Magazin
ROBERT KRIKOVIĆ, LIDER ČAKOVEČKE GRUPE CLONE AGE

Rock u Hrvatskoj danas jedva preživljava, medijima su važnije cajke i estradna trivijala!
Objavljeno 25. studenog, 2017.

Za početak, aktualno pitanje: Predstavili ste novi singl “Nestajemo”, otpjevan na hrvatskom, snimljen u suradnji s Leom Radolfi iz Judette - kako je došlo do te suradnje, i znači li to i koliko promjenu stila, komercijalizaciju u odnosu na album prvijenac “Fuse”, iz 2016. godine, a posebno u odnosu na EP “Break Your Wall” iz 2007.?

- Sama ideja o nekakvom duetu postoji još iz razdoblja prije objave našeg prvog albuma, ali to je nekako uvijek ostalo po strani, samo kao ideja u smislu “pa mogli bismo možda jednom...”, i nismo poduzeli nikakav korak dalje prema realizaciji toga. No, kad smo snimili prvu, radnu demoverziju pjesme “Nestajemo”, počela je ponovno rasprava o tome kako bi upravo u toj pjesmi dobro zvučao ženski vokal. Nakon nekog vremena, Scher (gitarist) nam šalje chat poruku koja je glasila od prilike “dogovoreno je... snimamo duet sa Leom iz benda Judette!”. Poslao joj je stvar i odmah je pristala, jer joj je pjesma bila odlična. Lea je odličan vokal i ima energičan stil pjevanja i činilo nam se da bi se savršeno mogla uklopiti u našu pjesmu i, evo, danas smo prezadovoljni kako je to ispalo.

Na novom albumu sasvim sigurno doći će do određene glazbeno-stilske promjene u odnosu na album “Fuse”. Kreativni smo, znatiželjni, i uvijek istražujemo nove i drugačije glazbene forme i ne bismo željeli imati dva identična copy/paste albuma, ali na tom putu zasigurno će ostati prepoznatljiv CA potpis. Vjerujem da svatko tko je imao prilike preslušati “Fuse”, može u albumu pronaći dosta širok spektar energija, od stvari poput “What's my Name”, ili “Never Enough”, koje su mračne i melankolične, do stvari poput “Wake Me Up”, koja je, usudio bih se reći, možda čak i “komercijalnijeg” zvuka od našeg novog singla. Znači, na novom albumu će svakako biti i žešćih i energičnijih pjesama od našeg aktualnog singla.

USPJEH U INOZEMSTVU

Sadašnja postava Clone Age? I malo više detalja oko realizacije singla “Nestajemo”? Sve se naravno može saznati s interneta, no, ipak, ponovite znatiželjnim novinarima gradivo, da tako kažem?

- Kako to u većini slučajeva s bendovima biva, i kod nas je kroz ovo duže vremensko razdoblje postojanja benda dolazilo do promjena u postavi. Ljudi odlaze iz benda iz raznih razloga..., ne mogu se baviti muzikom zbog posla, odlaze u inozemstvo, obveze u obitelji, djeca, zasite se “muziciranja”, pa su tako nama otišla 3-4 bubnjara, pjevač, i sad prije godinu dana i gitarist. Ali uspjeli smo se uvijek snaći i dobro popuniti prazno mjesto, iako je u ovako maloj sredini jako teško naći ljude koji znaju svirati, koji su spremni odvojiti vremena, koji žele svirati takvu glazbu i da nekako funkcioniraju, bar na sličnoj valnoj dužini, tako da smo sad u ovom sastavu: Robert - vokal/bas, Teo - gitara/back vokal, Scher - gitara, Marko - bubnjevi.

