Nakon što je osječkoj publici svoj najnoviji autorski projekt premijerno predstavio krajem travnja ove godine, renomirani glumac Tarik Filipović vratio se u kino Urania i protekloga vikenda, gdje je u nedjelju monodramom “Ćiro” uspio nasmijati cijelo gledalište - staro i mlado, ljubitelje nogometa i urnebesnog “narodnog” humora. Kao što je već poznato, riječ je o predstavi temeljenoj na izvrsnoj Filipovićevoj imitaciji “trenera svih trenera”, Miroslava Ćire Blaževića, čije je odrastanje, anegdote, nogometne uspjehe i cjelokupan život uspio prenijeti na papir sa scenaristom Antoniom Gabelićem. Naime, Filipoviću je upravo dugogodišnje prijateljstvo s Ćirom omogućilo toliko vjeran prikaz osebujne individue bosanskog podrijetla, koju snalažljivost, humor, ali ponajviše rad i zalaganje prate na putu do svjetskog uspjeha i prepoznatljivosti u javnom životu.

Kontekst ove monodrame u cijelosti je sadržan u jednostavnoj scenografiji, koju čine obična drvena klupa i stari kofer iz kojega izlaze materijalne uspomene iz Ćirina života i malena kamera kojom se bilježi neviđeni intervju u parku pred prolaznicima. Počevši s odrastanjem u Travniku, priča se humorističnim digresijama gradi prema običnim poslovima u Švicarskoj pa sve do prvih trenerskih angažmana, na kojima je iz autsajderske pozicije izrastao u vrsnog nogometnog stručnjaka. Nogomet je, uz ženu Zdenku, najveća Ćirina ljubav, no za cijelu priču označava samo gradivni element kako bi se efektno mogao prikazati cjelokupan balkanski mentalitet, život u Bosni, narodne pošalice i dosad nepoznate humoristične anegdote koje su obilježile život tog simpatičnog, po svemu sudeći, besmrtnog pojedinca.

Autoreferencijalnim elementima Filipović iz trećeg lica otkriva i svoje prijateljstvo s velikim trenerom, koji mu je oduvijek bio inspiracija, kako u glumačkom tako i u privatnom životu. I zaista, svatko u publici ove je nedjelje mogao osjetiti neraskidivu poveznicu dviju osoba u jednom liku, koji je posljednjim inspirativnim monologom zaokružio cijelu predstavu, pruživši uvjerljive životne savjete, ne toliko iz pozicije nogometnog stručnjaka i javne osobe koliko iz pozicije čovjeka iz naroda koji je, tek sada saznajemo, iskusio zaista mnogo na svom putu prema uspjehu. M.Mandić