TvObzor
ŠTEFANIJA BLAGAŠ

Novinarstvo je zanat koji treba peći i stalno brusiti
Objavljeno 17. studenog, 2017.

Multikulturalna tjedna emisija “Manjinski mozaik” na HRT-u se prikazuje od 2. svibnja 2010. Radi se o tjednoj emisiji kratke, 15-minutne, dokumentarne forme velike javne vrijednosti koja se snima i emitira po načelu “jedna emisija – jedna manjina”. U emisiji se obrađuju priče iz života jedne od 22 nacionalne manjine formalno priznate u Republici Hrvatskoj koje na najbolji način oslikavaju njihov nacionalni identitet, njihovu povijest, kulturu, običaje, tradiciju, integriranost i povezanost s matičnom domovinom. S urednicom emisije Štefanijom Blagaš prigodom jubilarne, 300. emisije razgovarali smo za “TV Obzor”.

Već sedmu godinu zaredom na Hrvatskoj televiziji emitira se televizijska emisija “Manjinski mozaik”, koju ste vi pokrenuli. U čemu je njezina važnost i što ste njome željeli pokazati?

- Cilj je projekta pridonijeti boljem razumijevanju naše – hrvatske multietničke stvarnosti, utjecati na otklanjanje predrasuda i na promjenu odnosa prema manjinama. Zatim naglasiti da su nacionalne manjine dio hrvatske povijesti i da su dale velik doprinos i ostavile neizbrisiv trag u znanosti, gospodarstvu, kulturi i arhitekturi. Mišljenja sam da o svemu tome hrvatska javnost ne zna dovoljno, što često za posljedicu ima negativnu percepciju i netolerantan odnos većine prema manjinama, što se pak reflektira na njihovu integraciju u hrvatsko društvo. Stoga sam odlučila ovom emisijom to pokušati promijeniti.

Pozitivne reakcije gledatelja

Kako se štite prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj?

- Naša država uspjela je stvoriti dobar i zadovoljavajući zakonodavni model usklađen s europskim standardima, koji svim nacionalnim manjinama jamči ravnopravnost i zaštitu prava. To je model koji se temelji na integraciji, a ne na asimilaciji. Model kulturne autonomije koji podrazumijeva pravo svake nacionalne manjine da slobodno izražava etničku pripadnost i razvija vlastiti kulturni, vjerski i jezični identitet. U svakom slučaju, zaštita prava nacionalnih manjina civilizacijsko je pitanje i mjerilo demokratizacije svake zemlje i svakoga društva, pa tako i hrvatskog.

Ima li domaća javnost, prema vašemu mišljenju, razumijevanja za probleme s kojima se susreću manjinske zajednice u Hrvatskoj?

- Manjine u Hrvatskoj, u ekonomskom smislu, imaju probleme koje dijele s hrvatskom većinom. No one se susreću i s problemima koji se prije svega tiču njihova osjećaja marginaliziranosti u društvu, a koji proizlazi iz njihove različitosti: etničke, vjerske, jezične. Koliko je taj osjećaj opravdan – teško je reći, jer bi ga trebalo sagledati s više aspekata. Naravno da u pojedinim sredinama ima primjera iskazivanja predrasuda i netolerancije većine prema nekim manjinama, što nije prihvatljivo i ne smije se tolerirati. Koliko se nacionalne manjine osjećaju manjinski i marginalizirano, svakako ovisi i o njima samima, njihovoj želji za integracijom u društvo i prihvaćanju države u kojoj žive. Ova emisija promovira upravo primjere uspješne integriranosti manjinskih zajednica i njihovih istaknutih pojedinaca u hrvatsko društvo. Zahvaljujući takvom pristupu, kao i kratkoj formi emisije, a prije svega njezinoj kvaliteti i zanimljivosti, uspjeli smo manjinske teme približiti većinskoj hrvatskoj javnosti. Potvrđuju to mnogobrojne reakcije gledatelja.

Emisija na čak 17 jezika

“Manjinski mozaik” u cijelosti se emitira na manjinskome jeziku s prijevodom na hrvatski. Tko sve sudjeluje u realizaciji emisije?

- HRT-ova emisija “Manjinski mozaik” proizvodi se i emitira na čak 17 manjinskih jezika s hrvatskim prijevodom. Emisije u kojima su manjinski pripadnici izrazili želju da govore hrvatskim jezikom, kao i emisije manjina koje govore nama razumljivim jezikom - ne prevode se. U proizvodnji emisija, kao stalna produkcijska ekipa, osim mene sudjeluje još pet kolega, a povremenu ekipu čine reporteri iz HRT-ovih centara. U proizvodnji sudjeluju i pripadnici nacionalnih manjina kao stručni suradnici za pojedine manjinske jezike.