Kod singla “Nestajemo” odlučili smo sami snimiti i producirati pjesmu. Bivši gitarist Adi mnogo je radio na sebi što se tiče audiosnimanjima, učio je, nabavio određenu opremu za snimanje i rekli smo hajde da probamo s njim s obzirom na to da Mark Mrakovčić, producent koji je radio na “Fuse”, nije imao slobodne termine, a kod ostalih snimatelja i studija koje znamo ne možemo dobiti sound koji bismo htjeli. Tako da smo to snimili sami, u našoj prostoriji za probe, i ispalo je odlično. Snimanje vokala i miks ipak smo uspjeli dogovoriti s Mrakovčićem koji je opet svoj posao odradio fenomenalno. Nakon toga, naravno, slijedi snimanje videospota, što je najbolji način za predstaviti novu pjesmu. Bez videospota teško da pjesma može doći do šire publike. Tu smo opet išli u suradnju s videosnimateljem Dinkom Šimcem, s kojim smo već odradili dva spota. Ideju za scenarij dobio je naš bubnjar Marko, gdje će Lea i Robert pjevati jedno drugome, udaljavati se jedan od drugoga i usput crtati jedan drugoga, ali unatrag i na kraju će “nestati” na papiru. Našli smo dobar prostor za ugodnu i romantičnu atmosferu, a Dinko je sve to skupa odlično snimio i producirao.

Clone Age, dojam je, više uspjeha ima u inozemstvu nego u Hrvatskoj. U čemu je problem, a to nije slučaj samo s vama...?

- Mogli bismo reći da je album “Fuse” imao dosta velik uspjeh u inozemstvu, s obzirom na to da smo osim jako dobrih inozemnih recenzija imali prilike biti prezentirani na radiopostajama i top-listama mnogih zemalja diljem svijeta (Japan, SAD, Kanada, UK, Australija, Njemačka, Južnoafrička Republika...). Čini se kako s druge strane, bendovi poput nas te bendovi sličnih žanrovskih usmjerenja, našim medijima iz nekog razloga nisu toliko zanimljiva roba. Tu prije svega mislim na radio i TV postaje koje su danas još uvijek jako bitan element audiovideodistribucije glazbe, bez obzira na sveprisutan internet i društvene mreže. Isto tako, ne smijemo zažmiriti pred činjenicom da nove generacije danas sve manje prate i slušaju rock-glazbu, te se sve više okreću narodnjačkoj glazbi i srodnoj “bacam čašu, režem žile, skidaj gaće” glazbenoj trivijali.

Ukupno uzevši, u petnaestak godina karijere objavili ste tek spomenuti EP i LP, uz više singlica, uključujući i novu - nije li to ipak premalo, bar što se tiče diskografskih izdanja? U čemu je bio problem, ako ga je bilo?

- U prvim godinama rada benda nismo ni previše ozbiljno razmišljali o ideji glazbene karijere. Bilo nam je bitno da se dobro zabavljamo, povremeno odsviramo koji nastup. U tim ranim fazama benda imali smo i česte promjene članova, što je također utjecalo na efikasnost benda. Uz spomenuti album “Fuse” i EP “Break Your Wall”, 2004. godine smo snimili prvi demo pod nazivom “Clone Age” sa sedam pjesama. U to vrijeme nismo išli u deal ni s jednom izdavačkom kućom, jednostavno smo sami radili CD-e, PR, marketing i ostalo. Takav smo tada imali đir. Uz taj album, snimili smo i šest singlova kojih nema ni na jednom albumu, nego smo ih snimili pojedinačno te ih tako i objavljivali na tadašnjim internetskim servisima poput My spacea. Pobjedama na raznim festivalima, natjecanjima bendova i slično po Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, dobivali smo snimanje jedne do dvije pjesme kao nagradu po raznim studijima pa je i sama produkcija za svaku pjesmu bila drugačija, a samim time je i svaka pjesma zvučala malo drugačije. Zbog tog razloga na kraju ih nismo stavljali na isti album. Tek smo s “Fuse” odlučili probati s izdavačkom kućom. Najbolji deal dobili smo od Dallas Recordsa i potpisali ugovor s njima. I za nova dva singla nastavili smo tu suradnju, a vjerujem da ćemo i za cijeli novi album/EP koji bi trebao izići sredinom 2018. godine. Ako uzmemo u obzir i pauzu od gotovo pet godina (od 2007. do 2012. godine bend nije postojao), mislim da to sve skupa ipak i nije premalo, a osim toga, popravit ćemo prosjek sredinom sljedeće godine, kada iziđe novi album.

