MRZOVIĆ - Čak devet različitih dijagnoza, od epilepsije do umjerene duševne zaostalosti, ima 16-godišnja djevojka Petra Bešker iz Mrzovića, zbog čega često boravi u Zagrebu, što na pregledima, što na liječenju. Njezina majka Vesna samohrani je roditelji i ima status njegovatelja.

Ovih dana Petra je ponovno boravila na zagrebačkom Rebru, kako njezina mama pojašnjava, na odjelu reumatologije, kamo redovito stiže sanitetskim vozilom čiji joj prijevoz odobrava obiteljska liječnica. Problem je, kaže Vesna, kada se trebaju vratiti kući. U četvrtak im je, žali se majka, liječnik s odjela na kojemu se Petra liječila odbio odobriti saninet, pa je majka čak 250 kilometara dijete, odnosno djevojku, s poteškoćama u razvoju kući vraćala pješice, vlakom i autobusom.

- Svaki put kad idemo u Zagreb na Rebro naša liječnica opće prakse odobri nam sanitetski prijevoz, ovo je već deveti put ove godine da smo ondje boravili. Problem je što nam je u četvrtak, kada se moja kći trebala vratiti kući iz Zagreba u Mrzović, treći put odbijen sanitetski prijevoz, ogorčena je mama Vesna.

- U srijedu su mi rekli da će moja Petra u četvrtak ići kući, zamolila sam ih za sanitet, na to su mi grubo odgovorili kako je to nemoguće. Nikad nisam lijena, osobito kada je u pitanju moje dijete koje se ne može samo za sebe izboriti, pa sam nazvala devet brojeva HZZO-a, i na svim brojevima su mi rekli da s ovakvim djetetom imam pravo na sanitetski prijevoz kući, no da ga mora ispisati liječnik kod kojeg je bila na liječenju, odnosno s odjela gdje je boravila - kaže Vesna.

- Na rubu živaca sam, teško mi je financijski. Liječnik mi je obećao kako će pokušati nešto riješiti. Nije mi jasno u čemu je problem s prijevozom, jer svaki put od svoje liječnice opće prakse dobijem putni nalog s povratom. Ne vidim što liječniku u Zagrebu smeta nazvati sanitet i reći koje dijete ide kući i da je mama u pratnji? U čemu je problem? Ovaj put su me na Rebru “držali na ledu”, u neizvjesnosti, zvala sam nekoliko puta dok nisu donijeli konačnu odluku da nam ne daju prijevoz. Sestra na odjelu mi je rekla da nisu dobili odobrenje - očajno pojašnjava Vesna pitajući se postoji li zakon koji propisuje jedno ili drugo. I ovo je, dodaje, samo jedan od primjera odnosa našeg zdravstva prema osobama s poteškoćama u razvoju i nerazumijevanja njihova stanja i potreba.

Pojašnjenje o pravima ovakvih pacijenata kao i konkretnom slučaju zatražili smo u Hrvatskom zavodu za osiguranje gdje su nam pojasnili sljedeće: “Pod pretpostavkom da se osigurana osoba nalazi na bolničkom liječenju, potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje doktor u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj se osigurana osoba liječi. Ako doktor u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi utvrdi da su ispunjeni uvjeti za izdavanje naloga za sanitetski prijevoz (osigurana osoba je nepokretna, teško pokretna ili joj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje), nalog za sanitetski prijevoz bolnički doktor daje ugovornom subjektu koji s HZZO-om ima ugovorenu djelatnost sanitetskog prijevoza prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta osigurane osobe kada se osiguranu osobu prevozi iz ugovorne zdravstvene ustanove u mjesto prebivališta/boravišta.”

U HZZO-u su ispitali i slučaj Petre Bešker i odgovorili: “U slučaju koji navodite kontaktirali smo bolničkog liječnika koji je utvrdio da nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje naloga za sanitetski prijevoz. Osigurana osoba nezadovoljna postupanjem doktora ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno njegovom ocjenom da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje naloga za sanitetski prijevoz, može zatražiti od HZZO-a provođenje kontrole ugovorne zdravstvene ustanove u kojoj bi se utvrdile sve relevantne činjenice za ocjenu opravdanosti postupanja doktora ugovorne zdravstvene ustanove, a ujedno je u mogućnosti podnijeti zahtjev za naknadom troškova prijevoza o kojem će se odlučivati u upravnom postupku.”