Ne postoje nedvojbeni dokazi o štetnosti, odnosno o negativnim posljedicama ugradnje razdjelnika. Tvrdi to Tomislav Čorić, ministar zaštite okoliša i energetike, te dodaje da koncept ugradnje razdjelnika nije nešto od čega bi država odustala.

Tim je riječima otvorio novo poglavlje polemika o ovoj problematici o kojoj se žučljivo raspravljalo unatrag dvije godine. Podsjetimo, Vlada RH je donošenjem Zakona o tržištu toplinske energije iz 2013. uvela obveznu ugradnju razdjelnika - svi stanovi u višestambenim zgradama priključeni na sustav gradske toplane morali su ih do kraja prošle godine ugraditi. Osnovno je kako se ovim sustavom uvodi pravedniji način plaćanja - koliko potrošiš, toliko platiš. I dok su kupci očekivali niže stavke na računima, to se nije dogodilo. Upravo suprotno.

Stručna je javnost pojašnjavala kako ugradnja razdjelnika sama po sebi ne znači automatski i snižavanje računa. Razdjelnici nisu uređaji koji štede, riječ je o instrumentima koji mjere pojedinačnu potrošnju. No pokazalo se, naime, da je u svemu ovome previše vezanih elemenata o kojima ovisi financijski iznos za krajnjeg korisnika - o položaju stana, imaju li svi stanovi ugrađene razdjelnike - ako ne, to narušava cjelokupni model izračuna, izoliranosti zgrade, potom i o modelu razdjelnika koji je ugrađen, sustavu očitanja... Naposljetku pojavile su se i sumnje kako se radi o projektu koji guraju pojedini pripadnici političke elite. Glasno su u nekoliko navrata reagirale i udruge građana. “Apsolutno nedvojbeni dokaz o negativnim posljedicama razdjelnika su iskustva više tisuća i stotina tisuća korisnika razdjelnika koji su do sada razdjelnike ugradili. Prvi nedvojbeni dokaz je studija ekonomske isplativosti koja je pokazala da se ugradnja razdjelnika za najveći broj stanova u Hrvatskoj ne isplati. Zapravo je potvrdila ono što se prije toga dokazalo u Švedskoj i Finskoj”, ponovila je i ovaj put Ljiljana Mrkonjić, iz Udruge za zaštitu potrošača “Razdjelnici topline”. Ona je već ranije za naš list pojasnila kako su Finci i Šveđani, a riječ je o drugoj i trećoj zemlji u Europi po potrošnji energije, u 2014. i 2015. godini napravili studije isplativosti koje su pokazale da se u 99 posto višestambenih zgrada u Finskoj ugradnja individualnih mjerila ne isplati jer pojedini stanar jako malo može utjecati na ukupnu potrošnju zgrade, a ugradnja kalorimetara ili razdjelnika donosi toliko visoke troškove koje nije moguće pokriti uštedama energije koje bi se ostvarile promjenom ponašanja stanara.

Ima i onih koji se pozivaju na drukčija iskustva. O primjerima zgrade na Sjenjaku 101 u Osijeku već smo pisali. Izvjesno je kako se tom zgradom dobro upravlja. Tako se nakon ugradnje razdjelnika pokazalo kako je ušteda u isporučenoj energiji 36 posto, a u financijskom dijelu 25 posto. U najmanju ruku ondje nitko ne plaća više nego prije ugradnje.

- Ne bih želio ulaziti u preveliku polemiku, ali mislim da uvođenje razdjelnika nije trebalo biti obveza, nego na razini preporučenog prijedloga o kojemu odlučuju suvlasnici zgrada - smatra je Krešimir Ižaković, predstavnik suvlasnika osječke “stojedinice”.