Vezani članci
ISTRAŽILI SMO - GDJE JE BOLJA HRVATSKA I ŠTO RADI (II.)
INTERVJU: TOMISLAV RADOŠ, POTPREDSJEDNIK HGK-A ZA INDUSTRIJU I IT, ENERGETIKU I ZAŠTITU OKOLIŠA
Hrvatska Vlada je na svojoj posljednjoj sjednici poslala u saborsku proceduru izmjene Zakona o poticanju ulaganja koje bi trebale pridonijeti povećanju realiziranih projekata ulaganja, posebno malog i srednjeg poduzetništva, te gospodarskom aktiviranju neaktivne imovine u vlasništvu države.
Hoće li se konačno tim zakonom nešto i pokrenuti ili će i dalje ostati mrtvo slovo na papiru, vidjet ćemo. U svakom slučaju, već je vrijeme da se ipak nešto promijeni i krene naprijed, jer neznatni pokazatelji gospodarskog oporavka nikako nisu dovoljni. Nisu dovoljni ni malobrojni, ali ipak poticajni primjeri privatnih inicijativa, vlastitim novcem i znanjem pojedinaca, ali su bar ohrabrujući jer dokazuju da se ipak može. Naročito kada je riječ primjerice o tehnološkim tvrtkama koje ostvaruju sve zapaženije rezultate. Stoga je izuzetno važno isticati pozitivne primjere kompanija i poduzetnika iz domaćeg gospodarstva jer ključ razvoja naše ekonomije upravo je u njihovu uspješnom poslovanju i investicijama. No, ovo je i prilika da se ukaže na prepreke koje se postavljaju pred investitore u Hrvatskoj koje su, nažalost, još uvijek velike. Administracija je često spora i neučinkovita, a investitore i dalje odbija pravna nesigurnost. Dodatno, cijena rada je nekonkurentna zato što su nam opterećenja na brutodohodak prevelika. Ipak, mnoge ni to ne priječi da uspiju.
ZVIJEZDE U USPONU
Inače, novu rekordnu stopu rasta od 1127 posto postavilo je 50 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki srednje Europe. Riječ je o drugoj uzastopnoj godini u kojoj je zabilježen prosječan rast veći od 1000 posto. Na Deloitteovoj listi su i hrvatske tvrtke: Rimac automobili, Code Consulting, Telum, Proficio, Undabot, Hangar 18 i Gauss.
- Dostignut je najbolji plasman kao i u 2015. godini i sada već možemo istaknuti pozitivan i konstantan kontinuitet osnivanja, razvoja i rasta tehnoloških startup tvrtki u Hrvatskoj u sektoru informacijske tehnologije i digitalnih rješenja te interneta, medija i telekomunikacija, pogotovo kada uzmemo u obzir to da su uz tvrtke koje su ostvarile plasman prošle godine sve novoplasirane tvrtke osnovane 2012. godine - kaže Zlatko Bazianec, rukovoditelj hrvatskog ureda i partner u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja.
U kategoriji 50 najbrže rastućih najbolje su ove godine rangirani hrvatski Rimac automobili iz sektora čistih tehnologija i energetike, deseti na ljestvici s rastom od 1059 posto. Slijede Code Consulting na 22. mjestu s rastom od 545 posto, Telum na 25. mjestu s rastom od 520 posto, Profico na 28. mjestu s rastom od 466 posto, Undabot na 35. mjestu s rastom od 421 posto, Hangar 18 na 40. mjestu s rastom od 368 posto, Gauss na 45. mjestu s rastom od 347 posto i povratnik nakon dvije godine, Infinum, na 49. mjestu te s rastom od 315 posto.
