Objavljeno 15. studenog, 2017.
Ratari su odštetu dobili u 100-postotnom iznosu, a stočarima - ništa
SOLJANI - Obitelj Tufekčić iz Soljana nekada se ponosila vrhunskom proizvodnjom mlijeka, posebice s respektabilnih 350 tisuća litara isporučenih u 2011. godini, za što je dobila i priznanje tadašnjeg ministra poljoprivrede, koje im je ostalo kao uspomena na zlatna vremena hrvatskog mljekarstva. Te su godine imali 120 grla, od čega 50-ak krava u mužnji. Njihov OPG danas je blokiran i sa strepnjom očekuju javnu dražbu farme muznih krava koju su sagradili 2006. godine na izlazu iz sela prema Drenovcima, a 2007. krenuli u proizvodnju. Tufekčići su se poput mnogih stočara u Slavoniji uključili u operativni program kojim se pozivalo na podizanje suvremenih farmi. Za konkurentnost su se tražili veliki kapaciteti, pa su odlučili kod HBOR-a podići kredit od 2,2 milijuna kuna, povećati broj grla i proizvodnju mlijeka. Neposredan povod za nova ulaganja brojnim stočarima bila su velika obećanja tadašnjih političara i agrarnih stručnjaka, koji su nagovarali seljake na prilagodbu europskim standardima i proširenje proizvodnje. Otkupna cijena mlijeka tada je bila dobra, farmeri su bili zadovoljni i priča je imala smisla. Vjerovali su da je u tome budućnost.
Triput manje mlijeka
- Do 2013. godine sve je dobro funkcioniralo, kredit sam uredno otplaćivao, i glavnicu i kamatu, a onda su uz pad otkupne cijene krenule i priče o pojavi aflatoksina u mlijeku, i - kola kreću nizbrdo. Unatoč teškoćama, uspijevali smo preživjeti, ali nas je u svibnju 2014. katastrofalna poplava dotukla, nanijela velike štete, od kojih se nismo uspjeli oporaviti, i 2015. godine bio sam prisiljen ugasiti proizvodnju - priča Nikola (61), glava obitelji Tufekčić.
Farma je sagrađena na nižem terenu i poplavna voda nije imala kamo.
- Nisam mogao četiri dana musti krave, farma je bila potopljena, stradao mi je laktofriz, izgorjela kompletna elektronika na izmuzištu. Nisam imao pumpe kojima bih mogao toliku vodu ispumpati i osigurati uvjete za mužnju.
S farme je u Lovas evakuirano 67 grla, a nakon mjesec i pol dana, kada su se stekli uvjeti, grla su vraćena u Soljane. A Tufekčiće je tada dočekao hladan tuš – proizvodnja mlijeka smanjena je za čak 70 posto. S oko 30 tisuća litara prije poplave pala je na ispod 10 tisuća litara mlijeka mjesečno.
- Krave su u poplavama pretrpjele velik stres, nisu se mogle oporaviti i počele su ugibati. Ostao sam bez 15-ak grla i postao svjestan okrutne istine da nećemo dobiti nikakvu odštetu i da ne možemo opstati. Nije mi preostalo drugo nego ugasiti proizvodnju - prisjeća se Nikola.
Zakinuti i zaboravljeni
O svemu je odmah izvijestio HBOR i kazao da će bez pomoći države biti nemoguće nastaviti, obećali su s Ministarstvom poljoprivrede pronaći rješenje, ali nisu napravili ništa.
- Ostalo mi je nepodmirenih oko 700 tisuća kuna. Prošle godine su me blokirali, što su mogli, uzeli su, prodavao sam i junice da podmirim neke dugove. Završili smo na sudu i sada će mi farma najvjerojatnije na dražbu - razočaran je. Farma je, napominje, bila osigurana od elementarnih nepogoda, što je bio uvjet pri dobivanju kredita, ali osiguranjem nisu bile pokrivene i štete od vode. Ogorčen je što je država zaboravila stočare koji su u poplavama pretrpjeli velike štete, a koji su nepravedno zakinuti i nikada nisu obeštećeni. Za razliku od ratara, koji su odštetu dobili u 100-postotnom iznosu, a pojedincima je, kaže, isplaćeno i nekoliko stotina tisuća kuna. Smatra da je tu zakazala i Vukovarsko-srijemska županija, koja se za stočare trebala više zauzeti. Podnio je tužbu protiv RH za naknadu štete. Prema kalkulacijama rađenim s odvjetnikom, izravne i neizravne štete od poplave nastale na farmi, uključujući uništenu hranu, izgubljenu i uništenu proizvodnju mlijeka, procijenjene su na 1,2 milijuna kuna. Nikola bi se, kaže, zadovoljio i s pola tog iznosa, čime bi obnovio farmu i nabavio nove junice.
Gašenjem farme i sin mu je ostao bez posla i teška srca krenuo put Njemačke. Nakon lošeg iskustva s mljekarstvom Tufekčići su odlučili pokušati s tovom junadi, pozvali su sina da se vrati kući i da se okušaju u tome poslu.
- U državi se stalno ističe potreba brige za mlade, ali mi smo ovdje u Slavoniji, posebice u Cvelferiji, uništeni. Djeca nam u Njemačkoj nisu sretna, a nesretni smo i mi roditelji što su morali otići - upozorava i ističe da to nije rješenje.
Nada se da na prvoj javnoj dražbi za farmu neće biti zainteresiranih kupaca, a onda će je na drugoj, kada cijena bude niža, pokušati kupiti njegov sin.
- U tu sam farmu uložio svaku lipu, zbilja je uređena i pokušat ćemo spasiti što se spasiti može - kazao je.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
PO TELAD I JUNAD MORAO U RUMUNJSKU
- Prije 20-ak dana išao sam u Rumunjsku i uvezao sam 30 teladi i junadi jer nešto moramo raditi. Dečko koji kod mene na farmi drži junad uzeo ih je 50. Poražavajuće je da smo u Hrvatskoj uništili stočarstvo i da po nova grla moramo u Rumunjsku. Jer za toliku količinu morali bismo obići cijelu Hrvatsku i skupljati po nekoliko grla. Nema krava, nema teladi… - tvrdi Nikola.
Farma je bila osigurana od elementarnih nepogoda, ali nisu bile pokrivene i štete od vode
1,2
milijuna kuna izravne su i neizravne štete od poplave nastale na farmi
PREOSTAJU MJERE RURALNOG RAZVOJ
Na problem nepravednog zakidanja stočara, koji do danas nisu obeštećeni, na okruglom stolu priređenom u povodu obilježavanja treće godišnjice katastrofalnih poplava upozorio je i načelnik Općine Drenovci Jakša Šestić i pozvao Ministarstvo poljoprivrede da taj problem što prije stavi u proceduru. Podsjetio je da su ratari obeštećeni i nakon poplave nastavili proizvodnju, a stočari su zaboravljeni. Unatoč obećanjima da će im pomoći, iz Ministarstva su ih uputili na mjeru Ruralnog razvoja i sanaciju štete europskim novcem, u čemu su samo rijetki uspjeli.