Prema procjenama organizatora ove je godine u Koloni sjećanja od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata bilo 64 tisuće ljudi koji su u grad na Dunavu pristigli iz svih dijelova Hrvatske, ali i inozemstva.

Od ranog jutra rijeke ljudi su se slijevale u grad, a želja hodočasnika bila je odati zasluženu počast braniteljima Vukovara koji su nakon 87 dana opsade grada nadjačani od daleko moćnijeg neprijatelja. Danas, 26 godina kasnije, mnogi se slažu kako je upravo Vukovar obranio Hrvatsku, podnoseći veliku žrtvu za slobodu i samostalnost države.

Kolonu sjećanja predvodili su branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nasilno odvedenih branitelja, a slijedili su ih nositelji zastava hrvatskih ratnih postrojbi, državni vrh, brojni čimbenici iz političkog života, poznata lica iz sporta i kulture, Vukovarci i gosti grada. Ulicama od bolnice do Memorijalnog groblja, putu dugom 5,5 kilometara, koračali su u tišini, mnogi zaogrnuti hrvatskim zastavama, u znak sjećanja na sve koji su odvedeni iz bolnice i ubijeni te sve žrtve Vukovara. Mnogi nisu mogli skriti emocije. Jedna od njih je i 70-godišnja Ruža Erjavec iz Metkovića, koja se po 14. put našla u Koloni sjećanja.

- Dolazit ću dokle god budem mogla. Nije mi teško ni pješačiti ni putovati. Sa mnom je došlo sedam branitelja iz Metkovića, svi me paze kao majku i zajedno odajemo počast našim braniteljima u Vukovaru - rekla je gospođa Ruža.

U koloni je bila i Sanja Stanić iz Varaždina s trogodišnjim sinom. Kaže kako mališanu još uvijek ne može pojasniti zašto su tu. “Još je mali da bi to mogao shvatiti, ali vjerujem da će jednom kada odraste dolaziti i bez mene kako bi se poklonio gradu koji je proživio goleme patnje i onima koji su dali živote za našu slobodu”, navela je Sanja, dok je dječačić s osmijehom držao hrvatsku zastavu.

Gotovo je nemoguće pobrojati sva mjesta iz kojih su ljudi došli u Vukovar, a ispisana imena i poruke na barjacima svjedočili su da je taj grad bar jedan dan u godini bio središte Hrvatske. Dok je kolona prolazila građani koji su stajali uz prometnice, polako se priključivali i kretali prema odredištu. Bila je to prilika i da se sretnu stari prijatelji, ratni suborci. Vinko iz Bjelovara rekao nam je kako se nije borio u Vukovaru, ali je s nekoliko Vukovaraca dijelio sudbinu na drugim ratištima u Hrvatskoj.

- Nigdje nije bilo lako. Branili smo se, ginuli za slobodu, neki su trajno narušili zdravlje, međutim, osjećali smo da nam je to dužnost. U Vukovaru nisam bio, no sve što sam vidio na snimkama i čuo od sudionika obrane, govori mi da je ovdje bio pravi pakao na zemlji. Dečkima danas treba zahvaliti i šutjeti, odati im počast u tišini i zato sam i došao - rekao je Vinko, koračajući nekoliko desetaka metara iza posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara 1991. godine Branka Borkovića.

Mladi jastreb strpljivo je odgovarao na novinarske upite i odmjerenim tonom istaknuo kako preživjeli branitelji uvijek spominju anegdote i lijepe trenutke kada su imali i viziju i snagu boriti se za više ciljeve. “Svatko od nas treba mijenjati sebe, ljudi bi trebali prestati biti sebični i tražiti krivnju u drugima. Nisam zadovoljan Vukovarom danas, jer on nije ni blizu onoga što je bio u vrijeme rata. Mi smo 1991. godine mogli izvesti operaciju Vukovar i tako čvrsto držati grad, jer smo imali bogate građane i jako gospodarstvo. Mogli smo se osloniti na ljude i njihove resurse, no oni danas resursa nemaju, mnogi mladi su napustili ove prostore i Vukovar ne bi mogao danas napraviti ono što je napravio prije 26 godina”, ocijenio je Borković.

Predstavnici državnog vrha izjave su novinarima dali na ulazu u vukovarsku bolnicu, prije službenog početka programa. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla je kako je za ovu prigodu obula čuvene čizme “zenge” u kakvima su u vrijeme obrane grada hodali članovi Zbora narodne garde i proizvedene su u Borovu. “Danas se treba pokloniti žrtvama Vukovara, ali i osigurati mu budućnost kako bi ljudi ovdje ostali”, poručila je predsjednica i naglasila kako će još mnogo vode proteći Dunavom prije nego što Hrvatska i Srbija postanu prijateljske države, no i dalje treba razgovarati i rješavati otvorena pitanja, posebice bolno pitanje nestalih.

Premijer Andrej Plenković naveo je kako je prošlo 26 godina od velike žrtve Vukovara, hrvatskih branitelja i civila koji su dali živote i mladost, te iskazali ljubav prema Hrvatskoj kako bismo danas živjeli u slobodi.

- Spremamo novi zakon o razvoju Vukovara, donijeli smo odluku da se za 50 posto poveća fond za gospodarstvo i komunalnu infrastrukturu, a donesen je i niz odluka u vezi novih objekata. Vladi je Vukovar izuzetno važan i vjerujem kako će sve što radimo pridonijeti ostanku ljudi u gradu - poručio je Plenković.

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković podsjetio je kako se obilježava jedan od najtužnijih dana u hrvatskoj povijesti. “Vukovar je simbol našeg stradanja, ali i slobode i ovaj nas dan obvezuje da budemo bolji jedni prema drugima i radimo sve što je moguće za boljitak domovine”, rekao je Jandroković.

Prvi čovjek SDP-a Davor Bernardić izjavio je kako 18. studenoga cijela Hrvatska mora biti jedinstvena, no i dodao kako čuvamo sjećanje na sve žrtve Vukovara, ali radnih mjesta nema. “Danas ćemo u koloni vidjeti jednako onoliko ljudi koliko ih je prošle godine napustio našu zemlju i to nam mora biti opomena. Zato je potrebno prionuti poslu koji znači perspektivu i radna mjesta za sve ljude u Vukovaru, ali i cijeloj Hrvatskoj”, rekao je Bernardić.

Nakon polaganja vijenaca kod spomen-obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata te polaganja ruža na grobnice poginulih i ubijenih branitelja i civila, služena je sveta misa za sve žrtve u Domovinskom ratu koju je predvodio požeški biskup mons. Antun Škvorčević. U večernjim je satima već tradicionalno održan program pod nazivom “Svjetlosna rijeka sjećanja”, kada su u Dunav pušteni crveni i bijeli lampioni u spomen na nestale i poginule branitelje i civile.