U kategoriji zvijezda u usponu iz Hrvatske na drugom je mjestu Q, tvrtka za digitalna rješenja, s rastom od 2246 posto, te Merit Media na devetom mjestu s rastom od 712 posto. A osim što je najbolje plasirana hrvatska tvrtka na listi 50 najbrže rastućih, Rimac automobili su i jedina tvrtka iz sektora čiste tehnologije i energetike koja je ostvarila plasman u cjelokupnom natječaju na nivou srednje Europe. Nakon što su gotovo svi mediji popratili ovu, još jednu potvrdu Rimčeva dobrog poslovanja, preko Facebooka reagirao je i vlasnik i osnivač kompanije Rimac Automobili, Mate Rimac, koji je kratko napisao: “Ovo mora da je neka masonska zavjera!”
Ljestvica 50 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u srednjoj Europi rangira tvrtke prema najbržem rastu prihoda u razdoblju od četiri uzastopne godine te se ljestvica za 2017. godinu temelji na analizi prihoda ostvarenih od 2013. do 2016. godine, a u kategoriji “Zvijezde u usponu” su tvrtke koje su prekratko aktivne te je za njih uvjet prihod veći od 30 tisuća eura ostvaren u svakoj od posljednje tri promatrane godine (2014. - 2016.).
Prema riječima Ivane Bagić, više savjetnice u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja, jedan od osobito zadovoljavajućih aspekata ovogodišnje ljestvice je broj poduzetnika koji imaju ambicije rasti izvan granica naše regije. “Ono što posebno zadivljuje je nevjerojatno mlada dob tvrtki. Ove godine se na glavnoj ljestvici našlo 68 posto novaka, a većina njih osnovana je tek 2012. godine. Nitko ne zna što donosi sutra, no za ovu dinamičnu novu generaciju poduzetnika iz tehnološkog sektora diljem srednje Europe zasigurno se može reći da je prava pokretačka sila”, dodala je Bagić.
TOP-PODUZETNICI
No, ovdje je potrebno spomenuti i malo “veće igrače” na tržištu, iako je to već druga priča. U Hrvatskoj je tako i Fina napravila listu top 10 tvrtki po ukupnom prihodu u 2016. godini, a njihovo je poslovanje promatrano i kroz razdoblje od 10 godina. Tri su tvrtke - Ina, HEP i HT - ostvarile najbolje poslovne rezultate u tom razdoblju, dok je jedan trgovački lanac imao najveći skok po prihodima. Pliva je uz Inu još jedno društvo iz područja prerađivačke industrije koje je na rang-listi top 10 po ukupnom prihodu u 2016. i 2015. godini. Novi na rang-listi top 10 poduzetnika prema ostvarenom prihodu u 2016. godini su trgovački lanci Lidl i Kaufland. Prvih 10 poduzetnika po visini ukupnih prihoda imalo je udio u ukupnim prihodima poduzetnika na razini RH između 9,5 posto u 2016. godini i 14,7 posto u 2012. godini.
Dakle, top-10 poduzetnika po prihodu u 2016. godini su: Ina, HEP, HEP-Operator distribucijskog sustava, HT, Pliva Hrvatska, Petrol, Lidl Hrvatska, Plodine, Kaufland Hrvatska i Zagrebački holding.
Prema mišljenju većine ispitanika, a i to nešto govori, najbolji poslodavci za ovu godinu su tvrtke DM-drogerie markt, Lidl Hrvatska i HEP, a prvi put među dvadeset najatraktivnijih poslodavaca u Hrvatskoj našli su se Končar i Zagrebački holding, pokazalo je istraživanje portala MojPosao provedeno na 17.000 ispitanika.
Poželjni su i Mueller, Google, Rimac automobili, Ina, Pliva, Hrvatski telekom, Microsoft, Končar elektroindustrija, Ericsson Nikola Tesla i Zagrebački holding.
