Magazin
DJECA I DIGITALNA TEHNOLOGIJA

Za mnoge roditelje digitalizacija je neprijatelj, za većinu djece prijatelj!
Objavljeno 25. studenog, 2017.
KAKVE SU NAVIKE I STAVOVI DJECE I RODITELJA PREMA KORIŠTENJU DIGITALNIH UREĐAJA?

Prvo istraživanje provedeno je u sklopu projekta pod nazivom Osnaživanje građanskih prava u kontekstu razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije - ECIT (Empowering Citiens's Rights in emerging ICT).

Nositelj projekta bio je Zajednički istraživački centar (Joint Research Centre, projekt br. 572). U zajedničkom projektu ostvarenom u 2015. godini sudjelovalo je 14 zemalja. U provedbi istraživanja u Republici Hrvatskoj sudjelovali su Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - područni centar Osijek te Klinički bolnički centar Osijek.

Cilj istraživanja bio je ispitati koje digitalne uređaje (tablete, mobitele, računala, igrače konzole i sl.), djeca u dobi od šest ili sedam godina, te njihova mlađa braća i sestre, koriste u svome domu, što misle o njima, kako se osjećaju kada ih koriste te postoji li nešto što ih zabrinjava u vezi upotrebe digitalnih uređaja. Nadalje, prema riječima Marine Kotrla Topić, s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, centar Osijek, zanimalo ih je što o dječjoj interakciji s digitalnim uređajima misle njihovi roditelji, kako razmišljaju o rizicima i prednostima upotrebe navedene tehnologije, kako postavljaju ograničenja u pogledu njezina korištenja te što očekuju da djeca dobiju kroz interakciju s digitalnim uređajima.

PRVO ISTRAŽIVANJE

Definirana su četiri glavna problema od kojih su prva dva od središnje važnosti za istraživanje, dok su sljedeća dva zapravo dodatna područja koja se nastojalo istražiti ovisno o tome koliko vrijeme provedeno sa svakom pojedinom obitelji to dopusti:

1. Kako djeca mlađa od osam godina koriste novu (online) tehnologiju?

2. Kako različiti članovi obitelji gledaju na novu (online) tehnologiju?

3. Kakva je uloga tih novih (online) uređaja (pametnih mobitela, tableta, računala itd.), u djetetovu svakodnevnom životu?

4. Kako roditelji vode računa o dječjoj upotrebi nove (digitalne) tehnologije (kod kuće ili negdje drugdje)? Jesu li njihove strategije više konstruktivne ili restriktivne?

Istraživanje je provedeno primjenom dubinskih intervjua s djecom i roditeljima, koji su provedeni prema unaprijed razrađenim protokolima, jednakima u svim zemljama koje su sudjelovale u projektu.

U Republici Hrvatskoj u istraživanju je sudjelovalo deset obitelji s područja grada Osijeka i okolice. Svaka obitelj imala je bar jedno dijete u dobi od šest ili sedam godina na koje je istraživanje prije svega i bilo usmjereno. To je ujedno i jedini kriterij prema kojemu su obitelji nalikovale jedna drugoj. Naime, nastojalo se obuhvatiti što raznolikije obitelji s obzirom na obrazovanje i zaposlenost roditelja, socioekonomski status obitelji, broj ostale djece te njihovu dob, kao i s obzirom na to koliko često ciljno dijete u dobi do sedam godina koristi digitalne uređaje tijekom prosječnog tjedna.

Djeca koja takve uređaje koriste bar jednom tjedno opisana su kao korisnici koji rijetko upotrebljavaju digitalne uređaje, djeca koja ih koriste bar dva do tri puta tjedno opisana su kao srednji korisnici, a djeca koja digitalne uređaje koriste svakodnevno opisani su kao česti korisnici digitalnih uređaja.

