SLATINA - U Slatini je prošloga tjedna održana godišnja skupština Muzejske udruge istočne Hrvatske koja je pokazala svu ljepotu i uspješnost zajedničkog rada muzealaca, etnologa, arheologa, povjesničara umjetnosti, konzervatora, pa i političara, u nastojanju da se od zaborava sačuva i za buduća pokoljenja ostavi cjelokupna kulturna baština. O tom je, između ostaloga, govorila predsjednica Muzejske udruge istočne Hrvatske Ružica Marić:

– Što može biti rezultat takvoga rada pokazuje upravo Zavičajni muzej Slatine koji je 2016. otvorio stalni postav i time pokazao da baština Slatine nije samo baština vezana uz lokalni razvitak ovoga područja, nego ona pripada širem hrvatskom i europskom krugu.

Budući da je u uvodnom dijelu skupštine dr. Tihana Petrović Leš, redovita profesorica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predsjednica Hrvatskog etnološkog društva obznanila da je Upravni odbor toga društva na svojoj sjednici (13. studenoga) donio odluku da se Nagrada za životno djelo na području etnološke muzeologije za 2016. dodijeli ravnateljici Zavičajnog muzeja Slatina Dragici Šuvak, upitali smo je za obrazloženje takve odluke.

– Ravnateljica Dragica Šuvak nagrađena je za svoj kontinuirani rad na zaštiti baštine, prezentaciji, obrađivanju, znanstvenom istraživanju baštine i za doprinos etnološkoj muzeologiji. Riječ je o jednoj doista impresivnoj radnoj biografiji, koja obuhvaća sve od rada u lokalnoj zajednici, istraživanja i prezentacije baštine do postavljanja različitih izložaba i do novog stalnog postava muzeja, što je kruna njezina rada, a koji pokazuje ne samo etnografsku i etnološku baštinu, nego cjelokupnu kulturnu baštinu ovoga područja. Etnolozi i kulturni antropolozi na terenu bave se živom baštinom, bave se ljudima. Ono što su povjesničarima arhivski dokumenti, arheolozima nalazi, dakle mrtvi dokumenti, nama su izvori informacija, jer uvijek polazimo od živih ljudi, od kazivanja i predaja, i od toga krećemo u istraživanja.

Dobitnica Nagrade Milovan Gavazzi za životno djelo Dragica Šuvak ravnateljica je Zavičajnog muzeja Slatina, profesorica engleskog jezika, kustosica, etnologinja i muzejska savjetnica.

– Iznenađena sam i dirnuta ovim priznanjem za životno djelo, posebice jer to priznanje nosi ime Milovana Gavazzija koji je bio moj profesor. U svom poslu na terenu često bih se sjetila njegovih riječi: Kad idete na teren, nemojte nikad biti zadovoljni onim što vidite na vrhu škrinje, pitajte se što se krije ispod. Kada sam počela raditi muzej u Slatini nije imao svoj prostor, ni građu, ni pisanu literaturu. Krenula sam u obilazak terena, jer nisam poznavala slatinski kraj, budući da nisam rođena ovdje, nego u Markuševcu, pokraj Zagreba. Jednostavno sam išla od kuće do kuće nepoznatim ljudima koji su mi uvijek otvorili vrata, žene su otvarale svoje ormare i tako sam upoznavala slatinsku baštinu. Često su to bili lijepi susreti s ljudima koji su otvorili ne samo svoja vrata, nego i svoja srca. Oni su bili sretni što su našli nekoga s kime mogu razgovarati o svome djetinjstvu, o svojoj mladosti.

Prisjeća se Dragica Šuvak da je u prikupljanju muzejske građe pojedine predmete vrijedne za muzej bilo teško otkupiti, jer nikad nije bilo dovoljno novca, ali ljudi su često darovali svoje uspomene. Slatinski muzej danas ima etnografsku zbirku s više od 2000 predmeta od kojih je vjerojatno 95 posto dobiveno kao dar.

– Ljudi su znali reći: Bolje da to bude sačuvano u muzeju i da se tamo izloži pa da i drugi vide, jer ipak je to sjećanje na nekadašnji način života, a kod nas ako bi ostalo tko zna gdje bi to završilo. Mislim da nam je ta etnografska zbirka najvažnija, meni kao etnologu najviše je na srcu i presretna sam da smo uspjeli prikupiti toliko predmeta. Zastupljena su sva sela slatinskoga područja i imamo gotovo kompletne narodne nošnje.

I u tom uspješnom radu ipak nije sve bilo idealno.

– Žao mi je što sam kao ravnateljica ustanove propustila neke razgovore s pojedincima koji su imali volje razgovarati i prenijeti ono što je nevidljivo, a to je nematerijalna baština, njihova sjećanja, priče, pjesme... Vrijeme čini svoje i starija generacija neizbježno odlazi. Mi smo ipak nešto od toga uspjeli sačuvati, imamo predmete, imamo zapise na audiokasetama i snimljene CD-ove. Više ni krajolik nije kakav je nekad bio, kuće su se promijenile, i mislim da će mladi etnolozi imati na čemu nastaviti svoj rad.

Etnografija je zastupljena s nekoliko tema u stalnom postavu Zavičajnog muzeja Slatina, to su tradicijski obrti, dobivanje tradicijskog tekstila tkanjem koje je prepoznatljivo na razini Hrvatske i tradicijsko kućanstvo. Ravnateljica zahvaljuje svima koji su našem muzeju ustupili svoje predmete, koji su ustanovi ukazali svoje povjerenje i u stalnom postavu mogu vidjeti kako se čuvaju predmeti darovani ovome muzeju.