Ali pustimo “velike”. Priča o startupovima, ulaganjima, inkubatorima i malom poduzetništvu nerijetko je zapravo priča o slučajnosti. Jer, da bi čovjek uspio, nekad je potrebno i bar malo sreće. Srećom, s godinama je tih slučajnosti sve manje, pa je i primjetan napor, ali i uspjeh onih upornih koji su unatoč svim preprekama dokazali da ne treba sjediti prekriženih ruku i obazirati se na državnu (ne)regulativu i neefikasnost. Jer od same kuknjave na kraju ništa.
Ipak, Hrvatska definitivno još nije idealna država za pokretanje svog biznisa, domaća regulacija nije dobro smišljena za startupove. Najveći je problem birokracija, koja je jednostavno preglomazna i prespora za ljude koji poreću posao i kojima je svaka sekudna važna. Stoga je sve zamjetljiviji trend izmještanja domaćih tvrtki koje su tek započele svoj posao u inozemstvo, prije svega u Veliku Britaniju, koja je pojednostavila zakonska rješenja za startupove te ulaže veliku energiju da što veći broj poduzeća iz ostatka Europske unije baš kod njih prijeđe. Dapače, iako je otpočetka te akcije London bio glavna meta svih pokretača posla, britanska administracija sad radi i na disperziji tvrtki, tako da se subvencioniraju projekti u drugim gradovima.
U Hrvatskoj je, s druge strane, situacija malo konfuznija. Naime, poduzetnici nerijetko ističu kako država slabo podupire poduzetništvo i startupove, dok s druge strane velik broj poslovnih analitičara ističe kako je potrebna deregulacija utjecaja države na pokretanje poslova. I bez obzira na to, u Hrvatskoj u ovom trenutku djeluje veći broj razvojnih inkubatora, neki su pod patronatom lokalnih zajednica, neki su u svojoj srži privatni, a što je najvažnije - uspješni.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
IVAN LOZANČIĆ U hodu učimo i pronalazimo modele koji nam najbolje odgovaraju
Gauss je primjer bolje Hrvatske, da se tako izrazim. Kad sve uzmete u obzir, jeste li zadovoljni postignutim, što biste izdvojili kao najveći uspjeh i koji su novi planovi i programi? Drugim riječima - koja je tajna uspjeha Gaussa i Vas osobno?
- Gauss je tvrtka koja se oduvijek razlikuje od većine tvrtki ovog sektora, možda najviše u tome što strategija tvrtke nikada nije bila specijalizacija za jedno područje nego na business development pristup koji omogućava šire tržište i pružanje kompletne podrške za sve segmente primjene informacijske tehnologije u poslovanju. Zadovoljni smo onim što smo postigli do danas, ali smo svjesni da smo tek u posljednje tri godine započeli rad na projektima kakve smo oduvijek i planirali. Ovdje mislim na veće projekte za klijente, ali i na vlastite proizvode koje nastojimo razviti kroz timove za istraživanje i razvoj (R&D). Odlučiti se na izdvajanje značajnih sredstava/resursa na razvoj vlastitih proizvoda predstavlja velik rizik za poslovanje i jednu od težih odluka koje smo donijeli. Razvoj digitalnih proizvoda je izrazito kompleksan, događaju nam se poteškoće u razvoju, u raspodjeli resursa i odlukama koje moramo donositi. Sve je to relativno novo za nas, tako da u hodu učimo i pronalazimo modele koji nam najbolje odgovaraju.
Kao uspjeh svakako izdvajam to što smo uspostavili strukturu koja funkcionira u ova dva smjera poslovanja (uslužno i proizvodno) i što nismo daleko od realizacije planova koje smo postavili pri osnivanju tvrtke. Neizostavan dio svega su naši ljudi koji svojim talentima i znanjem svakodnevno poboljšavaju tvrtku u svim pogledima. Ne postoji tajna uspjeha tvrtke ni mene osobno, jednostavno nastojimo postići najbolje što možemo u ovom vremenu koje imamo s onim što nam stoji na raspolaganju.
Koliko je bilo teško, i hrabro, zaputiti se u poduzetničke vode?
