TvObzor
SVE U DESET

Filmovi Takashija Miikea
Objavljeno 17. studenog, 2017.

Poznat po žestokim hororima prepunim perverznih situacija, okrutnim, provokativnim i često apsurdnim scenama nasilja i borbi, Takashi Miike jedan je od najproduktivnijih japanskih ali i svjetskih redatelja svih vremena. Naime tijekom svoje karijere, koja traje 26 godina, slavni japanski redatelj snimio je nevjerojatnih sto naslova. Smijeh, odnosno pomaknuti smisao za humor, čest je element Miikeovih filmova, kao i apsurd, ali i već spomenuta okrutnost i nasilje. Njegovi uradci, bez obzira na to radi li se o obiteljskim dramama, hororima, zabavnim teen cirkusarijama, nadrealnim metafizičkim mudrolijama, mjuziklima ili o u posljednje vrijeme samurajskim filmovima, ako ništa drugo - nisu dosadni. Njegov posljednji film “Blade of the Immortal”, koji možete pogledati negdje u bespućima interneta, povod je da se podsjetimo njegovih deset najzanimljivijih, ako već ne i najboljih, naslova u karijeri

13 ubojica (2010.)

Japan sredinom 19. stoljeća. Vrijeme samuraja polako prolazi. Sadistički raspoložen mladi gospodar Naritsugu Matsudaira koristi svoje političke veze i moć kako bi zlostavljao običan svijet. Vlada shvaća da će se stvari pogoršati ako mladi gospodar postane moćniji. Zabrinuti, oni u tajnosti angažiraju trinaest najboljih samuraja koji dobivaju zadatak da ubiju zlog Matsudairu. Ali stići do gospodara nije nimalo lako. Ova akcijska pustolovna, svojevrsni remake istoimenog filma Eiichija Kudoa iz 1963. godine, osvojila je četiri nagrade japanske filmske akademije, a kritičari su posebno hvalili ortodoksni način na koji je film snimljen te uistinu spektakularne akcijske scene.

Dead or Alive (1999.)

Iako snimljena kao trilogija, gledajući pojedinačno svaki od naslova “Dead or Alive” franšize, Miike je pružio potpuno drukčiju atmosferu pristupajući im na svoj osebujan način. Naravno, na prvi pogled to je uvijek isti svijet jakuza, prepun krvi, nasilja, seksa, kao i brojni naslovi u njegovoj karijeri, no uz pomoć glumačkog dvojca koji se često pojavljuje u njegovim filmovima, Shôa Aikawe i Rikija Takeuchija, ovo je zaista nezaboravna vožnja kroz uvrnuti svijet mašte iz Miikeove glave. Svaki od tri filma iz franšize idealan su primjer zašto se ovog japanskog redatelj smatra jednim od najvećih sineasta.

Zebraman (2004.)

Shinichi Ichikawa je učitelj u školi, živi sa ženom koja ga vara, njegova kći u vezi je sa starijim muškarcem, a sina maltretiraju u školi upravo zbog njega. Pokušavajući pobjeći od turobne svakodnevice, Shinichi se svake večeri iskrada iz kuće odjeven kao Zebraman, lik nepopularne dječje TV serije, koja je ukinuta nakon samo sedam epizoda. Međutim, uskoro se u gradu počnu događati neobični zločini, a ako tome dodate neočekivani dolazak izvanzemaljaca na Zemlju, jedina nada za spas planeta je upravo Zebraman. Urnebesna komedija koja će vas nasmijati do suza.

Posjetitelj Q (2001.)

Film koji se s razlogom smatra jednim od najuznemirujućih ikada do sada snimljenih kontroverzna je crna komedija o disfunkcionalnoj obitelji Yamazaki. Film je izazvao burne reakcije kršenjem brojnim tabua, pa su u nekim zemljama cenzurirane najeksplicitnije scene. Sam Miike često je isticao kako ga je za ovaj film inspirirao “Teorem”, alegorija talijanskog redatelja Piera Paola Pasolinija iz 1968. godine, jer je iskoristio identičan motiv - tajnoviti stranac u obitelji kao pokretača kaosa, oslobođanja nagona i mračnih potisnutih želja.