Protokol za opažanje osigurao je jedinstven pristup ispitivanju navika i stavova djece i roditelja u svakoj obitelji. Svi intervjui provedeni su od srpnja do listopada 2015. Intervjui su uvijek započinjali zajedničkom aktivnošću uz korištenje slikovnice s naljepnicama. Pomoću nje djeca bi, zajedno s roditeljima, istraživačima pokušala prikazati kako izgleda njihov tipičan dan i kakav im je raspored aktivnosti. Nakon uvodnog dijela, roditelji i djeca bi se razdvojili te bi jedna od istraživačica intervjuirala dijete ili djecu, ako je više djece u obitelji, a jedna roditelje. Kod intervjuiranja djece naglasak je bio na opažanju njihovih aktivnosti s digitalnim uređajima, uz pitanja o tome što vole kod tih uređaja, za što ih koriste, koliko često, zajedno s odraslima, braćom i/li sestrama, ili samostalno i sl. Roditelji su iznosili svoje stavove o digitalnim uređajima i dječjem korištenju tih uređaja - o njihovim prednostima i nedostatcima, o pravilima oko njihova korištenja, dječjim i vlastitim očekivanjima, ali i o vlastitim iskustvima korištenja digitalnih uređaja.

Intervjui su snimani audio i videouređajima. Materijali su kasnije većim dijelom transkribirani, a analize su rađene na transkriptima te istraživačkim bilješkama koje su izrađivane tijekom i neposredno nakon svakog pojedinog intervjua.

REZULTATI

Rezultati provedenog istraživanja pružili su uvid u mogućnosti upotrebe digitalnih uređaja kod djece predškolske ili rane školske dobi u vlastitom domu, njihovu percepciju tih uređaja i aktivnosti za koje ih koriste. Također, pružili su uvid u roditeljska razmišljanja o digitalnoj tehnologiji, ali posebice o dječjoj upotrebi takvih uređaja, aktivnostima za koje ih koriste, situacijama u kojima ih koriste, te očekivanjima (pozitivnim i negativnim) od njihova korištenja.

Budući da se radi o kvalitativnom istraživanju i na malom uzorku, nije se bilo u mogućnosti donositi zaključke koji bi se odnosili na cijelu populaciju djece iste dobi u Republici Hrvatskoj. Međutim, rezultati istraživanja omogućili su dobijanje šire slike obiteljskog konteksta upotrebe digitalnih uređaja među djecom predškolske i rane školske dobi. U tom kontekstu, rezultati pokazuju kako je digitalna tehnologija sastavni dio života obitelji koje su sudjelovale u istraživanju, ali kako ujedno ne dominira njihovim životima. Djeca uživaju u korištenju digitalnih uređaja, ali istovremeno uživaju u brojnim drugim aktivnostima koje nemaju veze s digitalnom tehnologijom, primjerice igranju tradicionalnim igračkama, bavljenju sportom te igranju na otvorenom.

Od ostalih rezultata izdvajamo sljedeće:

* Djeca koriste razmjerno ograničen raspon uređaja. To često uključuje računalo, mobitel, ili tablet. Svega troje djece u uzorku posjeduje svoj tablet, jedno posjeduje vlastito prijenosno računalo, a četvero djece posjeduje mobitele (koji ne sadrže uvijek nužno i SIM karticu). Zanimljivo je da je za obitelji u uzorku, u usporedbi s ranije navedenim uređajima, dominantan oblik interakcije s digitalnom tehnologijom i dalje gledanje televizije. Štoviše, gledanje televizije jedina je zajednička aktivnost koju su navele sve ispitane obitelji.

* U pogledu sadržaja koje djeca gledaju uz pomoć digitalnih uređaja, većina njih koristi televiziju ili računalo za gledanje crtića ili računalo, mobitel ili tablet za gledanje jednostavnih kratkih videoisječaka na YouTubeu ili igranje jednostavnijih besplatnih igara.

* Djeca uglavnom ne razumiju razliku između on-line i off-line aktivnosti, što ih čini iznimno ranjivima po tom pitanju. Posjeduju osnovne digitalne vještine koje su uglavnom usvojili promatranjem i uz ograničene upute odraslih. Mogu sami pokrenuti i igrati igru koju je netko preuzeo za njih i instalirao je na uređaj, a ponekad mogu i sami preuzeti i instalirati igru. Neki su sudionika mogu sami potražiti videoisječak jednostavnog naziva na internetu, primjerice na You Tubeu. S obzirom na to da većina djece u uzorku još ne pohađa školu te imaju ograničene vještine čitanja i pisanja, u mogućnosti su pretraživati samo pojmove koje znaju i upisati. Većina sudionika zna fotografirati kamerom na mobitelu, ali ne znaju ih uređivati ili dijeliti s drugima. Problem koji se tu javlja povezan je s ograničenim razumijevanjem ove djece u vezi toga što znači on-line i off-line. Naime, ako djeca koriste uređaj koji je spojen na internetsku mrežu i korisnik je logiran na svoj korisnički račun, primjerice na društvenim mrežama, lako je moguće da dijete nenamjerno podijeli neku od fotografija iz uređaja na takvim mrežama.

* Djeca preferiraju koristiti digitalne uređaje samostalno i to za zabavu i opuštanje. To ujedno znači da će sami izabrati samo onu igru ili aplikaciju koja je zabavna, ili im se bar takvom čini.

* U pogledu mogućnosti koje pruža digitalna tehnologija, djeca u uzorku imaju tek rudimentarno razumijevanje njezinih prednosti, kao i mogućih opasnosti.

* Roditelji u razgovoru prvo naglašavaju negativne posljedice dječje upotrebe digitalnih uređaja: razvoj ovisnosti, loš utjecaj na vid i držanje tijela, te strah da će neke druge aktivnosti ostati zanemarene u slučaju da djeca provedu previše vremena koristeći digitalne uređaje.

* Od pozitivnih strana korištenja digitalne tehnologije, roditelji naglašavaju pomoć pri usvajanju vještina čitanja i pisanja, te nekih drugih vještina (primjerice mogu potražiti upute za izrađivanje nekih predmeta i sl.). Njihove strategije medijacije razlikuju se u pogledu vremena i sadržaja aktivnosti za koje djeci dopuštaju korištenje digitalnih uređaja. Pravila su nešto čvršća po pitanju definiranja vremena korištenja, dok nešto više slobode u odlučivanju djeca imaju u pogledu odabira sadržaja aktivnosti.

* Većina roditelja smatra kako je digitalna tehnologija nužno prisutna u suvremenom životu odraslih, ali i djece i to od najranije dobi. Istodobno, roditelji sami ističu kako ne razumiju u potpunosti što sve obuhvaća pojam digitalne pismenosti. Smatraju kako će to nerazumijevanje s vremenom postati veći problem, kako djeca budu starija, te kako će s vremenom trebati sve više edukacije, potpore i informacija o pozitivnim i negativnim učincima digitalne tehnologije na sve aspekte dječjeg razvoja, kako bi postavili razumne granice korištenja tih uređaja.

NAPOMENE

Preporuka je autora istraživanja da se više pozornosti posveti edukaciji roditelja o rasponu i važnosti vještina digitalne pismenosti. To je posebice važno za skupine djece vrtiće i predškolske dobi, budući da su roditelji jedini koji djeci do polaska u školu prenose takvo znanje. Ako oni sami nemaju adekvatno znanje i vještine, djeca su prisiljena sama tražiti odgovore na pitanja koja ih zanimaju, a to ponekad može biti rizično iz više razloga.

Rezultati provedenog istraživanja poslužili su kao startna platforma za daljnja kvalitativna istraživanja usmjerena na istraživanje navika korištenja digitalne tehnologije među najmlađim populacijama djece u Republici Hrvatskoj, ali i povezanost takvih navika s različitim ishodima u pogledu kognitivnog te socioemocionalnog razvoja.

DRUGO ISTRAŽIVANJE

U sklopu istog projekta pod nazivom Osnaživanje građanskih prava u kontekstu razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije - ECIT (Empowering Citiens's Rights in emerging ICT), godinu i pol dana nakon prvog, provedeno je drugo kvalitativno istraživanje na istu temu, ali ovaj put s naglaskom na promjene koje su se dogodile u navedenom vremenskom razdoblju. U ovom zajedničkom projektu ostvarenom u 2016. godini, sudjelovalo je 20 zemalja. U provedbi istraživanja u Republici Hrvatskoj sudjelovali su Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - područni centar Osijek, Klinički bolnički centar Osijek te Sveučilište J. J. Strossmayera, Odjel za psihologiju.

Cilj ovog kvalitativnog istraživanja bio je ispitati promjene do kojih je došlo tijekom godinu i pol dana, u pogledu toga koje digitalne uređaje (tablete, mobitele, računala, igraće konzole i sl.), djeca u dobi od sedam ili devet godina, te njihova mlađa braća i sestre, koriste u svome domu, što misle o njima, kako se osjećaju kada ih koriste te postoji li nešto što ih zabrinjava u vezi upotrebe digitalnih uređaja. Nadalje, istraživače je zanimalo što se promijenilo u pogledu toga kako o dječjoj interakciji s digitalnim uređajima razmišljaju njihovi roditelji, kako sada razmišljaju o rizicima i prednostima upotrebe tehnologije, postavljaju li na drugačiji način ograničenja u pogledu njezina korištenja, te očekuju li nešto novo od dječje interakcije s digitalnim uređajima.

Osnovna razlika između ovog i prethodnog istraživanja je u veličini uzorka. Naime, u dugom istraživanju sudjelovalo je svega pet od početnih deset obitelji i to prije svega iz tehničkih razloga. Ostatak postupka bio je kao i kod prvog istraživanja, uz napomenu kako su obitelji u drugom istraživanju već poznavale istraživače, što je pridonijelo opuštenosti i olakšalo provedbu intervjua, posebice onog dijela koji se provodio s djecom.

REZULTATI

Rezultati pokazuju kako nije došlo do velikih promjena u korištenju te percepciji digitalnih uređaja i kod djece i kod roditelja. Obitelji su dobile razmjerno malo novih uređaja, a djeca su stekla razmjerno malo novih digitalnih vještina. Digitalna tehnologija i dalje je sastavni dio života obitelji u istraživanju, ali i dalje ne dominira i ne utječe značajno na obiteljsku rutinu.

U nekim obiteljima, zbog promjena u organizaciji vremena zbog djetetova polaska u školu, djeca su dobila nešto više vremena kojeg provode uz digitalnu tehnologiju. U pravilu, roditelji nisu zadovoljni ovom promjenom, ali prihvaćaju je jer smatraju kako nemaju izbora. S druge strane, djeca su zadovoljna ovom promjenom te bi i dalje rado pristala na daljnje povećanje vremena kojeg mogu provesti pred ekranima.

Kod neke djece došlo je do promjene u odabiru najdražeg uređaja - više to nije tablet, nego pametni telefon. Svega dvoje djece u uzorku posjeduje svoj pametni telefon, ali još je dvoje djece povremeno u mogućnosti koristiti roditeljski telefon. Sva ih djeca koriste za igranje igrica, te gledanje videoisječaka na YouTubeu. Rijetko ih koriste i za komunikaciju s prijateljima i rođacima. Najradije ih koriste samostalno i to kako bi se zabavili. Bez obzira na popularnost pametnih telefona, ono što većina djece u uzorku i dalje preferira kada je u pitanju digitalna tehnologija jest gledanje televizije. To je aktivnost u kojoj istovremeno mogu sudjelovati mlađa braća i sestre, a mogu se uključiti i roditelji.

U pogledu novostečenih vještina, djeca su naučila koristiti kameru ili snimač tona na pametnom telefonu. Osim toga, naučila su se bolje i samostalnije snalaziti na YouTubeu. Ove su vještine povezane s njihovim boljim vještinama čitanja i pisanja koje su stekli od polaska u prvi razred osnovne škole. Kada govorimo o specifičnim aktivnostima i aplikacijama, dio djece naučio je koristiti Viber aplikaciju. Djeca bolje razumiju razliku između on-line i off-line aktivnosti, znaju što je to lozinka i čemu služi, a većina njih čula je i za računalni virus.

NAPOMENE

Kada govorimo o roditeljskoj percepciji digitalne tehnologije, nema značajnih promjena te roditelji i dalje prvo ističu njezine negativne učinke: ovisnost, agresivno ponašanje, loš utjecaj na vid i držanje tijela, te činjenicu da zbog sudjelovanja u aktivnostima koje uključuju digitalnu tehnologiju, ostaju zanemareni neki drugi aspekti djetetova života. Kao pozitivne posljedice, roditelji navode stjecanje digitalnih vještina te pomoć koju digitalna tehnologija pruža u pogledu usvajanja nekih drugih vještina koje nemaju veze s digitalnom tehnologijom. Sada kada su sva djeca uključena u istraživanje krenula u osnovnu školu, roditelji sve češće ističu potrebu da se u sklopu formalnog obrazovanja više pozornosti posveti digitalnoj pismenosti djece.

Zaključak: Digitalna tehnologija nije nužno neprijatelj djece i obitelji, nego je treba promatrati kao oruđe koje nam može donijeti određenu korist, ali samo ako ga pametno koristimo.

Priredio: Darko JERKOVIĆ
KORISNI SAVJETI
Ograničite upotrebu digitalne tehnologije u krugu obitelji

1. Ograničite vrijeme pred ekranima i djeci, ali i sebi. To vrijeme nikako ne bi trebalo preći dva sata dnevno, s time da vremensko ograničenje uključuje sve uređaje - TV, tablet, mobitel, laptop, igraće konzole. Kod male djece vrijeme pred ekranima ne bi trebalo biti duže od pola sata dnevno u prosječnom radnom danu.

2. Postavite jasna pravila i držite ih se. Primjerice, zone u vlastitom domu ili vrijeme bez digitalne tehnologije - za vrijeme jela, u kuhinji, u spavaćoj sobi, za vrijeme obiteljskih druženja i sl.

3. Osvijestite posljedice upotrebe digitalne tehnologije. Razgovarajte s djetetom o tome što se sve može dogoditi ako sami pretražuju stranice na internetu, ili sami “skidaju” igrice i aplikacije, te kako reagirati u određenim situacijama. Razgovarajte i o tome kako takva tehnologija utječe na vid, držanje tijela i eventualno zanemarivanje drugih obveza u danu.

4. Budite model vlastitoj djeci u pogledu vremena provedenog pred ekranima i u pogledu aktivnosti - pokažite im i učite ih kako se sve može služiti digitalnom tehnologijom, osim za zabavu i opuštanje.

5. Osvijestite sami razloge zbog kojih u određenim trenutcima djeci dopuštate korištenje digitalnih uređaja i s kojom svrhom, te što možete učiniti umjesto toga. Primjerice, ako djetetu dopustite da se koristi vašim pametnim telefonom ili tabletom za vrijeme vožnje u automobilu, kako biste izbjegli dosadu, pokušajte razmisliti o tome što još možete zajedno raditi za vrijeme vožnje, da postignete isti cilj. Mogli biste primjerice igrati neku igru poput pogađanja zamišljenog predmeta, imenovanja boja automobila koji prolaze, ili pripremiti CD s glazbom koju zajedno možete slušati, a možda i pjevati i sl.

ISTRAŽIVAČKI TIM

Dr. sc. MARINA KOTRLA TOPIĆ, znanstvena suradnica, Institut Ivo Pilar, centar Osijek.

MARINA PERKOVIĆ KOVAČEVIĆ, prof. psih., KBC Osijek.

Doc. dr. sc. DANIELA ŠINCEK, Sveučilište J. J. Strossmayera, Odjel za psihologiju.

IVANA DUVNJAK, prof. psih., Sveučilište J. J. Strossmayera, Odsjek za psihologiju.

Djeca bolje razumiju razliku između on-line i off-line aktivnosti, znaju što je to lozinka i čemu služi, a većina njih čula je i za računalni virus...

Digitalna tehnologija i dalje je sastavni dio života obitelji u istraživanju, ali i dalje ne dominira i ne utječe značajno na obiteljsku rutinu...

Možda ste propustili...

HRABRA I POMALO LUDA PUSTOLOVINA DRUŠTVA IZ KLUBA “ŽUTI ŠEŠIR”

Slavonci u Iranu: Revolucija je kao bicikl, ako stane odmah pada!

NOVA ZBIRKA KRATKIH PRIČA OSJEČKOG PISCA josipa cvenića

Anđeli čuvari u gradu na Dravi

TEMA TJEDNA ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (II.):

Vesna Crnić-Grotić: Od 90 osuđenih nema ni jednog Hrvata iz Hrvatske

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

HRABRA I POMALO LUDA PUSTOLOVINA DRUŠTVA IZ KLUBA “ŽUTI ŠEŠIR”

Slavonci u Iranu: Revolucija je kao bicikl, ako stane odmah pada!

2

TEMA TJEDNA ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (II.):

Vesna Crnić-Grotić: Od 90 osuđenih nema ni jednog Hrvata iz Hrvatske

3

ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (I.):

Umjesto pravde, velika
prijevara: Frustracije ostaju,
BiH i dalje bure baruta!