Nogometaši Osijeka u slavonskom derbiju propustili su još jednu u nizu prilika koje su im se nudile ove jeseni.

Ni ovaj put bijelo-plavi nisu uspjeli učiniti željeni iskorak, još jednom su iz šaka ispustili suparnika kojeg su jednostavno trebali pobijediti. I to je priča koja se stalno ponavlja ove jeseni, a svi ti propusti osječke momčadi ukazuju samo na jedno - još nije spremna za velike stvari. Zapravo, možda je još i prerano, jer projekt započet u Gradskom vrtu tek je u drugoj godini, a ona je još uvijek posvećena stvaranju. Naravno, to ne znači kako ne treba misliti na rezultat, ali kad god se ukaže prilika za nešto više, Osječani je propuste.

Teško je govoriti o problemu protiv defanzivnijih momčadi, jer Osijek je već 27. utakmicu zaredom zatresao suparničku mrežu. Međutim, problem se krije u jednom drugom podatku. Od tih 27 puta Osječani su samo na 12 suparnicima zabili više od jednog pogotka, a ta nedovoljna efikasnost posebno se manifestira ove jeseni, jer su čak sedam utakmica završili rezultatom - 1:1. Isto tako vrlo rijetko uspijevaju svoju mrežu ostaviti netaknutom. Uspjelo im je to samo triput pa, eto, odgovora na pitanje zbog čega redovito zapinju protiv momčadi nešto manjeg rejtinga. Protiv Cibalije, uz nekoliko dobrih prilika, nisu uspjeli realizirati ni kazneni udarac, a trenera Zekića posebno frustrira još jedan podatak.

- Što vrijedi pritisak, što vrijedi spoznaja kako smo u posljednja dva prvenstvena susreta imali više od 30 kornera ili ubačaja pred vrata kad smo na kraju u njima osvojili samo jedan bod. Nismo dovoljno agresivni u ofenzivnim prekidima, ne napadamo ubačaje na pravi način - kaže trener bijelo-plavih.

Pokušava on na sve načine pronaći formulu kojom bi mu momčad bila još efikasnija, ali željenu reakciju igrača još nije dočekao.

- Naravno da je trener uvijek odgovoran kada izostane očekivani rezultat, ali isto sam tako rekao dečkima neka pojedinci promisle o onome što pružaju na terenu. Razumijem da ih neke stvari malo i ponesu, uglavnom su to mladi dečki, ali moraju se spustiti na zemlju. Apeliram na njihov karakter da se zamisle nad onim što pružaju i više posvete nogometu - poručuje Zekić.

Zapravo, Osijek nije u krizi igre, nego rezultata i realizacije. Ni na pitanje zašto je to tako nije teško pronaći odgovor. Muzafer Ejupi i Dmitro Lopa, koji su prošle sezone kombinirano zabili 22 pogotka u ovom trenutku su zajedno na - dva?!

Na probleme s njihovom formom potrošilo se već dovoljno tinte i analiza. Uvijek ostaje pitanje na koji ih način vratiti u život. Jedno je sigurno - neće se dogoditi tako što će samo sjediti na klupi.

- Možda je moja procjena pomalo i kriva ne samo u njihovom slučaju, nego kod još nekih igrača pa ću ponoviti da je to dio moje odgovornosti. Teško je ostaviti po strani puno onoga dobroga što nam je Ejupi donio do sada, znam njegove kvalitete, ali je upao u duboku “rupu” i sada bi ga bilo najlakše pokopati - smatra Zekić.

Osijek je protiv Cibalije u prvih pola sata pokazao određeni napredak. Igra je bila tečnija i brža s mnogo manje pogrešaka nego inače, ali ostaje tajna zbog čega su bijelo-plavi odustali od nje. Jesu li izgubili strpljenje ili povjerenje u takav pokušaj probijanja obrane gostiju? Zapravo, bila je to utakmica u kojoj je trebalo biti strpljiv, na koncu je i stigao Marićev pogodak nakon prekida, ali onda se opet dogodila neshvatljiva pogreška u zadnjoj liniji. I to je često obrazac zbog kojeg je Osijek ove jeseni ostajao bez bodova.

- Posljednje što nam sada treba jest malodušje. Trebamo biti iskreni prema sebi, korigirati te individualne padove koncentracije uoči idućih utakmica. Imamo dva uzastopna dvoboja s Hajdukom, a i susret sa Slaven Belupom. Sve to u tjedan dana, zato moramo ostati pribrani i zaboraviti ova dva posljednja posrtaja - smatra Zekić.

I to je jedini put, jer u tom tjednu koji ih čeka bijelo-plavima se nudi mogućnost da dobrim rezultatima vrate sebi samopouzdanje, a i poljuljano povjerenje u njihove mogućnosti.