Malo je tko znao da je u subotu u 11 sati u Divaltovoj 2 svoje gostujuće predavanje u Osijeku održao jedan od najcjenjenijih svjetskih fotografa, Robin Hammond, a još manje da je taj dobitnik nagrade World Press Photo, inače najvećeg priznanja koje za svoj rad može dobiti novinski fotoreporter, boravio u našem gradu proteklih sedam dana. U Osijek je stigao sa zadatkom rada na reportaži o životu osoba s mentalnim izazovima, inače štićenika Centra “JA kao i TI”, za što ga je angažirao ni manje ni više nego britanski The Guardian, koji će u jednom od idućih brojeva objaviti priču upravo o osječkoj ustanovi za rad s osobama s mentalnim izazovima.

– Prvi sam put u životu u Hrvatskoj, a za rad ovog centra čuo sam od Ladislava Lamze preko Otvorenog društva, kao i o nastojanjima da se osobe s mentalnim izazovima uključe u zajednicu, te sam došao vidjeti kako sve funkcionira i napraviti priču za britanske novine. Naime, fotografirati osobe s mentalnim izazovima počeo sam 2011., boraveći u Sudanu, koji je bio pogođen ratom. Dok sam se vozio taksijem, ugledao sam djevojku koja je prosila na ulici, a vidjelo se da ima mentalnih teškoća. Upitao sam vozača gdje smještaju osobe s mentalnim problemima, a on mi je odgovorio: “Stavljamo ih u zatvor.” Bio sam šokiran i zamolio sam ga da me odvede na to mjesto, a kada sam tamo došao, prvo sam osjetio nesnosan smrad, a tek onda ugledao zastrašujuće uvjete. Naime, goli i polugoli ljudi bili su vezani lancima, u prostorijama bez ikakve infrastrukture, prepušteni jedni drugima, na milost i nemilost, nije im se pružala nikakva medicinska skrb. Godine 2011. u Sudanu sam ugledao ljude koje tretiraju poput životinja i o kojima se uopće ne govori, niti itko išta zna. Iskreno, kao novinar bio sam uzbuđen, ali kao čovjek osjećao sam se užasno. Znao sam da samo objavljivanje tih šokantnih fotografija nije dovoljno i da moram još nešto učiniti. Danas imam udrugu preko koje promičem kampanju za pomoć ljudima s mentalnim izazovima u zemljama Trećeg svijeta i mogu reći da se nakon mojih priča i akcija neki pomaci osjete. Primjerice, spomenuti je zatvor u Sudanu zatvoren, a bolesnicima su počeli davati lijekove. Ako snimate neku fotografiju samo za to da bi vam novinske agencije dobro platile, onda je ovaj posao vrlo nemoralan, ali ako to radite da biste skrenuli pozornost na probleme marginaliziranih, onda je ovaj posao velika stvar - povjerio nam je Hammond.

Inače, taj Novozelanđanin, koji danas živi i radi u Londonu, u svom opusu ima i nagradu fondacije W. Eugen Smith za humanističku fotografiju, nagradu Pictures of the Year International World Understanding i četiri nagrade Amnesty International za novinarstvo s temom ljudskih prava. Do sada je snimao u Sudanu, Kongu, BiH, na pacifičkim otocima, u Japanu, Maroku..., a njegov rad i kampanju moguće je pratiti na internetskoj stranici onedayinmyworld.