DOMINACIJA ZAGREBA

Clone Age kritičari svrstavaju u okvire tzv. alternativnog rocka, bliskog s grungeom i metalom. Koliko je to u vašem slučaju precizna ili neprecizna žanrovska odrednica? Drugim riječima - što su Clone Age, iz čega su “klonirani”, da tako kažem, iz kojih utjecaja, i kako bi sami sebe označili, u koju “ladicu” svrstali?

- Da, prokletstvo svrstavanja u ladice, bez toga naravno ne ide. Kao i kod većine bendova svi smo mi odrasli na nekakvim glazbenim uzorima i nužno je da jednim dijelom ti uzori utječu i na stil glazbe koju stvaramo. U našem slučaju je dobrim dijelom to bila alter-rock-grunge scena devedesetih. S jedne strane je cool kad te netko uspoređuje s poznatim bendom, a osim toga na taj način je lakše ljudima skrenuti pozornost na stil glazbe od benda kojeg možda još nisu imali prilike preslušati, pa se onda manje poznate bendove često voli trpati u određene ladice. S druge pak strane to može imati i određeni negativan efekt, jer to ponekad lagano prerasta u svojevrsno aludiranje da je bend kopija, ili kako navodite “klon” drugog benda, što ni jedan autorski bend ne želi. Mi u svakom slučaju na svoju glazbu gledamo kao na nešto naše, nešto specifično i jedinstveno.

Dolazite iz Čakovca - koliko je to prednost ili nedostatak, uzimajući u obzir mogućnost šireg proboja na scenu, medijski tretman, odnos kritike i publike prema vašem stvaralaštvu? Postoji li u Čakovcu još neki bend na koji valja obratiti pozornost, neke nove, mlade snage?

- Što se tiče raznih internetskih promocija i slično, tu lokacija benda i ne predstavlja nekakav bitan faktor, s obzirom na to da sve multimedijske sadržaje možeš učiniti dostupnima s bilo koje lokacije. S druge strane, bendovi iz većih gradova, pogotovo Zagreba, ipak imaju određenu prednost u funkcioniranju pred ostalima. U većim gradovima ima više klubova, više lokalne publike, većina TV i radiopostaja nalazi se u većim gradovima, bendovi se žanrovski na neki način povezuju i surađuju, što opet pozitivno pridonosi lokalnoj sceni. Veliku ulogu u tim nekakvim PR i medijskim promocijama je za nas preuzela i naša izdavačka kuća Dallas Records, koja nam zaista mnogo pomaže kako bi nas što više predstavili na sceni.

Usudio bih se reći da je čakovečka glazbena scena danas jako živa i raznolika. Čakovec ima mnogo za ponuditi što se tiče glazbenih žanrova... od popa, duba, alternativnog rocka, postmetala, etnorocka, pa do punka i metala. Od novijih i mlađih bendova izdvojio bih Media Stres. Dečki su posljednjih nekoliko godina odlično napredovali, osvojili su dosta nagrada na raznim natječajima, aktivni su, mnogo sviraju..., zaista se trude i imaju kvalitetne stvari i ekipa je to prepoznala.

VIRTUALNA STVARNOST

Živimo u globalno umreženom svijetu, virtualna je stvarnost svuda oko nas - koliko takvo doba pomaže današnjim bendovima da se pokažu, iskažu i promoviraju na tržištu, da pridobiju veću bazu fanova? Inače, kako Clone Age stoji s fanovima?

