Haška presuda kojom je Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor izazvala je brojne, ali i različite reakcije i emocije u državama nastalim raspadom bivše SFRJ. Međutim, nitko od srbijanskih dužnosnika nije se želio upuštati u dublju analizu te presude i zauzimati vrijednosni sud o njoj. Više su se držali termina poput “očekivani ishod” i “gledanje u budućnost”.

S jedne strane to je i razumljivo, jer iz pozicije lidera države koja se želi svidjeti Zapadu i Europskoj uniji, Aleksandar Vučić ne može si priuštiti ništa drugo. Svatko s makar i mrvicom zdravog razuma morao je znati da se taj proces, nakon zločina razmjera kakav je srebrenički, i nije mogao drukčije rasplesti, pa tako ni premijer Srbije Vučić, ili ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Tomislava Nikolića, trećeg iz te trojke koja bi u nedosegnutom, pravednom svijetu i sama odgovarala za svoje postupke i poruke iz ratnog razdoblja, nije se nitko niti sjetio, jer je gurnut na izmišljenu funkciju predsjednika Nacionalnog vijeća Srbije za suradnju s Kinom i Rusijom.

S druge strane, nisu se usudili reći ono što zapravo znaju - a to je da je ta presuda pravedna i dobra za bilo kakav oblik suživota na ovim prostorima. Iz toga, pak, proizlazi kako vodeći srpski političari procjenjuju kako je dobar dio stanovnika Srbije i dalje nespreman za suočavanje s istinom, pa im je tu temu jednostavnije - preskočiti.

Prema riječima politologa Pere Maldinija, ako je uopće u Srbiji dio javnosti nespreman to čuti, a vjerojatno jest, onda je to i zato što ih ista ta vlast godinama drži pod etnocentrističkom i populističkom mobilizacijom, u stanju koje im priječi da se suoče s prošlošću i s politikama koje su izazvale ratove, razaranja i ljudske žrtve.

- Evidentno je i sudski nedvojbeno dokazano, premda je riječ o nepravomoćnoj presudi, da je riječ o notornom zločincu, rukovoditelju najvećeg masakra nakon II. svjetskog rata. Činjenica je da srbijanska politika dugi niz godina na svaki mogući način priječi suočavanje građana s prošlošću. Naprosto zato što bi te politike koji i danas “jašu” na nacionalizmu i sukobljavanju prema drugima, ako bi priznale da su radile to što su radile, izgubile znatan dio legitimiteta. Budući da nemaju jasne politike i nisu sposobni socioekonomski razviti zemlju, onda potenciranje neprijatelja i vlastite pozicije žrtve u takvom bunkeriranom, zatvorenom prostoru omogućava manipulaciju nacionalnim osjećajima koje se lako vodi u željenom smjeru. Pa tako i dalje tvrde da su žrtva međunarodne zavjere, a neprijatelji su Albanci, Hrvati, Bošnjaci..., već prema potrebi - kaže Maldini, dodajući da su u tom smislu ovaj put ostali nedorečeni. Tako Vučić ne može negirati ono što je evidentno, dodaje, a ne može se ponašati ni kao Milorad Dodik, jer bi ugrozio svoje međunarodne interese, zaključuje Maldini.

Sociolog Zlatko Miliša smatra kako u izjavama vodećih srbijanskih političara nije bilo određenja spram pravednosti presude, jer jednostavno politikantski razmišljaju o svom biračkom tijelu koje je ideološki dosta “zadojeno” od strane ranijih čelnika Srbije. Dodaje kako su i premijerka i predsjednik formalno rekli da su okrenuti budućnosti, no “ne može država biti okrenuta kvalitetnoj budućnosti ako se bježi od povijesnih činjenica”.

- Suđenje Mladiću trajalo je četiri godine, što je skandal nad skandalima. Imali su toliko dokaza da bi prosječni građanin, nezadojen politikom i ideologijom, mogao i znatno ranije očekivati takvu presudu. Pratio sam ovih dana i medije u Srbiji koji podilaze vlastima, osim rijetkih internetskih portala. I danas, nakon toliko godina od rata, boje se kazati da je car gol. Znači, ako se netko drzne kazati da je Mladić ratni zločinac, onda se prema starom obrascu na tu osobu baca trnje. No, želim vjerovati da su svi oni drugi građani Srbije, koji u tim medijima nisu vidljivi, odavno shvatili taj igrokaz politike i dobro znaju tko je krenuo na Hrvatsku i BiH, odnosno, tko je započeo rat. Postoje dvije stvarnosti. Ona medijska, koja uvijek istu mantru okreće, i ona koja medije previše ne zanima, a to su otriježnjeni građani i građanke, bilo u Hrvatskoj, Srbiji, ili BiH, koji su davno uvidjeli igrokaze političara od kojih su neki i okrvavili ruke stravičnim zločinima, ističe Miliša.