Istaknuti hrvatski filolog i predsjednik HAZU od 2004. do 2010., akad. Milan Moguš, umro je u u Zagrebu u 91. godini. Rođen 1927. u Senju, nakon završetka studija izabran je za asistenta u Akademijinom Institutu za jezik, a 1956. prelazi na Filozofski fakultet kao asistent profesora Mate Hraste. Bio je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Varšavi.

Od 1965. do umirovljenja 1992. bio je šef Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskog jezika. Predavao je i kao gostujući profesor na sveučilištu u Kölnu i Mannheimu. Bio je član HAZU 40 godina. U vrijeme predsjedničkog mandata akademika Moguša osnovane su četiri Akademijine znanstveno-istraživačke jedinice: u Bjelovaru (2005.), Vukovaru (2008.) i Požegi (2009.) te Antropološki centar u Dubrovniku (2008.), a 2009. Akademija je preselila svoju Knjižnicu u novouređenu zgradu bivšeg Kemijskog instituta na Strossmayerovom trgu.

Od 2011. vodio je projekt Benešićev Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića, koji je dosad izašao u 14 svezaka. U doba Hrvatskog proljeća 1971., s akad. Stjepanom Babićem i pok. akad. Božidarom Finkom, izradio je Hrvatski pravopis koji je zbog političkih razloga nakon tiska bio uništen te je 1972. ponovno tiskan u Londonu. U cijelosti je prvi put tiskan tek 1990., nakon čega je doživio više izdanja.

Velik doprinos akademik Moguš dao je hrvatskoj dijalektologiji, posebno istraživanju čakavskog narječja. Moguš je bio među prvim hrvatskim lingvistima koji je pridonio uvođenju uporabe računala u humanističke znanosti te je računalnom obradbom teksta proširio načine proučavanja jezičnih i književnih spomenika. Hina