- Što se tiče nekakve promocije benda u inozemstvu, bez interneta ne bismo imali šanse. Sve što smo vani uspjeli napraviti, napravili smo isključivo kucanjem na virtualna vrata, na jako mnogo vrata. S druge strane, umrežavanjem je osim nas, istu priliku za promocijom dobio svaki bend na svijetu pa je onda tu druga strana priče, kako se istaknuti i biti prepoznat u moru bendova. Glazbeni sadržaji su nam danas dostupni 24 sata na dan..., bilo gdje. Prije 10-15 godina kupovali smo CD benda koji nas je zanimao, nestrpljivo smo jurili doma da potrgamo celofan i roknemo u player, čitali smo tekstove i nekako se više ufurali u pjesme i cijenili ih. Danas otvoriš fejs i iste sekunde na četiri portala objava YouTube linka “novog singla” kojeg ekipa brzinski presluša na mobitelu prvu minutu-dvije, dok čeka tramvaj, ili je u redu na kasi, i nakon toga klik na “next”. Znači, kako nam glazba postaje sve jeftinija i dostupnija, tako ju sve rjeđe konzumiramo na pravi način. Moram priznati da najviše pravih fanova dobivamo na live nastupima. Ono, kada nakon svirke ekipa dođe do tebe, pohvali nastup, pjesme. Ta ista ekipa kasnije nas aktivno prati i podržava i na društvenim mrežama, i to je onaj zaista lijep dio priče oko virtualne stvarnosti, jer ostaješ nekako trajno povezan s fanovima.

IMAMO O ČEMU PJEVATI

Što se tiče autorstva, tematske razine pjesama Clone Age, koji su po tom pitanju “izvori” inspiracije? Koliko na vaše stvaralaštvo djeluje sumorna svakodnevica, politika, vrijeme u kome živimo...?

- Iskoristit ćemo onu poznatu svjetsku uzrečicu: “Inspiracija je svugdje oko nas”! Znam da to zvuči kao kliše, međutim uistinu je tako. Svakodnevno se susrećemo s novim događajima, novim saznanjima, iznenađenjima..., imamo svoje probleme, stvari koje nas muče, slušamo o problemima drugih, kao i o stvarima koje su njima u glavi, imamo razne želje koje bismo htjeli ostvariti, a ne možemo..., ima tu još milijun stvari, od osobnih do sveopćih i svjetskih tema. Sve to skupa inspirira nas kod pisanja tekstova i svaka pjesma opisuje neki događaj, ili ima neku poruku u sebi. Pa tako primjerice pjesma “Save Me” govori o tome da stvarno ovaj svijet ide k vragu i molimo neku višu silu da nas spasi, “We'll Make It” govori o tome da ne smijemo nikad odustati, “Never Enough” opisuje ljudsku pohlepu i kako nam nikad nije dosta koliko god imali, “What's My Name” opisuje jedan tragični događaj u životu jednog člana benda, “Alone” opisuje jednu nesretnu vezu dvoje ljudi, itd. I sama pjesma, melodija, rif, feeling pjesme, daje sliku u kojem smjeru treba ići tekst..., je li veselija, tužnija, mračna, itd. Vjerujemo da će sad kad smo krenuli pjevati na hrvatskom, ljudima u Hrvatskoj i regiji biti lakše razumjeti o čemu pjevamo te će se mnogo više ljudi ovdje moći poistovjetiti s tekstovima. U pjesmi “Nestajemo” opisujemo jednu obitelj koju znamo, gdje glava obitelji radi sve da prema van ta obitelj izgleda perfektno, a ne shvaća da se iznutra sve lagano raspada. A mi smo to probali iznijeti u pjesmi kroz oči jednog od članova obitelji koji to razumije i pokušava upozoriti na najgore. Uz odličnu Leu i igranje dvaju vokala (muškog i ženskog), uspjeli smo još više naglasiti taj trenutak. Sljedeći singl “Nove boje” više se bavi nezadovoljstvom hrvatskim političarima, uz nadu da će sve ove stare/loše zamijeniti novi/bolji, tj. da će nove lijepe i svijetle boje zamijeniti ove stare, potrošene, izlizane boje. Sve u svemu, stvarno ima inspiracije svugdje oko nas, samo treba otvoriti oči i pogledati uokolo.

Budući planovi? Novi album? Koncerti?

