Objavljeno 28. studenog, 2017.
Prema podatcima Eurostata, 15 posto stanovnika u Hrvatskoj ocjenjuje svoje zdravlje lošim, što je najviši udjel lošeg zdravlja u nekoj 28 država članica Europske unije.
Najveći dio među onima koji svoje zdravlje ocjenjuju lošim čine najsiromašniji građani Hrvatske (26 posto), svih dobnih skupina, dok svoje zdravlje lošim ocjenjuje 6,5 posto bogatih građana (među kojima su i osobe vrlo visoke životne dobi). Visoki dio lošeg zdravlja u Hrvatskoj korelira s relativno niskim dohotkom po glavi stanovnika u Hrvatskoj i niskim izdvajanjem za zdravstvo. Korelira i s relativno kratkim životnim vijekom koji je u Hrvatskoj u prosjeku gotovo šest godina kraći nego primjerice u Italiji ili Španjolskoj.
Reforma
Javni su ovo podatci na koje je upozorila dr.sc. Ana Bobinac, ekonomistica s Medicinskog fakulteta u Rijeci, a sve u kontekstu izrade novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji bi trebao reformirati dio zdravstvenog sustava. Ona upozorava kako je uoči stvaranja novih propisa i reformskih aktivnosti prijeko potrebno definirati pokazatelje s točno određenim početnim stanjem prije početka reforme i to u slučaju da se utvrdi da reforma ne postiže željeni cilj, ili se možda postižu neželjene nuspojave, u skladu s čim nalogodavac može reformu zaustaviti na vrijeme, revidirati propise ili odrediti nove pokazatelje.
Tako je, naglašava ona, prema podatcima Eurostata, stopa preventibilne smrtnosti u Hrvatskoj jedna je od najviših u EU-28. Važno je znati da se preventibilna smrtnost definira kao smrtnost izazvana ili nedovoljno kvalitetnom zdravstvenom skrbi ili neadekvatnim, odnosno nedovoljno učinkovitim javnozdravstvenim intervencijama kojima se trebalo utjecati na uzroke smrti (primjerice na rizično ponašanje poput pušenja ili prekasnog otkrivanja karcinoma). Kada se analiziraju podaci Eurostata o smrtnosti u svim značajnijim skupinama bolesti (kardiovaskularne bolesti, bolesti jetre, karcinomi, dijabetes, itd.), Hrvatska u svim kategorijama bilježi jednu od najviših stopa smrtnosti u Europskoj uniji. To znači da pacijenti koji se od kardiovaskularnih bolesti ili dijabetesa liječe, primjerice, u Njemačkoj ili Austriji, imaju osjetno bolje izglede za dulje preživljenje. Podaci o ishodima liječenja karcinoma pokazuju da Hrvatska, uz Mađarsku, ima najvišu stopu smrtnosti od karcinoma. Pojedinačno, Hrvatska ima najvišu stopu smrtnosti od karcinoma dojke u Europi, s tim da se smrtnost povećala u 2013. godini u odnosu na 2003. godinu. Hrvatska, uz Mađarsku i Slovačku, ima i najvišu stopu smrtnosti od karcinoma prostate u Europi, s tim da se i tu smrtnost povećala u 2013. godini u odnosu na 2003. godinu. To su ujedno i jedini od najčešćih karcinoma u Hrvatskoj, za koje postoje relativno učinkoviti načini liječenja i dijagnoze, a za karcinom dojke postoji i javnozdravstveni program ranog otkrivanja karcinoma koji, unatoč višemilijunskom trošku, nažalost, ne ostvaruje potreban odaziv žena od 70 posto.
