Kad bi lutnjist živio 90 godina, 60 godina bi ugađao svoje glazbalo, a samo 30 godina uistinu bi svirao. Tim je riječima duhovito prokomentirao štimanje svoje lutnje usred koncerta, održanog u osječkoj galeriji Waldinger, fra Toni Mrzlečki.

Mnogima koji nisu upoznati s radom ovog iznimnog čovjeka i glazbenika moglo je biti neobično da se sviranjem lutnje, sasvim ozbiljno, bavi kapucinski fratar. Svi se još uvijek sa zahvalnošću sjećamo nekadašnjeg franjevačkog gvardijana u Osijeku fra Željka Paurića koji je ostavio veliki trag kao svećenik koji je znao izvrsno komunicirati ne samo s vjerničkom javnošću okupljajući oko sebe široki krug ljudi, nego i kao uspješni priređivač glazbenog života. Tih je godina Hrvatski barokni ansambl, iznimna institucija u našem glazbenom životu i istaknuti protagonist povijesno obaviještene izvedbe rane glazbe, upravo zahvaljujući fra Željku, velikom zaljubljeniku u glazbeni barok, redovito nastupao u Osijeku u franjevačkoj crkvi sv. Križa u Tvrđi.

Na internetskoj stranici franjevačkog samostana u Osijeku, na kojoj kao da je vrijeme stalo 2008. kada je fra Željko dobio premještaj prvo u Bjelovar, a potom u Zemun, još stoji obavijest da je krajem srpnja te godine Hrvatski barokni ansambl u crkvi sv. Križa održao koncert zahvale ovom glazbenom i kulturnom promotoru. Baroknu violinu svirala je koncertna majstorica Laura Vadjon, a od 2015. i ravnateljica Hrvatskog baroknog ansambla. Koncertni ciklus Osječka glazbena srijeda, koji je vrlo ambiciozno ušao već u svoju šestu sezonu, u sklopu koga je i održan fra Tonijev koncert, dostojni je nasljednik koncertnog ciklusa koji je uspješno organizirao zaslužni osječki franjevac, danas na službi u Zemunu. Nije bilo ništa neobično što smo upravo fra Željka Paurića sreli na koncertu u galeriji Waldinger. U povijesti glazbe veliki trag ostavila su trojica svjetovnih franjevaca trećoredaca (OFS), Giovanni Pierluigi da Palestrina, Franz Liszt i Charles Gounod, a među važnim skladateljskim imenima valja spomenuti benediktinsku redovnicu sv. Hildegardu iz Bingena, slovenskog cistercita Jacobusa Gallusa i osječkog kapucina Anselma Canjugu koji je skončao 1952. u komunističkom logoru u Staroj Gradiški.

Antun Mrzlečki je časni brat Reda manje braće kapucina (latinske kratice OFMCap), glazbenik, muzikolog, prevoditelj i autor izvrsne internetske stranice lutnja.net, rođen 1954. u Bednji. Kako kažu njegovi škrti biografski podatci, studirao je u Njemačkoj od 1974. do 1978. klasičnu gitaru na Lepolod-Mozart-Konservatoriumu u Augsburgu. Nakon što se počinje zanimati za baroknu lutnju s 13 pari struna pohađa više specijalističkih tečajeva. Nastupa na koncertima i prevodi na njemački djela i članke religijske, muzikološke i ratne tematike. Autor je cijenjenog zbornika “Lutnja”. Ono što bi najmanje očekivali od nekoga tko se bavi tako suptilnim poslom kao što je glazbovanje na lutnji, jest činjenica da se Mrzlečki 1991. vraća u Hrvatsku kako bi sudjelovao u obrani domovine. U početku je bio pripadnik Internacionalnog bataljuna pri Prvoj gardijskoj brigadi, a potom je pristupio 140. brigadi HV-a iz Jastrebarskog. Kapucinom postaje 1997.

Stranica lutnja.net prava je mala enciklopedija tog glazbala na hrvatskom jeziku koja se bavi poviješću lutnje, raznim praktičnim informacijama, graditeljstvom tog instrumenta, skladateljima Silviusom Lepoldom Weissom i Johanom Sebastianom Bachom, donosi i zanimljive intervjue te nudi videozapise i popis literature. Na ovoj zanimljivoj i uzbudljivoj stranici možete pročitati i njegovo dopisivanje s takvim autoritetom kao što je Nikolaus Harnoncourt, čiju je knjigu “Glazba kao govor zvuka”, u nakladi pokojnog Algoritma, preveo na hrvatski upravo fra Toni.