Objavljeno 11. studenog, 2017.
Pet djevojaka koje su ovo ljeto provele volontirajući s djecom u Maroku preko AIESEC-ova programa podijelilo je u četvrtak, 10. studenoga, svoje priče o životu u zemlji smještenoj na samom rubu Afrike. Studentice psihologije na Filozofskom fakultetu - Ljubica, Marija, Slađana, Tea i Tanja, u pet, odnosno sedam tjedana obišle su Tanger, Asilah, Chefchaouen, Akchour, Ceutu, Fez, Casablancu, Marrakech i Saharu.
Tijekom gotovo dvosatnog predavanja opisale su svoje nezaboravno iskustvo o njihovoj kulturi, običajima, hrani i gostoprimstvu. Tako su otkrile da u Maroku higijena nije pretjerano važna - uobičajeno je da više ljudi pije iz jedne čaše i jede iz istog tanjura, dobavljači nose baguette (francuski kruh, nap. a.) pod golim pazusima i stavljaju ga na police pekarnice, a pčele koje se motaju oko tih peciva normalna su pojava.
Ističu kako je većina hrane ondje slatka te da je gotovo nemoguće naći slano pecivo, klasični kruh, mlijeko i jogurt. No, zato su hrana i piće iznimno jeftini - često bar upola jeftiniji nego u Hrvatskoj - i dostupni svima.
Tamošnji ljudi su, ističu djevojke, toliko pristojni da su se u početku znale zapitati je li to realno, stoga sve predrasude o njima padaju u vodu. Iako imaju svoje navike i svoj način života, za gosta će učiniti sve kako bi se osjećao ugodno. Na ulicama su se osjećale sigurno čak i u ponoć, ali jednom su prilikom doživjele da su ih dečki u prolazu gađali sirovim jajima.
Imale su problema s pronalaženjem smještaja jer su bile u društvu mladića Marokanaca, koji ne smiju biti u sobi sa ženom ako nisu u braku. Jedan od najvećih šokova bio im je svjedočiti klanju ovaca u dvorištima, pred očima djece koja ondje prolaze. Još jedan šok svakako im je kaos u prometu, gdje nitko ne poštuje prometna pravila i moraš biti sretan ako živ prijeđeš cestu. No, one su se itekako vratile - žive, zdrave i prepune dojmova koje će pamtiti za cijeli život. A. Andrejek