U Muzeju likovnih umjetnosti od 2. se do 8. studenoga održavalo 12. izdanje programa “Barutana”, nastavljajući treću godinu zaredom uspješnu suradnju MLU i udruge M-art u realizaciji dugogodišnjeg projekta, koji je publici ponovno uspio ponuditi raznovrsne programske sadržaje.

Projekt je inicijalno osmišljen još 2006. s ciljem revitaliziranja osječke Barutane programskom platformom koja bi pridonosila razvitku nezavisne, izvaninstitucionalne kulturne scene te je u sadržajnom smislu i ovogodišnje izdanje “Barutane 017” koncipirano kao kolaž aktualnih umjetničkih projekata i predstavljanja iz područja suvremenog plesa i kazališta, zvučnih i glazbenih eksperimenata te eksperimentalnog filma.

Kako su organizatori, nakon premještanja iz Barutane 2011., tijekom više godina uspjeli održati projekt unatoč teškoćama u različitim neprikladnim prostorima, odmah su, kada su prije tri godine započeli suradnju s MLU, znali da time imaju priliku ostvariti ne samo dugoročnu suradnju i otvoriti se prema novoj, široj publici nego i kreativno pristupiti novim izazovima u realizaciji programa, što su i nastojali ostvariti, doznajemo od voditelja projekta Ivana Faktora.

Iako se i ove godine u reakcijama posjetitelja moglo čuti kako bi se pojedini segmenti programa izvrsno uklopili u prostor i atmosferu Barutane, suradnja s MLU pokazala se punim pogotkom, dodaje Faktor.

- Primjerice, iznimno smo zadovoljni plesnom izvedbom “Anatomija mačke”, autorskim projektom Ksenije Zec i Petre Hrašćanec, a koji je – iako koncipiran kao izvedba za kazališni prostor – u galerijskom prostoru MLU, protežući se kroz dvije dvorane, poprimio sasvim novu, intimnu dimenziju, pri čemu su rekviziti i scenografija funkcionirali poput instalacije, a Petrina je izvedba, za koju je i bila nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji najboljeg umjetničkog ostvarenja u području plesa, s razlogom zaslužila tako velik pljesak publike, jer riječ je o jednoj od naših najcjenjenijih plesnih umjetnica - napominje Faktor.

Publika je sa zanimanjem pratila i kazališni performans za glumicu Natašu Dangubić i kafansku pjevačicu Višnju Vitas u autorskom projektu Saše Božića i Petre Hrašćanec naslovljenom “Folk Acts”, u kojem dvije izvođačice suprotstavljaju različite medije i različita iskustva proizišla iz prakse bavljenja vlastitim poslom, humorno uzdrmavajući stereotipe o žanrovima tzv. niske i visoke kulture, a opet se radi o višestruko nagrađenoj izvedbi, ovaj put glumice Nataše Dangubić.

Jedan je od najposjećenijih segmenata programa bio onaj posvećen eksperimentima s glazbom i zvukom, tijekom večeri koja je prostore MLU preplavila ambijentalnim zvukovima u nastupu mladog glazbenika, Osječanina Marka Jovića, koji se u projektu Xtematic bavi eksperimentalnim glazbenim stilovima industriala, noisea i ambienta, kao i zvučni rad “Dürüm Organum: Horses On Beaches Of Uludag And The Girl From Wild Things” Nike Mihaljevića, u kojem se jukstaponiraju terenske zvučne snimke i spontana instrumentalna izvedba, pri čemu se zvukovi sakralnih i svjetovnih interijera isprepleću u novonastalom zvučnom ambijentu.

Dokumentarno-eksperimentalni i apstraktni filmovi Damira Čučića i Borisa Poljaka bili su u središtu filmskog dijela programa, a to je ujedno bila prilika da se pogledaju brojni nagrađivani filmovi tih autora i suradnika, koji su prikazivani na mnogim međunarodnim festivalima, poput Poljakova “Splitskog akvarela” i “Oni samo odlaze i dolaze”, ove godine nagrađenog na Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u Oberhausenu, ili, pak, Čučićeve “Arabeske”, “Male smrti” ili “Onkraja”.

Videozapis performansa “Paranoia View Art – Hommage to Glenn Miller” publika je imala priliku pogledati u programu “Prikazivanje Tomislava Gotovca”, projektu kojim Institut “Tomislav Gotovac” nastavlja višegodišnju suradnju s udrugom M-art, kao nastavak davno započete intenzivne umjetničke suradnje Tomislava Gotovca i Ivana Faktora, zahvaljujući kojoj je osječka publika vidjela brojne umjetnikove performanse, filmove i izložbe, što je u svom izlaganju Darko Šimičić posebice naglasio.

Ivan Paić uredio je malu antologiju hrvatskog eksperimentalnog filma “Simfonija grada” izdvojivši filmove Ivana Martinca, Tomislava Gotovca, Ivana Faktora i Dalibora Martinisa, u kojima autori intervenirajući u bilo grada, reagirajući na njegove prolaznike, arhitekturu, prostor, vizualnost, kaotičnost, sraz zvukova i melodiju stvaraju djela koja se međusobno dopunjuju, preuzimajući pritom formu simfonije, kako je to u svom uvodnom predavanju interpretirao Paić, a bila je to i vrlo posjećena završnica ovogodišnje “Barutane 017”.