Magazin
VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (III.)

Miroslav Akmadža: Nije pravo pitanje zašto je Vukovar pao, nego kako je uopće toliko izdržao
Objavljeno 18. studenog, 2017.

Vezani članci

VUKOVAR 18.11.1991. - 18.11.2017. (VI.)

Zvonko Orehovec: Ugroze nisu prestale pobjedom u Domovinskom ratu!

Kako se hrvatski povjesničari odnose prema istraživanju obrane, pada i okupacije Vukovara? Je li to važno povijesno razdoblje dovoljno istraženo...?

- Nikada nije dovoljno, ali moram istaknuti da je napravljeno jako puno, ponajprije zahvaljujući znanstvenim knjigama dr. sc. Davora Marijana i izdanjima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Također imamo niz memoarskih knjiga sudionika samih događanja. No, s obzirom na to da još svi dokumenti nisu dostupni, posebice oni iz Beograda, bit će nužna i nova istraživanja. Povjesničari se prema ovoj problematici odnose vrlo odgovorno i profesionalno. Naime, najteže je pisati o događajima u kojima ste možda i sami sudjelovali, a živi su i mnogi sudionici tih događaja. U tim okolnostima treba se znati nositi s osobnim emocijama, ali i pritiscima pojedinaca koji bi željeli da se piše samo onako kako njima odgovara. Mislim da su naši povjesničari u najvećoj mjeri u tome uspjeli.

Premda stradanje i žrtvu koju je Vukovar podnio u Domovinskom ratu nitko ne osporava, oko obrane i kasnije pada Vukovara i dalje se provlače teze o namjernoj predaji grada i sl. Koliko je sve to utemeljeno?

- Žrtva Vukovara bila je od iznimnog značenja za samostalnost i neovisnost naše zemlje. Otpor vukovarskih branitelja dao je dodatni poticaj, snagu i vjeru svima u Hrvatskoj da možemo ostvariti svoj cilj, da agresor nije nepobjediv. Teze o namjernoj predaji Vukovara plod su zlonamjernih tvrdnji pojedinaca koji su bili nezadovoljni tadašnjim stanjem u zemlji, bilo zbog emotivnih bilo zbo političkih razloga. To tvrdim ne samo kao povjesničar nego i kao tadašnji sudionik zbivanja, jer sam u vrijeme Bitke za Vukovar bio osobni povjerenik ministra unutarnjih poslova za istočnu Slavoniju, pa sam tako uglavnom svjedočio gotovo svim zbivanjima na vukovarskoj i vinkovačkoj bojišnici. Zbog svega što sam tada doživio, moram istaknuti kako nije pravo pitanje zašto je Vukovar pao, nego kako je uopće toliko izdržao. S obzirom na omjer snaga, kako u ljudstvu tako i u naoružanju, po svim vojnim logikama, Vukovar je trebao šaptom pasti. No povijest je još jednom pokazala da onaj tko brani svoj dom, uvijek ima veći moral od onoga tko napada. Srpski agresor je strašno griješio promidžbeno prikazujući hrvatske branitelje u najgorem svjetlu, što je kod agresorskih vojnika izazivalo takav strah da se nisu usudili krenuti u otvoreni napad, nego su uglavnom napadali sa sigurne udaljenosti. U strahu su velike oči.

Iz Srbije svako malo stižu osporavanja Domovinskog rata, ali i vraćanja Vukovara u okrilje Hrvatske. Kako to komentirate?

- Osobno, mislim da mi posvećujemo previše pozornosti tim i takvim izjavama. To ne bi trebao biti naš, nego njihov problem. Mi smo rat dobili i trebamo se time ponositi, a onaj tko gubi, uvijek se ljuti i traži krivca drugdje, a ne u sebi. Tako je uvijek bilo kroz povijest i tako će uvijek biti. Uopće ne očekujem da će se tu išta u skoroj budućnosti promijeniti, a možda neće nikad.

Premda se unatrag dvije godine stanje smirilo i nemamo više dvije kolone sjećanja, ipak se može postaviti pitanje obilježavamo li obljetnicu vukovarske tragedije na pravi način?

- Na žalost, Vukovar na obljetnicu tragedije često postane žrtva političkih nadmetanja, što ne ide političarima na čast. No ta obilježavanja često su odraz općeg stanja u zemlji. Što je veće nezadovoljstvo stanjem u zemlji, to su veće napetosti i u Vukovaru. Obilježavanje obljetnica ipak sve više poprima normalne okvire i vjerujem, kako vrijeme bude odmicalo, da će tenzije biti sve manje. Jako je važno mlade naraštaje objektivno upoznavati s činjenicama o Bitki za Vukovar i Domovinskom ratu općenito, bilo kroz udžbenike i nastavu u školama bilo kroz posjete Vukovaru i drugim simbolima Domovinskog rata. Mi koji smo vukovarsku tragediju doživjeli i preživjeli uvijek ćemo imati neka svoja, subjektivna sjećanja, i nemamo ih pravo nametati novim naraštajima. Oni zaslužuju samo istinsku sliku, neopterećenu našim međusobnim neslaganjima.

Vukovar danas? Problema je puno, neka se riješavaju, a neka još ne, dok za svakog obilježavanja 18.11., uz dužno odavanje počasti žrtvama, slušamo i obećanja političara. Kako to komentirate?

- Stanje u Vukovaru danas zapravo je samo odraz stanja u cijeloj zemlji, posebice u Slavoniji. Slavonija je, pa tako i Vukovar, naučila živjeti uglavnom od poljoprivredne proizvodnje, koja je danas jako zanemarena. Mladi, ali čak i sredovječne obitelji, u tim krajevima ne vide perspektivu u poljoprivredi, ali ni u ostalim gospodarskim granama, pa uglavnom traže sreću u inozemstvu. Kao sveučilišni profesor često o tome razgovaram sa studentima. Oni uglavnom tvrde da nije glavni razlog napuštanja Hrvatske materijalne naravi, nego opće ozračje u zemlji, stanje neperspektivnosti i depresije. Nužan je snažan novi zaokret u gospodarstvu, a što nije moguće bez zaokreta u znanosti i obrazovanju. Koliko je god problem što se rađa sve manje djece, još je veći problem što će i oni koji se rode otići, tj. što ćemo mi demografski pomagati zapadne zemlje, a ne Hrvatsku.(D.J.)

Prof. dr. sc. Miroslav Akmadža, viši znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest, Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu

Jako je važno mlade naraštaje objektivno upoznavati s činjenicama o Bitki za Vukovar i Domovinskom ratu općenito...

...................

Na primjeru Vukovara povijest je još jednom pokazala da onaj tko brani svoj dom, uvijek ima veći moral od onoga tko napada...

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

HRABRA I POMALO LUDA PUSTOLOVINA DRUŠTVA IZ KLUBA “ŽUTI ŠEŠIR”

Slavonci u Iranu: Revolucija je kao bicikl, ako stane odmah pada!

2

TEMA TJEDNA ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (II.):

Vesna Crnić-Grotić: Od 90 osuđenih nema ni jednog Hrvata iz Hrvatske

3

ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (I.):

Umjesto pravde, velika
prijevara: Frustracije ostaju,
BiH i dalje bure baruta!