- Iza nas je dosta aktivno koncertno razdoblje, a sada slijedi faza ozbiljnog rada na novom albumu kojeg bismo trebali objaviti sredinom sljedeće godine. Upravo snimamo novi singl “Nove boje”, koji bi uz prateći videospot trebao biti objavljen do kraja ove godine. Nakon toga ćemo snimiti još bar dva singla - videospota, i nakon toga lansiramo album. I ono najvažnije, želimo odsvirati što više nastupa. U svakom slučaju, neće nam biti dosadno.

Zaključno: Clone Age u tri-četiri riječi

- Četiri lika, jebena spika!

Razgovarao: Darko  JERKOVIĆ

DOMAĆA SCENA
Kakva država, takva glazba

Što mislite o hrvatskoj rock-glazbi danas? Kakva nam je rock-scena? I ne samo rock, veći i pop, hip-hop, metal...?

- Hrvatska je rock-scena u teškoj poziciji. Hrvatska scena općenito je danas estrada i tu rock nema što tražiti. Potisnut je na margine medijskog pokrivanja, a time i slabog dosega do slušatelja. Na televizijama su sveprisutne lake note, a dobrog rocka je vrlo malo. Hrvatski kultni rock-bendovi već su u poodmaklim godinama i njihovo vrijeme polako prolazi, ali novi i mladi bendovi nikad neće zauzeti njihovo mjesto upravo iz gore navedenih razloga. Premalo se za njih čuje, šanse koje im se daju za bilo kakvu eksponiranost minorne su. Odličnih rock-bendova ima mnogo, ali se za njih ne čuje, jer nisu radiofonični ni televizični. Postoje demofestivali, razna natjecanja, ali od toga nikad ništa. Sve ostane na nekoliko rečenica na internetskim portalima. Očito je javnost zainteresiranija za kojekakve skandale pjevačica lakih nota. Ali o ukusima se ne raspravlja. Kakva država, takva glazba. Tim više cijenimo kolege glazbenike i istomišljenike, jer smo u očitoj manjini.

DODATNI POSLOVI
Svi radimo, od rocka se ne živi

Može li se od toga što radite, što svirate, dobro živjeti? Jeste li posve u glazbi ili radite usput još neke poslove?

- Haha, ovo zvuči gotovo kao vic! Od ovoga što radimo kao glazbenici ne može se uopće živjeti, daleko od toga. Na hrvatskoj glazbenoj rock-sceni vjerojatno postoji nekolicina izvođača koji od svog autorskog rada i angažmana mogu pristojno “živjeti”, ali oni su u tolikoj manjini da ih možemo sagledavati kao iznimke, kao anomaliju. Vjerujem da kod nas bar 90 % ljudi koji se bave glazbom moraju raditi i nekakav dodatan posao kako bi bar donekle mogli funkcionirati. Pogotovo ako si u rock-vodama, iznimno mali broj ljudi može živjeti samo od glazbe. U najboljem slučaju od prihoda koje bend ima možeš financirati jedan manji dio troškova za audio i videosnimanja, najam prostora, potrošne stvari i opremu. Svi u bendu radimo te nam glazba ni u kom pogledu nije izvor prihoda za život. Glazba i bend su nam ljubav, strast i ispušni ventil i ne gledamo na to iz bilo kakvog financijskog aspekta i ne prilagođavamo svoju glazbu zbog “veće” zarade i slično.

Ne smijemo zažmiriti pred činjenicom da se nove generacije okreću narodnjačkoj glazbi i “bacam čašu, režem žile, skidaj gaće” glazbenoj trivijali...

Prosječni konzumerist neće kupiti ni LP ploču, ni CD, a ni platiti za download. S tim se glazbenici jednostavno moraju pomiriti u digitalnoj eri...

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (II.):

Vesna Crnić-Grotić: Od 90 osuđenih nema ni jednog Hrvata iz Hrvatske

2

HRABRA I POMALO LUDA PUSTOLOVINA DRUŠTVA IZ KLUBA “ŽUTI ŠEŠIR”

Slavonci u Iranu:
Revolucija je kao bicikl,
ako stane odmah pada!

3

ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (I.):

Umjesto pravde, velika prijevara: Frustracije ostaju, BiH i dalje bure baruta!