Ubojica Ichi (2001.)

Kakihara, sadomazohist i plaćenik jakuza u potrazi je za svojim šefom. Na tom putu susreće se s djelima Ichija, psihotičnog ubojice koji može nanijeti bol o kojima Kakihara može samo sanjati. Film koji je postao trademark svih perverznih i suludih japanskih filmova odmah nakon premijere zabranjen je u brojnim zemljama, što je zapravo samo potpomoglo Miikeu u izgradnji statusa koji danas ima u svjetskoj kinematografiji. Te, 2001., godine japanski je redatelj snimio četiri nezaboravna filma, od kojih su tri na našoj listi. Za “Agitatora”, nažalost, nije bilo mjesta.

Rainy Dog (1997.)

“Rainy Dog” je središnji dio Miikeove tzv. Black Triad Trilogije, kojoj je prethodio “Shinjuku Triad Society”, a nastavljen je s “Ley Lines”. Iako se, kako to i sam naslov trilogije govori, bavi jakuzama, sva tri naslova zasebne su cjeline, a “Rainy Dog” je prvi film kojim je Miike skrenuo pozornost svjetske kritike i publike na sebe. Mračan, na momente poprilično depresivan, prepun melankolije i smješten u uvijek kišni Taipei, totalno je drukčiji film od njegovih najpoznatijih djela koja je snimio kasnije tijekom karijere. Idelan uvod za sve buduće fanove.

Gozu (2003.)

Ako vam kažem kako je “Gozu” Miikeova osobna posveta drugom velikanu sedme umjetnosti - Davidu Lynchu, film u kojemu nema radnje, nego svjedočimo seriji grotesknih prizora koji za cilj imaju šokirati gledatelja, moram biti iskren i priznati da nisam ni zagrebao po površini ludila koje gledatelja očekuje ako odluči krenuti putem “Gozua”. Ovaj suludi, zabavni, nadrealni i bizarni film prepun je čudnih likova i lokacija, možda ne ulazi u sam vrh njegove kinematografije, ali dok sam sastavljao listu, nekako mi je “Gozu” bio draži od druge majstorije zvane “Izo”.

Sreća obitelji Katakuri (2001.)

Fantastična i zastrašujuća priča o japanskoj obitelji koja vodi mali hotel užasa. Snimljen u nezavisnoj produkciji i s malim budžetom, ”Sreća obitelji Katakuri” djeluje poput velikoga filma te bi, da u njemu igra bar jedna zapadna zvijezda, zasigurno osvojio i svjetske kinodvorane. Ovaj slobodni remake Ji-woon Kimove “Mirne obitelji” (1998.) prepun je duhovitih i zabavnih detalja u monthypytonovskom stilu. Djelo koje ne prestaje iznenađivati od prve do posljednje minute zamalo dvosatnoga trajanja.

The Bird People in China (1998.)

Totalna suprotnost većini Miikeovih filmova, priča prati japanskog biznismena koji je poslan kako bi priskrbio žad u udaljenom kineskom selu i jakuzi koji je njegova pratnja. “The Bird People in China” svakako je najlirskiji film koji je Miike snimio, festivalski miljenik i dokaz kako je, prije nego što je krenuo eksploatirati nasilje i seks u svojim filmovima, Miike demonstrirao jednu od ključnih osobina većine japanskih redatelja - fasciniranost pejzažem.

Audicija (1999.)

Poznatog TV producenta sin potakne na novu ženidbu. Ne uspjevši pronaći prikladnu kandidatkinju, odluči organizirati lažnu audiciju za film kako bi iskušao potencijale supruge. No ona koja mu se svidi nije onakva kakvom se predstavila. Prvih je sat vremena film, kojim se Takashi Miike probio na Zapad, čista romantična komedija, a zatim u neočekivanom obratu na vidjelo izlazi sva sadistička narav njegovih filmova kojom nas je bombardirao tijekom kasnije karijere. “Audicija” je drama o čovjeku koji traži ljubav i ženi koja pomalo ekstremno reagira na nedostatak ljubavi u njezinoj apsolutnosti.

Piše: Nikola KUČAR

Možda ste propustili...