- Poduzetništvo je kombiniranje napornog rada i odricanja sa slobodom i prilikama koje su nezamjenjive. Nije bilo teško odlučiti se, ali je bilo hrabro napustiti dobro plaćen posao i s ciljem stvaranja velike tvrtke s težnjom kontinuiranog rasta. Svima nam treba manje straha, više optimizma i vjere u vlastite sposobnosti, ne treba se obeshrabriti odmah u početku, a ni kasnije kada krenu prve poteškoće.
Kakva je inače poduzetnička klima u RH, pomaže li ili odmaže država?
- Ovo je često tema i već su očekivani negativni odgovori, odnosno popis problema koje ću ovaj put preskočiti. Poduzetnička klima u RH kao i sve ostalo može biti bolja, ali itekako imamo dobrih primjera kojima se trebamo ponositi i o kojima treba više govoriti jer pesimizam ne donosi ništa dobrog i stvara sliku da je u RH nemoguće bilo što napraviti. Reći ću samo da su svima potrebne određene promjene na razini države i da vjerujem da ćemo ih uskoro i postići.
S obzirom na to da smo u EU-u, koliko je ta činjenica olakšala razvoj poduzetništva u RH, što je nedvojbeno važan segment ekonomije, ili i po tom pitanju još lutamo, ne izvlačimo dovoljno novca iz EU fondova?
- EU natječaji koji su nam trenutno na raspolaganju su doista raznoliki. U pogledu povlačenja EU novca za naše poslovanje intenzivno radimo posljednje dvije godine i možemo reći da smo zadovoljni postignutim. Kroz EU natječaje realiziramo ideje i stvaramo proizvode, unaprjeđujemo svoje poslovanje kao i poslovanje naših klijenata, prilika je doista mnogo. Ovo područje zahtijeva ulaganje vremena i resursa, ali svakako može biti dobra potpora u realizaciji nekih projekata i poboljšanja konkurentnosti tvrtke. Količina novca koju povlačimo ovisi o kadru koji za to moramo imati, a većinom se odustaje zbog neznanja i prespore administracije. Novac koji je na raspolaganju treba iskoristiti dok ga ima kako bismo si osigurali lakše funkcioniranje kada tog novca ne bude.
U Hrvatskoj često slušamo “mantru” kako je teško, nekad i nemoguće, pokrenuti nove projekte, velike stvari. Sudeći po onome što i kako Vi radite, ipak se može. O čemu zapravo sve to ovisi, možemo li u RH do više efikasnih promjena i u kojim segmentima (sektorima) društva?
- Kao nacija smo teški za promjene i nove inicijative pa je i stav da se nešto ne može uvijek rado prihvaćen. Uvijek naglašavam da treba poticati dobre vijesti, priče o uspjehu i stvarati pozitivno ozračje bez kojeg nema promjena. Imamo znanje i kvalitete za sve, samo treba raditi na konkretnim stvarima i što manje vremena gubiti na nepotrebno. Mi se trudimo biti dio pozitivne perspektive za mlade u Slavoniji, jer je ovdje mnogo neostvarenog potencijala i imamo sve preduvjete za kvalitetan život.
Zaključno - planovi za budućnost i poruka mladima: ostati u RH ili otići u inozemstvo?
- Svjestan sam da postoje i druge djelatnosti izvan naše koje drugačije funkcioniraju i da su ljudi često prisiljeni otići raditi van. Ne želim nikome reći da ne ode jer treba proputovati svijet i vidjeti kako drugdje život funkcionira, samo prije odlaska treba biti siguran da se ovdje pokušalo sve i da se uložilo jednako rada u bolju budućnost koliko smo spremni uložiti u drugim zemljama. Vani smo spremni raditi bolje i više, a možda bi jednako imali i ovdje da smo pokušali. Time se treba voditi i uzeti sve faktore u odluku oko odlazaka, možda ponajviše kvalitetu života koju imamo ovdje, a koju ćemo teško negdje drugdje pronaći.(D.J.)
