Bosanskohercegovački redatelj Alen Drljević predstavio je na Zagreb Film Festivalu svoj igrani prvijenac, “Muškarci ne plaču”, film o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane, a snimanje kojega je, kako je rekao za Hinu, i na njega djelovalo terapeutski, s obzirom na to da je i sam sudjelovao u ratu.

Film prikazuje skupinu veterana triju vojski s područja bivše Jugoslavije na grupnoj terapijskoj radionici u izoliranom planinskom hotelu na kojoj bi trebali pronaći zajednički jezik, suočiti se s nasilnom prošlošću i premostiti duboko usađenu međusobnu mržnju i nesnošljivost. Drljević opisuje kako je došlo do snimanja filma, koji je u početku trebao biti dokumentarni.

Dokumentarni elementi

- Otišao sam na jednu od radionica kao sudionik, jer sam i ja bio u ratu, u Armiji BiH, ali i da istražim temu za dokumentarni film. Iako je ratna prošlost bila već daleko iza mene, kada sam se našao licem u lice s tim ljudima, shvatio sam koliko neriješenih pitanja nosim u sebi. Mi smo prije pucali jedni na druge, no na radionici se vrlo brzo od atmosfere nepovjerenja razvio jako zanimljiv odnos razumijevanja - objasnio je. - Brzo sam zaboravio zbog čega sam došao i sve je to imalo katarzično djelovanje na mene - priča Drljević i dodaje kako je nakon nekog vremena temu odlučio obraditi kao igrani film, s obzirom na to da se veterani teško otvaraju pred kamerama, a osobito pred bivšim neprijateljima.

- Ipak, trudili smo se zadržati dokumentarne elemente, neki od likova pisani su dijelom i prema ratnim biografijama glumaca koji se pojavljuju u filmu, a nakon projekcije u Chicagu jedna je gledateljica rekla da je tek na kraju, prema špici, shvatila da je to igrani, a ne dokumentarni film - rekao je. U filmu, s vlastitim iskustvom u temeljima, glume Leon Lučev i Emir Hadžihafizbegović te Izudin Bajrović, Ermin Bravo, Ivo Gregurević, Sebastian Cavazza, Boris Ler, a sudjeluju i naturščici, stvarni ratni veterani. Unatoč strahu hoće li film biti dobro prihvaćen izvan regije, prostora bivše Jugoslavije, pokazalo se da ga vrlo dobro razumije i publika međunarodnih festivala.

- Već na premijeri u Karlovim Varima reakcija je bila izvanredna, nakon projekcije u kinu koje prima 1500 gledatelja krenule su desetominutne ovacije. Bilo je jako emotivno i shvatili smo da film komunicira s inozemnom publikom, koja zapravo ne zna puno o ovdašnjim događanjima - prisjetio se Drljević.

Kaže kako filmom nisu željeli dati određenu poruku, ne misli da mu je to svrha, no pokazalo se da je, s obzirom na današnja događanja u svijetu, riječ o univerzalnoj temi koja je mnogima bliska.

- Nismo imali nikakvu želju davati velike istine, nego otvoriti neka pitanja. To je film koji govori o razumijevanju i volio bih da ga vidi što više ljudi - istaknuo je. Drago mu je što je na Sarajevo Film Festivalu film dobio nagradu mlade publike, a osim na festivalima prikazuje se na projekcijama u cijeloj regiji organiziranima za veterane.

- Zasad je takva projekcija organizirana u Bosni i to je nešto sasvim drukčije od festivala. Pozovemo ljude koji su bili u različitim vojskama i imamo superreakcije, ljudi ulaze u razgovor i nadovezuju se na film svojim iskustvima, što ponovno ima i terapeutski efekt - napomenuo je.

Drljević kaže kako ratni veterani nisu homogena populacija, često se u medijima čita o pojedinim istupima nekih veterana, no smatra da je to samo mali broj njih.

- U ratu je sudjelovalo puno ljudi, a veterani su zapravo ogromna i ranjiva populacija, koja većinom pati od trauma koje je doživjela u ratu, i upravo se zbog toga njima lako manipulira. Veterani su političarima veliki teret i koriste ih se kad im trebaju za političke ciljeve, no važnije je posvetiti im malo pažnje, mnogi od njih trebaju pomoć, medicinsku i socijalnu - dodao je.

Zadovoljan je reakcijom premijerne zagrebačke publike na njegov dugometražni prvijenac. “Bilo je puno emocija i iskrenih reakcija te dugog pljeska”, napomenuo je, najavivši kako film nakon Zagreba odlazi na festivalsku turneju diljem svijeta. Posljednjeg je dana zagrebačkog festivala upravo njegov film dobio glavnu nagradu žirija, Zlatna kolica. Dugometražni prvijenac o veteranima zaraćenih vojski koji dugo nakon rata pokušavaju zaliječiti stare rane nagrađen je kao “film koji sugerira nužnost komunikacije kao puta do iscjeljenja, ali i izbjegavanja mržnje i sukoba”.Hina