Novosti
POSLJEDNJA ODLUKA HAŠKOG SUDA

Presuda šestorci bitno će
utjecati na sliku o ICTY-u
Objavljeno 29. studenog, 2017.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju prestaje rad, a nasljeđuje ga MICT

Dosta je riječi u samo 24 sata utrošeno u Hrvatskoj zbog jedne fusnote u opsežnoj presudi ratnom zločincu Ratku Mladiću, nepravomoćno osuđenom na doživotni zatvor.

Naime, Raspravno vijeće Haškog suda odbacilo je povezanost Mladićeva udruženog zločinačkog pothvata s političkim, vojnim i policijsko-obavještajnim vrhom u Beogradu iako je svakome tko je devedesete proveo na prostoru bivše SFRJ, pa i svima u Srbiji, posve jasno kako Mladić bez njihove pomoći više od pola zlodjela koja je predvodio nikada ne bi mogao učiniti. Isto se dogodilo i u slučaju osuđenoga Radovana Karadžića, pa iz ta dva najpoznatija primjera proizlazi da u udruženi zločinački pothvat (termin koji smo svi svladali tijekom višegodišnjih procesa u Haagu) ni jedan dužnosnik Srbije nije bio umiješan.

Zahtjevi za odštetu

S druge strane, nepravomoćna verzija posljednje pravomoćne presude, koja će na tome sudu biti donesena u srijedu, 29. studenoga, šestorici Hrvata iz BiH, na čelu s bivšim premijerom Herceg-Bosne Jadrankom Prlićem, u svibnju 2013. donijela je kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad bosanskim muslimanima tijekom rata u BiH, i to, kako je navedeno, osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata kojemu je na čelu bio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Prema nepravomoćnoj presudi, cilj udruženog zločinačkog pothvata bio je otkidanje dijelova BiH i njihovo pripajanje Hrvatskoj. Hrvatska je dva puta neuspješno pokušala uključiti se u taj postupak u svojstvu prijatelja suda, ali je oba puta odbijena. Iako su odvjetnici optužene šestorke uvjereni kako će pravomoćna presuda biti drukčija od nepravomoćne, slične bi formulacije, ako ostanu dio presude, mogle rezultirati i zahtjevima za naknadu štete prema Hrvatskoj.

Prema riječima Orsata Miljenića, koji je od 2000. do 2002. godine bio predstojnik Vladina Ureda za odnose s međunarodnim kaznenim sudovima, a poslije i ministar pravosuđa, on stoji čvrsto na stajalištu, temeljenom na povijesnim istinama i onom što se doista događalo, da Hrvatska nije bila agresor u BiH.

- Tko god tvrdi drukčije, ne govori istinu. U kontekstu toga što je tko radio u ratu, pokazuje se kako je točno ono što sam uvijek govorio za Haški sud, a to je da je to visoko politizirani sud koji zapravo ne donosi ništa dobroga, a to se vidi i u kontekstu presude Mladiću. S jedne strane, imate čovjeka koji je činio strahovite zločine u Republici Hrvatskoj, za što su dostavljeni dokazi Haškom sudu, a po čemu oni nisu postupali. To je ispod svake razine, sramota je da Tužiteljstvo nije našlo potrebnim optužiti ga za ono što je radio u Hrvatskoj. Dovoljno im je da malo pogledaju na televiziji što se događalo pa će vidjeti - kaže Miljenić, dodajući kako je, s druge strane, posve neprihvatljivo da se ne utvrdi veza Beograda s ovim događajima. To u krajnjoj liniji, dodaje, odstupa od događaja u BiH i njegovih zločina, kao i od teza koje su utvrdili u nekim drugim presudama.

Politizirani sud

Sve to nam, zaključuje, hoće reći da je to politizirani sud koji treba završiti rad, koji nije donio ništa dobroga i korisnoga i na čije se presude ne treba previše osvrtati jer “one, nažalost, ne odgovaraju onome što se stvarno događalo”.

Odvjetnik Veljko Miljević kaže pak kako se špekulacijama o predstojećoj presudi ne bi bavio. Što se tiče činjenice da srpskog državnog vrha kao nalogodavca nema u presudama Mladiću i Karadžiću, kaže kako je to stvar politike suda.