Ivan Lozančić, direktor Gaussa, Osijek
PROBLEMI IZVOZNIKA
Dvostruko oporezivanje tjera poslove u druge države
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) uputila je premijeru Andreju Plenkoviću, ministarstvima vanjskih poslova te financija inicijativu da s osam država potpišu ugovore o sprječavanju dvostrukog oporezivanja. Na popisu su: SAD, Australija, Novi Zeland, Brazil, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Singapur i Hong Kong. Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, tako je ministru financija Zdravku Mariću napisao da hrvatska poduzeća koja izvoze svoje proizvode u spomenutih osam država to čine u financijski lošijim uvjetima od konkurentskih tvrtki iz država u okruženju. “Poslovanje naših tvrtki u državama s kojima nemamo potpisan takav ugovor čini da je poslovanje hrvatskih tvrtki, u usporedbi s kompanijama iz drugih država koje imaju sklopljene takve ugovore, puno skuplje i nekonkurentno zbog dodatnih troškova”, navodi glavni direktor HUP-a. Na osam tržišta, koje spominje HUP, hrvatski poduzetnici lani su napravili izvoz od 5,35 milijardi kuna. U sve to nije uključen i izvoz usluga, koji je zbog sve većeg izvoza znanja u porastu. Sama inicijativa potekla je od ICT ogranka HUP-a. IT tvrtke najranjivije su na čimbenike koji utječu na njihovu globalnu konkurentnost, a prema podatcima druge udruge, CISEx-a, koja okuplja isključivo softverske izvoznike, hrvatska IT industrija lani je sama napravila izvoz od 2,41 milijardu kuna uz rast od 12,8 posto. Usto je prvi put probila prihod od milijardu eura, uz rast od 10,4 posto, i otvorila 1341 novo radno mjesto. No, svoj IT industriji, pa tako i onoj hrvatskoj, najveće, najvažnije i najbogatije tržište je SAD. Hrvatska je pak jedina članica NATO pakta koja sa SAD-om nema potpisan ugovor o sprječavanju dvostrukog oporezivanja. Anketom među tvrtkama doznalo se da im zbog dvostrukog oporezivanja vrijednost koju tvrtke vide na svom računu u Hrvatskoj u odnosu na vrijednost koju su naplatile za odrađeni posao može biti manja i do 40 posto. Kada se tome pribroji da Hrvatska ima jedne od najvećih poreza u EU-u te da i njih treba platiti, onda, pojašnjavaju sugovornici Poslovnog dnevnika, teško je biti konkurentan čak i u odnosu prema tvrtkama iz Rumunjske. Stoga zaključno i ne čudi da mnogi sjedišta svojih tvrtki sele u inozemstvo.
SAŠA POLJANEC BORIĆ
Još dvojimo kakvo tržišno gospodarstvo i vladavinu prava želimo
Što znači bolja Hrvatska? Pa Hrvatska je odlična, samo što tu i tamo ima problema s pojedinim procesima. No, u cjelini, Hrvatska postiže, u recentnoj povijesti, odlične rezultate.
Prije svega, Hrvatska je samostalno izvela tzv. četverostruku tranziciju u uvjetima u kojima to nije napravila ni jedna druga europska država. To bi samo po sebi sugeriralo da je nacionalno zrela te da je realizirala strateške odabire koji su ju, kratko rečeno, preveli iz nesvrstanog u zapadno stanje u razdoblju od samo 25 godina. Takav rasplet nije nitko od važnih svjetskih aktera očekivao 1990. godine, a danas ga svi prihvaćaju kao da je normalan.
Unutar tog “kvantnog skoka” koji su odredila četiri velika transformativna tranzicijska procesa, neki od procesa su se odvijali brže, a neki sporije. Gledavši unatrag, može se reći da su procesi stvaranja države i konsolidiranja političkog sustava išli brže nego uspostava tržišnog gospodarstva i usvajanje vladavine prava.
