Zašto paun ima onakav raskošan rep, a obična patka tek jedva zamjetljiv? Zašto je netko silno nadaren za glazbu, a drugi uopće nije? Je li Bog uopće pravedan? No, s druge strane, možemo se upitati, je li nužno zadovoljniji čovjek koji vrhunski svira u simfonijskom orkestru ili vozač tramvaja? Je li nužno sretniji, mirniji i zadovoljniji mladi čovjek koji je zdrav, od neke bakice koja svakodnevno mora kontrolirati šećer u krvi? U tome kontekstu dolazi poznata Isusova priča o talentima. Da razjasnimo. U Isusovo vrijeme talent je bila mjera za težinu: nešto više od 30 kg plemenite kovine, zlata ili srebra. Kasnije je, na temelju ove Isusove priče, riječ talent počela značiti - darovitost. Isus, dakle, pripovijeda kako jedan bogat čovjek odlazi na put i povjerava slugama svoj novac da s njime posluju. Jednome je dao pet talenata, drugome dva, a trećemu jedan. Evo sada prvog pitanja. Zašto gospodar nejednako raspoređuje svoj novac? Veli Isus da je rasporedio novac, “svakome prema njegovoj sposobnosti”. Upravo tako. Mi nismo lego-kockice. Različiti smo po mnogočemu. Nismo isti. Međutim, jednaki smo po svome ljudskom dostojanstvu. Nerazumno je prigovarati Bogu ili – kako neki kažu – “majci prirodi” što smo stvoreni različiti u svojim talentima i sposobnostima. S druge strane, nerazumno je vrednovati ljude isključivo prema njihovim sposobnostima, tako da bi po sebi više vrijedio školovan čovjek od neškolovanoga, zdrav od bolesnog, rođen od nerođenoga. Dostojanstvo svakoga čovjeka trebalo bi biti neupitno.

Drugo, mudar čovjek raduje se sposobnostima koje ima, štoviše, otkriva u sebi zakopane talente za koje u počecima nije znao, i mirno živi u skladu sa svojim mogućnostima. Jer, budemo li stalno gledali u tuđe dvorište, zaboljet će nas vrat, a mi ćemo se ispuniti žučju i jalom… Važno je otkriti svoje sposobnosti, razvijati ih i veseliti se onome što Bog daje. To je životna mudrost, samo takav stav može nam donijeti mir i radost. Toliki su obični i mali ljudi imali duboko proživljen život, jer su u miru i jednostavnosti razvijali svoje talente i mogućnosti na vlastitu radost i radost onih s kojima su živjeli. Na koncu: mislite li da su nužno najsretniji oni koji su u središtu događanja kao moćni, bogati i slavni? Baš i ne. Zapravo, “i bogati plaču”, ali ne smo u meksičkim sapunicama.