom i dobrom plaćom, ali su stalno nezadovoljni. Završit ću Mihaljevićevim stihovima: “Moj Osijek pun je sunca.” I nikako drukčije!

KULTURA

PONEKAD SE GENIJALNE STVARI RADE I U MALIM OKVIRIMA

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
oglas