Prema tome, ako se danas traga za boljom Hrvatskom, treba ju iznjedriti kroz ova dva slabije konsolidirana procesa - razvoja tržišnog gospodarstva i uspostave vladavine prava. Ako se, pak, unutar tih procesa traga za boljom Hrvatskom, onda se prije svega valja odlučiti kojem modelu tržišnog gospodarstva težimo i kakvu vladavinu prava želimo. Ako želimo tržišno-socijalno gospodarstvo, onda će razvojna načela voditi računa o ujednačenom regionalnom razvoju, širokoj sindikalnoj participaciji, obaveznom javnom školstvu te univerzalnom zdravstvenom osiguranju. Ako želimo neoliberalni model razvoja tržišnih odnosa, onda će sve biti podređeno konkurentnosti pojedinih industrija i položaju pojedinačnih poduzetnika ili poduzetničkih struktura u konkurentskom okruženju.
Isto vrijedi i za vladavinu prava. Ako želimo republikanski model vladavine prava, pravna će rješenja koja uključuju i primjerice ženska prava biti modernija i fleksibilnija. Ako želimo kozervativni modela, ona će biti kruća, posebno u odnosu na žene.
Čini se da se u Hrvatskoj, momentalno gotovo nesvjesno, vodi društvena bitka oko odabira spomenutih modela. Mladi očito tu bitku procjenjuju kao dugotrajnu pa nemaju vremena čekati i odlaze tamo gdje su te i takve društvene bitke već završene.
Zbog toga što globalizacija, digitalna kultura te, u Europi, integracijski procesi proizvode vremensku i prostornu kompresiju, potraga za boljom Hrvatskom ne može trajati dugo jer, kao što vidimo, mladi ne žele čekati.
To ubrzanje potreba za promjenom je pomalo u sukobu s našom patrijarhalnom socio-kulturnom podlogom koja će se morati u kratkom roku obogatiti elementima tolerancije ako želimo uspjeti u dovršenju “kvantnog skoka”.
Napokon, gdje su rezerve iz kojih se može crpiti pogon za stvaranje bolje Hrvatske? One se, prema mom mišljenju, nalaze u cjelini mješovite ekonomije koja je u tranziciji stvorena, dakle u institucionalnom i realnom sektoru koji se nije kompromitirao u tranzicijskim procesima, kroz koje mogu neokrznuti isplivati samo akteri koji imaju golemu individualnu i kolektivnu moralnu snagu. S obzirom na to da ovdje nema prostora za raspravu o pojedincima, navest ću, u nastavku, samo sustave koji mogu podržavati kvalitativni razvojni iskorak, a to su: školstvo, uključujući i visoko školstvo; zdravstvo, javno i privatno, kultura te poduzeća koja su u uvjetima tranzicije dobro svladala proces proizvodnje dodane vrijednosti. Ti dijelovi sustava sad ovise o svojoj kreativnosti i poštenju koje mora podržati jaka pravna država.
Ukratko, mislim da bolja Hrvatska u bitnom ovisi o sposobnosti da prihvati meritokratska načela u uvjetima otvorene ekonomije i vladavine prava. Ja mislim da je to u Hrvatskoj moguće, ali za takav tip odluka bitno je što misli većina kad se ovakav pogled na stvarnost pretoči u programe.
Dr. sc. Saša Poljanec Borić, znanstvena savjetnica Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu
VELIMIR SRIĆA
Bioinformatički turizam naša je realna budućnost
Većina malih nacija ima problem kolektivnog osjećaja inferiornosti. Zato se i nakon skoro tri desetljeća samostalnosti vidimo kao zemlju bez reformi, žrtvu loše politike i tajkunizacije, balkansku krčmu, korupcijsko blato i besperspektivni prostor iz kojeg se bježi u Irsku i Njemačku.
