U organizaciji osječkog Ogranka Matice hrvatske i Kluba Knjižare Nova, u prepunoj dvorani Knjižare Nova predstavljeno je kritičko izdanje poeme „Mora“ A. G. Matoša u izdanju Društva hrvatskih književnika, koje je ujedno i prvo samostalno izdanje. U predstavljanju ovog iznimno vrijednog izdanja, kako su ga ocijenili predstavljači, sudjelovali su priređivačica izdanja prof. dr. sc. Ružica Pšihistal, urednik dr. sc. Ivica Matičević, recenzent prof. dr. sc. Krešimir Bagić i Božidar Petrač iz DHK-a, a Matoševe je stihove nadahnuto interpretirao dramski umjetnik Vjekoslav Janković.

Urednik Matičević kratko se osvrnuo na urednički rad na Matoševu tekstu te na činjenicu da se Matoševa “Mora” zaobilazila kao samostalna interpretativna tema. Matoš je, riječima urednika, inputirao dio svoga vremena i svoga iskustva, a koje je vrlo aktualno i danas. Upravo je Matoševa aktualnost ono na što se osvrnuo i Bagić, zainteresiravši slušatelje izdvojenim Matoševim citatima, a u osvrtu na uvodnu studiju napomenuo je da ona nudi inovativne razrade alegorijskog tumačenja poeme, uz iscrpnu stilističku analizu teksta i važne uvide u folklorne kodove upisane u tekst. Vrijedne pokušaje čitanja nudili su do sada Kravar, Flaker, Donat, Oraić Tolić i dr., a vrhunac je čitanja, ocijenio je Bagić, interpretacija Ružice Pšihistal. Studija je temeljita, gusta i akribična, a priređivačica je tekst opremila svime što zahtijeva kritičko izdanje. Ona je, napomenuo je Bagić, prišla tekstu uz pomoć benjaminovske pretpostavke o jednom i jedinstvenom trenutku kada nastupa vrijeme pune čitljivosti teksta i to je vrijeme, procijenila je priređivačica, za Matoševu poemu nastupila sada.

Božidar je Petrač napomenuo da je, kao tadašnji predsjednik DHK, bez okolišanja podržao izdavanje Matoševa teksta, a na njega ga je uputio i pok. akademik Ante Stamać. Progovorio je i o apokaliptičkim značenjima Matoševa proročkoga teksta i paralelama s današnjicom.

Priređivačica je zahvalila svima koji su je podržali i pomogli da Matošev tekst dođe do čitatelja. Matošev tekst nije lagan za čitanje, priznala je Pšihistal, ali nagrađuje nemjerljivo više od uloženoga truda. Odlučila se za imanentan pristup tekstu u dosluhu s dekonstrukcijskim modelom pomnoga čitanja, ali ideju da ne postoje značenja, nego samo trajna igra razlika i beskrajno odgađanje smisla, demantirao je sam tekst.

- Matošev tekst traži čitatelja i to upravo današnjega čitatelja. Naše je vrijeme razlistalo nečitljive nanose skrivene ranijim čitateljima, mi živimo tu apokalipsu koju je Matoš vidio u snu, u noćnoj mori. Apokalipsa ipak nije knjiga straha, ona samo znači da se sve bliže i sve brže primičemo kraju ili porazu zla koje je prevršilo mjeru. Posljednje su riječi More budnost i vrt, slike duha i života, slike doma - kazala je priređivačica. N.Vekić