Dulji životni vijek
S druge strane Hrvatska je u 2015. imala relativno visok udjel liječnika specijalista na 100.000 stanovnika, i to 242. No, istovremeno Nizozemska (zemlja s vrlo uređenim i izdašnim zdravstvenim sustavom), imala je 190 liječnika specijalista na 100.000 stanovnika, a Velika Britanija i 201 liječnika specijalista na 100.000 stanovnika. Dostupnost zdravstvene skrbi, osim samog broja liječnika (i ostalih medicinskih djelatnika, iako ih se ovdje ne spominje), određen je i prosječnim brojem liječničkih konzultacija s pacijentima, u jednoj godini. Iako vrlo rudimentarni pokazatelj učinkovitosti rada, nije nevažno spomenuti da u Hrvatskoj liječnik u prosjeku primi oko 1900 pacijenata godišnje, dok je prosjek EU-28 više od 2100 pacijenata (podaci OECD-a za 2014. godinu).
Europska komisija je u svom izvješću o stanju zdravlja u EU, istaknula kako se u Hrvatskoj, o odnosu na 2000. godinu, očekivani životni vijek pri rođenju produljio za gotovo tri godine te je 2015. iznosio 77,5 godina, no i dalje je kraći od prosjeka EU gdje prosječni životni vijek iznosi 80,6 godina. Pritom žene u Hrvatskoj prosječno dožive 81 godinu, a muškarci 75 godina.
Nefreteta Z.EBERHARD
NAJNEZADOVOLJNIJI UDALJENOŠĆU ZDRAVSTVENIH USTANOVA
U 2015. godini, prema podacima Eurostata (EU-SILC baza podataka), građani u Hrvatskoj prijavili su najveći broj nezadovoljenih zdravstvenih potreba izazvanih prevelikom udaljenosti zdravstvenih ustanova (ordinacija, bolnica) u odnosu na sve ostale zemlje EU-28, čak sedam puta viši od prosjeka EU-28. Geografsku nedostupnost izaziva i nedostupnost liječnika u pojedinim krajevima Hrvatske. No u prosjeku, iako je broj liječnika s licencom na 1000 stanovnika u Hrvatskoj (2014. godina) niži od prosjeka EU-28 (3.1 u odnosu na prosjek EU-28 od 3.5 liječnika), taj je broj narastao od 2000. do 2014. godine, s 2.1 na 3.1, dakle za oko 30 posto. Broj liječnika na 1000 stanovnika u Hrvatskoj u 2014. godini bio je viši nego primjerice u Velikoj Britaniji, Belgiji, Finskoj ili Sloveniji, a, interesantno, broj liječnika na 1000 stanovnika u cijeloj EU-28 bio je najviši u Grčkoj (6.1 liječnik). Važno je spomenuti da Grčka i Hrvatska imaju lošije rezultate liječenja u domeni karcinoma, kardiovaskularnih bolesti, bolesti jetre, od Velike Britanije, Belgije i Finske.
ZA ZDRAVSTVO 7,4 POSTO BDP-a
Hrvatska je sa 1241 eurom po stanovniku i 7,4 posto izdvajanja iz BDP-a na samom dnu ljestvice država EU po izdvajanjima za zdravstvo, no unatoč problematičnom gospodarskom kontekstu i velikim proračunskim pritiscima Hrvatska i dalje svojim građanima pruža pristup javno financiranim zdravstvenim uslugama, gdje je opseg prava koji se plaća iz obveznog osiguranja iznimno velik i uključuje većinu usluga. U izvješću Europske komisije o stanju zdravlja u EU stoji i da je izdvajanje od 1241 eura po stanovniku četvrti najniži iznos u EU, a stopa od 7,4 posto iz BDP-a znatno je niža od prosjeka EU od 9,9 posto. Istodobno, 15 posto doprinosa koje za zdravstvenu zaštitu uplaćuju hrvatski građani na razini je prosjeka EU, navodi se u izvješću. Komisije navodi kako je Hrvatska u posljednjih nekoliko godina pokrenula niz važnih zdravstvenih reformi za unapređenje sustava i povećanje fiskalne održivosti, no one nisu bile sustavne, a neke su odbačene, pa je izražena i zabrinutost jer se čini da fiskalnoj održivosti prijete veliki rizici u srednjoročnom razdoblju.
na dnu
ZA ZDRAVSTVO SE IZDVAJA 1241 EURO PO STANOVNIKU