Ili se smatramo žrtvom svjetskih i europskih zavjera, masonskih i židovskih spletki i kombinatorike velesila koje su se urotile da nas podjarme i unište. Takve negativne misli golem su uteg oko vrata i pojedinaca i poduzeća.
Svaki je narod ono što o sebi misli, ali može postati ono što poželi biti! Zato je prvi korak prema “boljoj Hrvatskoj” zamjena destruktivnih i negativnih misli pozitivnima. Bezbroj je primjera da se “sve može kad se hoće”. Iskustvo mnogih zemalja govori da ništa nije nemoguće ako vjerujemo i u viziju uložimo vrijeme, znanje, energiju i spremnost na žrtvu. A naši ljudi mogu, od informatičara do znanstvenika, od liječnika do sportaša...
Sjetimo se hrvatske košarkaške reprezentacije koja je 1992. godine igrala u finalu Olimpijskih igara protiv Dream Teama, naših rukometaša i vaterpolista koji su bili svjetski prvaci i zlatni olimpijci, bronce naših nogometaša u Francuskoj, osvojenog Davis Cupa, a o Kostelićima da se i ne govori. Ako smo u stanju u gotovo svakom sportu biti na vrhu svijeta, isto možemo postići u ekonomiji, obrazovanju, zdravstvu, znanosti ili turizmu.
Najvažniji resursi Hrvatske njezini su ljudi, prirodne ljepote i geopolitički položaj. Naša osnovna razvojna snaga treba biti znanje, a naš cilj demokratska, bogata, međunarodno afirmirana Hrvatska, regionalni lider, zemlja koju slikovito opisuje slogan “Hrvatska kao Kalifornija Europe”. I više od toga, jer Hrvatska je sigurna i ugodna zemlja bogatog povijesnog i kulturnog nasljeđa. Hrvatska je zelena i ekološka zemlja, poželjna za život i stanovanje. Ona brzo može postati zemlja prosperiteta i inovacija, s odgovornom i razumnom upravom, zdrava i aktivna domovina bioinformatičkog turizma.
O ovoj posljednjoj temi prvi sam put govorio i pisao još prije trideset godina, kao “mladi ministar” znanosti, tehnologije i informatike u RH. Na prošlogodišnjem skupu međunarodnih konzultanata u Dubrovniku devet od deset upitanih odgovorilo je da je naša glavna komparativna prednost turizam, jedna od najbrže rastućih globalnih djelatnosti. Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji godišnji turistički promet do kraja desetljeća bit će 1,6 milijardi putnika, s ukupnom potrošnjom od 15 tisuća milijardi US dolara. Dominantni trend je sportski turizam, zdravstveni turizam, turizam životne ugode i harmonije, avanturistički turizam ekstremnih iskustava, ljubavni turizam, turizam kulturnih doživljaja i kreativni turizam.
Bioinformatički turizam znači koncept “prodaje hrvatskog stila života” koji turiste vidi kao kupce našeg vina, kulena, pršuta, maslinovog ulja, turističkih aranžmana, ali i kao korisnike naših informatičkih usluga, pacijente naših klinika, obožavatelje naše kulture, navijače naših sportskih klubova ili studente naših sveučilišta. Hrvatska treba stvoriti takvu sliku o sebi da ljudi diljem Europe i svijeta požele posjetiti nas, doživjeti naš životni stil, kupovati i trošiti naše proizvode i usluge, kontinuirano povećavajući obujam suradnje.