- To s pravom nema nikakve veze. To je sud koji je formiralo najviše tijelo, znači, Vijeće sigurnosti UN-a, koje je na budžetu UN-a. Već sama ta činjenica, a i konvencija 823 i 827, o formiranju tog suda, iz 1993. godine, jasno govori čiji su oni sud i kako se tamo biraju čelnici. Može se u konkretnom postupku i provoditi pravda, ali generalna je politika onakva kakvu osnivač suda odredi. I tu je kraj priče - kaže Miljević.

Na upit za komentar činjenice da u presudi Mladiću nema zločina koji su počinjeni u Hrvatskoj, dodaje kako neće govoriti o tome tko se sve pojavljuje na televiziji i govori o tome, ili tko je bio predsjednik Republike, predsjednik Vlade ili ministar pravosuđa. “A sada govore kako toga nema u presudi. Pa valjda zato što nisu radili ono što su trebali. Pa koliko smo Vasiljkovića čekali - deset godina. Zašto? Prvo smo pomiješali identitete dviju osoba, dali krive podatke za čovjeka kojega tražimo zbog ratnih zločina, što je trajalo šest-sedam godina”, kaže Miljević.

Odvjetnik Luka Mišetić, koji je u Haagu predvodio obranu oslobođenog Ante Gotovine, prije tjedan dana je ocijenio kako bi, ako se Tuđman, Šušak i Bobetko budu spominjali u pravomoćnoj presudi Prliću i ostalima kao članovi udruženog zločinačkog pothvata, to bila “perverzija povijesti”, jer ne postoji haška presuda kojom je to utvrđeno za dužnosnike Srbije. Još se, istina, čeka rezultat obnovljenog postupka protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, gdje bi u presudi eventualno u tom smislu ipak mogao biti uključen i Beograd. No, s obzirom na to da u spomenutim, većim slučajevima to nije bilo tako, upitno je koliko je to realno očekivati.

Igor BOŠNJAK
IZ REZULTATA RADA SUDA NE MOŽETE DOBITI PRAVU SLIKU

Kada je riječ o pravomoćnoj presudi protiv hrvatske šestorke iz BiH, Orsat Miljenić kaže da bi spominjanje hrvatskog političkog i vojnog vrha bio zdravorazumski i pravni apsolutni nonsens, “jer to tako nije bilo i za to nema dokaza”. No dodaje kako je također uvjeren da je Mladić bio izravno vođen od Beograda i da je vidio iz javnih izvora dokaze tomu u prilog, pa Haag to nije utvrdio. “Nažalost, Haag se miješao na potpuno krivi način, što je, s jedne strane, problem ljudi koji tamo rade, posebno u tužiteljstvu, koje je jako loše radilo svoj posao. S druge strane, to je problem i samog statuta, gdje nisu dobili u nadležnost vođenje agresivnog rata, tj., da to pojednostavimo, ne utvrđuju tko je u tim sukobima prvi počeo. Tako da iz rezultata rada suda ne možete dobiti pravu sliku ni o čemu”, rekao nam je Miljenić.

Novom sudu ostalo dosta posla

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) krajem godine prestaje rad, završetkom svih prvostupanjskih i prizivnih postupaka započetih do 1. srpnja 2013., a nasljeđuje ga Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), koji će dovršiti posao ICTY-a i ICTR-a (suda za Ruandu). Na čelu toga suda je američki sudac Theodor Meron, a glavni tužitelj Serge Brammertz. Neriješeni su prizivni postupci u slučajevima Radovana Karadžića, prvostupanjski osuđenog na 40 godina zatvora, i Vojislava Šešelja, koji je na zgražanje mnogih - oslobođen, a rasprava po žalbi sazvana je za 13. prosinca. Taj sud preuzima i očekivani žalbeni postupak na prvostupanjsku presudu Mladiću te moguće preispitivanje pravomoćne presude čelnicima Herceg-Bosne. MICT, koji je osnovan 2010., a rad počeo 1. srpnja 2013., preuzevši određene funkcije spomenutih sudova, vodit će i ponovljeno suđenje bivšim srpskim “sigurnjacima” Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.

PREGLASAVANJEM IZGLASALI PRVOSTUPANJSKU PRESUDU 2013.

U svibnju 2013. Jadranko Prlić nepravomoćno je osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Herceg-Bosne Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Većinom glasova Raspravno je vijeće, uz suprotno mišljenje predsjedajućeg Jeana Claudea Antonettija, zaključilo da je sukob 1993. i 1994. godine bio međunarodni, uz umiješanost Hrvatske, te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom, za koje se terete optuženici, počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva RH, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj je, prema presudi, bio uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta bar djelomice u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripajanje RH.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike