Objavljeno 24. studenog, 2017.
Najveći dio novca koji se čuva “u čarapi” stiže vjerojatno od turizma
Prema tvrdnji predstavnika Hrvatske narodne banke, hrvatski građani oko dvije milijarde eura i dalje čuvaju kod kuće. Riječ je, naravno, o slobodnoj procjeni toga iznosa, jer je do točnog, službenog podatka o tome nemoguće doći.
Kako je Hrvatska jako euroizirana zemlja, što je vidljivo kada se prati stanje depozita u bankama koji su oko 80 posto u eurima, za pretpostaviti je da su i kućne zalihe “u čarapama” također u najvećoj mjeri u toj valuti. Iako, treba podsjetiti, podatci objavljeni krajem prošle godine govorili su da banke bilježe i rast kunske štednje u odnosu prema 2010. godini.
Kako nam je rekao ekonomski analitičar Ljubo Jurčić, u toj se procjeni u obzir uzimaju plaće, potrošnja u trgovinama, krediti plus stanje na računu, a razlika je, kaže, “u čarapi”. Treba uzeti u obzir i turizam, kao i doznake iz inozemstva. Naime, Hrvatska je i 2016. bila među zemljama EU s pozitivnim saldom u inozemnim doznakama, koji je iznosio 245 milijuna eura, pokazalo je nedavno izvješće Eurostata. U Hrvtasku je stiglo 378 milijuna eura inozemnih doznaka, a iz Hrvatske u druge zemlje poslana su 133 milijuna eura. U 2015. taj je suficit iznosio čak 741 milijun eura. Većinu osobnih transfera pritom čine novčane doznake migranata, koji novac šalju u matične zemlje.
Jurčić kaže kako se procjenama štednje, kako one u bankama tako i kućne, posljednji put bavio kada su se marke pretvarale u eure. “Ne znam je li to netko sada radio, ali te analize mogu biti dosta precizne. S tim što se to ne može raditi za jednu godinu, nego se gleda sve to, ukupan dohodak sive ekonomije i službene ekonomije minus potrošnja, krediti i štednja na računima u posljednjih deset godina. Najveći dio novca u kućnoj štednji stiže od turizma, najviše je toga naravno u Zagrebu, a u Slavoniji i Baranji vrlo malo, nešto od pšenice i stoke. No to je zanemarivo u odnosu prema drugim dijelovima zemlje, jer su u Slavoniji ostali prihodi maleni. I kako dolaze nove, mlađe generacije, manje se štedi kod kuće. Teško je to i čuvati od provale, a pljačkaši vide i znaju tko ima novca pa u takve kuće provaljuju”, rekao nam je Jurčić. Prema njegovim riječima, u krizi su brojni ljudi podigli novac iz banaka, tako da je 2008. i 2009. podignuto čak 800 milijuna eura, a nakon nje, kada se vidjelo da su banke opet sigurne i da neće propasti, vratilo se u njih i više od milijardu eura.
- Što znači da se tada u banke vratilo 200-300 milijuna eura više nego što je prije krize bilo u njima - kaže Jurčić, složivši se kako je držanje većih iznosa novca u kući, zvali to štednjom ili nekako drukčije, u svakom slučaju više navika seoskih domaćinstava i starijih generacija. Tako je danas taj procijenjeni iznos “u čarapama” manji od deset posto iznosa ukupne štednje u bankama.
Igor BOŠNJAK
ŠTEDNI ILI TEKUĆI RAČUN U BANCI
I prema prije 20-ak dana objavljenim podatcima istraživanja Erste grupe, postotak ispitanika koji štede u gotovini držeći novac kod kuće ili u kućnom sefu smanjio se na samo pet posto i u stalnom je padu posljednje četiri godine. Unatoč vrlo niskim kamatnim stopama, klasična štednja i štedne knjižice i dalje su najpopularniji način stavljanja sredstava sa strane u većini zemalja u srednjoj i istočnoj Europi, a u nekim su zemljama čak i dobile na popularnosti, primjerice u Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj. Prema rezultatima toga istraživanja, u Hrvatskoj klasičnu štednju na štednom računu ima gotovo 50 % građana, a mnogi novac drže i na tekućem računu. Po brojnosti slijede stambena štednja, investiranje u vrijednosne papire, dionice i fondove te kupnja zlata i ostalih plemenitih metala.