Što je u tom kontekstu bioinformatičko? Radi se o fokusiranju turističke djelatnosti i njezine infrastrukture na to da postanemo mjesto zdravog života, intenzivnog korištenja informatičke tehnologije i konzumiranja organske hrane. Naši hoteli i apartmani postaju kombinacija informatiziranog sanatorija, welnessa, fitnessa i restorana zdrave prehrane. Naša medicina tome daje potporu kroz razvijanje znanosti i prakse nutricionizma, vrhunske dijagnostike i terapije aktivnog života. Glavni element ponude postaje zdrava mediteranska prehrana s organski uzgojenom hranom, maslinovim uljem, ribom i integralnim žitaricama. U školama i medijima podržava se i objašnjava takva filozofija prehrane i života, gradeći image Hrvatske kao zemlje zdravlja. Gostima nudimo autentične zdrave specijalitete od ribe na gradelama i mediteranskog povrća ispod peke do škampa s organskom rižom i zagorskih štrukla od integralnih žitarica. Naša poljoprivredna proizvodnja i prerađivačka industrija razvijaju namirnice bez pesticida i herbicida, uzgajane na prirodan način. Informatička industrija stvara tehnološku infrastrukturu modernih dijagnostičkih uređaja, telemedicinskih sustava i zdravstvenih internet-usluga. Farmaceutska industrija razvija lijekove, preparate i drugu infrastrukturu zdravog života. Sportske priredbe, kulturni događaji, stanogradnja, cestogradnja, hortikultura, građevinarstvo i druge djelatnosti služe bioinformatičkom turizmu. Brodogradilišta proizvode brodove parkirališta koji uklanjaju problem gužve vozila u turističkim središtima u punoj sezoni. Uklapajući se i stvarajući svjetske ekološke trendove, Hrvatska postaje lider lifestyle turizma, zemlja koja nudi drukčiji stil života, zdravlje podržano suvremenom tehnologijom. Naši prirodni resursi omogućavaju da u skladnu cjelinu vežemo pojmove kao što su ekološka država, ekološka poljoprivreda, ekoturizam, ekohoteli, ekoproizvodi, ekosuveniri, ekostil života.
Bioinformatička strategija traži kombinaciju klasičnog i originalnog pristupa zabavi. Idealno mjesto za eksperimentiranje su hrvatski otoci. Neke od njih trebalo bi brendirati za mlade, neke za starije, neke za znanstvenike, a neke za umjetnike, neke za naturiste, a neke za roditelje s djecom. No, bioinformatički turizam nije samo obala i more. Prije svega, tu je Slavonija sa svojim pitomim pejzažima, šumama, močvarama, lovištima, organskom hranom i rijekama koje su stvorene za ekološke kruzere. Naš gospodarski devastiran “trbuh” Dalmatinske zagore, Like, Gorskog kotara, Banije i Korduna... pršti od čistog zraka, prekrasnih planina, živopisnih pejzaža, bistrih rijeka i nacionalnih parkova od Paklenice, Sjevernog Velebita i Risnjaka do Plitvičkih jezera. Treba ih napučiti stanovništvom, dajući zemljišta u koncesiju svima koji su voljni pokrenuti seoski turizam ili ekološku poljoprivredu.
Moramo znati da se uspjeh događa onome tko se bori, tko ga izaziva, tko preuzima rizik i poduzima akcije. Želimo li uspjeti, valja pokrenuti kampanju u kojoj ćemo prvo sebe uvjeriti da smo posebni i drukčiji, a nakon toga valja krenuti u uvjeravanje ostalih. A novac? Tu su europski fondovi i svjetski kapital koji samo čekaju pametne projekte. Prve korake već imamo. Dubrovnik se proslavio snimanjem Igre prijestolja, Ratova zvijezda i Robina Hooda. Zagreb je dvije godine zaredom najbolja božićna destinacija Europe. Hrvat je došao na čelo najbolje zdravstvene institucije na svijetu, a Infobip je jedna od najboljih svjetskih informatičkih tvrtki u svojoj djelatnosti. Bolja bioinformatička Hrvatska iz utopije konačno može postati stvarnost.
Dr. sc. Velimir Srića, sveučilišni profesor u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, konzultant i ekspert Svjetske banke za Change Management