Iza vas je već 300. emisija. To je uistinu lijep broj. Kako odabirete teme? Ima li ih dovoljno ili ih je toliko da ih ne stignete sve ni obraditi?

- U ovome projektu istraživačko novinarstvo jako je važno. Kako se radi o ciljnim manjinskim skupinama, od nekoliko stotina do nekoliko tisuća pripadnika, nije jednostavno pronaći dobru i zanimljivu priču koja bi zadovoljila standarde i zadane ciljeve proizvodnje programskoga sadržaja velike javne vrijednosti. U početku je bilo teško povjerovati da ćemo punih sedam godina uspjeti održati visoku kvalitetu emisije i dinamiku emitiranja prema načelu “svaki tjedan dokumentarac jedan”. Svih tih godina teme nisu potrošene. Naprotiv, svako terensko snimanje iznjedri ideje za nove priče.

Bavim se plemenitim poslom

Autorica ste i nekoliko dokumentarnih filmova…

- To je bio logičan slijed moga televizijskog novinarskog posla jer sam uglavnom radila, meni omiljenu novinarsku formu, reportaže, koje su me odvažile da napravim i nekoliko većih dokumentaraca: “Između dviju domovina” - o hrvatskoj dijaspori u Americi i Kanadi, “Država Izrael – ostvareni san” – u povodu pedesete obljetnice izraelske države, zatim “Putovima hrvatsko-slovačkoga prijateljstva”. Do danas sam napravila i više desetaka kraćih dokumentaraca u sklopu projekta “Manjinski mozaik”.

Što biste savjetovali mlađim generacijama novinara?

- Mlađim generacijama poručila bih da uvijek imaju na umu da je novinarstvo prije svega vrlo odgovoran posao. No, da bi ga se moglo kvalitetno raditi, nije dovoljno završiti fakultet, nego je za njega osim znanja potrebno imati, kako se kaže, i - žicu. Novinarstvo je zanat koji treba peći i stalno brusiti. Neki tako postanu nerealni u svojim ambicijama i žele uspjeh na brzinu te često isto tako brzo - kako se kaže – izgore. Da se to ne bi dogodilo, preporučujem da se uhvate nekog od iskusnijih kolega, koji će im dati savjete, zatim da neprestano istražuju, da budu informirani, angažirani i da tako strpljivo grade svoju profesionalnu prepoznatljivost.

Na što ste u svojoj karijeri najponosniji?

- U mojoj karijeri čini me osobito zadovoljnom i ponosnom što sam se bavila vrlo plemenitim poslom, koji sam tako stvarno i doživljavala i voljela, koji je ujedno bio i u skladu s mojim temperamentom: dinamičan, kreativan, zanimljiv. To je posao koji ti neprestano nudi nove izazove, nove situacije, gdje upoznaješ nove ljude, nove situacije, smišljaš nove scenarije. Zato ti, radeći ovaj posao, vrijeme brzo proleti i odjednom se, kao ja, nađeš u 65. – pred mirovinom.

Razgovarao: David MILIĆ
ODLAZAK U MIROVINU

Uskoro odlazite u mirovinu… Koliko ste godina proveli na HRT-u? Sjećate li se svojih novinarskih početaka? Kako su oni izgledali?

- Na HRT-u radim već dvadeset sedam godina. Svoj novinarski posao započela sam u negdašnjoj Zagrebačkoj panorami. Početci mi nisu bili baš laki. Trebala sam ulagati puno truda u istraživanje tema, najviše o zagrebačkim komunalnim problemima i na dnevnoj bazi nuditi ih uredniku. Ponekad sam u večernjim satima obilazila gradske ulice ne bih li si olakšala sutrašnju ponudu tema. Najviše sam učila od starijih i iskusnijih kolega novinara, snimatelja i montažera, od kojih sam dobivala i kritike i savjete. Oni su bili moji mentori. Tako sam ispekla televizijski novinarski zanat. Nakon toga radila sam u redakciji Unutrašnje politike, a od 1990. u Informativnom programu počela sam uređivati vijesti za strance. Od 1996. u redakciji za nacionalne manjine - uređivala sam i vodila emisiju “Prizma”, a od 2010. do danas urednica sam multikulturalnoga – multikulti dokumentarnog projekta – “Manjinski mozaik”.