Za početak, sažeto, što je i čime se bavi Sektor za industriju i IT Hrvatske gospodarske komore, koje su njegove aktivnosti i na što su usmjerene?

- Glavne aktivnosti Sektora za industriju i IT su zastupanje interesa članica na nacionalnoj i EU razini, a provode se kroz rad devet strukovnih udruženja i 13 zajednica kroz koje se prati stanje sektora, zastupaju interesi i razmatraju specifična pitanja za pojedine djelatnosti. Radom zajednica usklađuju se stavovi gospodarstva u pitanjima koja se odnose na više različitih sektora. Sektor organizira i promociju svojih članica kroz zajednička izlaganja na sajmovima za koje članice iskažu interes. Strukovna udruženja koja djeluju pri Sektoru za industriju i IT članovi su sedam europskih krovnih strukovnih udruženja kroz koja imaju mogućnost pravovremenog pristupa informacijama važnim za buduće poslovanje pojedinih djelatnosti.

Preko strukovnih udruženja Sektor za industriju i IT organizira velik broj edukacija usmjerenih na specifičnu problematiku pojedinih djelatnosti. Djelatnici Sektora članovi su raznih povjerenstava u kojima prezentiraju interese gospodarstva i tako pomažu u kreiranju legislative radi zaštite interesa, promicanja i unaprjeđivanja industrijskih djelatnosti. Od ostalih važnijih aktivnosti možemo istaknuti praćenje stanja i razvoja industrijskih djelatnosti, izradu analiza i definiranje mjera za djelotvornije poslovanje članica, izradu baza podataka o članicama strukovnih udruženja i zajednica, praćenje i definiranje mjera za unaprjeđivanje poduzetništva, inventivnog rada i tehnološkog razvitka te promociju dizajna u gospodarstvu. Sektor za industriju i IT razvio je i “Online katalog hrvatskih proizvoda” s namjerom da u postupku javne nabave omogući veći udio domaćeg proizvoda, prvenstveno malih i srednjih tvrtki koje nisu dovoljno prepoznate naručiteljima.

Što je s provedbom dokumenta Strategija pametne specijalizacije, je li dokument još uopće u funkciji?

- Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine (S3) dokument je čije je donošenje i usvajanje od strane Europske komisije bilo preduvjet za povlačenje sredstava iz europskih fondova za istraživanje, razvoj i inovacije (Fond za regionalni razvoj, Operativni program konkurentnosti i kohezija). Dokument je u funkciji, odnosno u fazi provedbe. Kako bi se EU sredstva i povukla, MGPO je raspisao natječaje koji proizlaze iz S3: Podrška razvoju Centara kompetencija - CEKOM i Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja - IRI (Istraživanje, razvoj i inovacije).

Sam Centar za industrijski razvoj Hrvatske gospodarske komore osnovan je zbog provedbe S3 koja se odvija preko dva strateška EU projekta: Strateškoga projekta za podršku inicijativa klastera konkurentnosti i Strateškoga projekta za podršku uspostavi Inovacijske mreže za industriju i tematskih inovacijskih platformi. MGPO je kao korisnik još krajem 2015. godine osmislio i prijavio ta dva EU projekta u kojima je HGK partner. Provedba projekata je u tijeku, a njihov završetak predviđen je u lipnju 2020. godine. Upravo su ti natječaji i strateški projekti koje MGPO provodi s HGK-pm (CIRAZ-om) kao partnerom provedba S3-a.

Što je s Centrom za industrijski razvoj (CIRAZ), zajedničkim projektom Ministarstva gospodarstva, HGK-a i HAZU?

- HGK preko svoje organizacijske jedinice CIRAZ i kao partner MGPO-u u provedbi dva strateška EU projekta radi na provedbi S3 i Strategije poticanja inovacija. Osnovna svrha Centra je potaknuti, omogućiti i olakšati ulaganja privatnog sektora u istraživanje, razvoj i inovacije. Također, osigurava povezivanje znanstvenoistraživačke zajednice i privatnog sektora kako bi se osmislili kvalitetni projekti u području istraživanja, razvoja i inovacija (IRI). Prva pretpostavka za to je tehnološko mapiranje kapaciteta javnog i privatnog sektora kako bi se ispitale potrebe privatnog sektora i mogućnosti i djelokrug javnog sektora (znanstvenoistraživačke zajednice). Isto tako, Centar daje preporuke javnom sektoru za uklanjanje barijera u strateškom i pravnom okviru u području IRI te pomaže privatnom sektoru u administrativnoj pripremi projekata i povlačenju sredstava iz EU fondova za njihovo financiranje.

U sklopu dva strateška EU projekta koja predstavljaju provedbu S3, HGK preko svoje organizacijske jedinice Centra za industrijski razvoj i uz savjetodavnu pomoć Svjetske banke bavi se područjem konkurentnosti hrvatske industrije te prioritetnih područja definiranih Strategijom pametne specijalizacije Republike Hrvatske (S3). Strateški cilj MGPO-a i HGK-a u području konkurentnosti je povećati konkurentnost proizvoda i tvrtki na globalnom tržištu tako da se utvrde globalni trendovi u određenom području, utvrdi trenutna pozicija tvrtke u globalnom lancu vrijednosti (GLV), definiraju aktivnosti za poboljšanje pozicije u GLV-u te omogući povezivanje s komplementarnim tvrtkama u svijetu.

Osim takvih vrsta analiza i aktivnosti, CIRAZ, u sklopu Strateškog EU projekta i kao partner MGPO-u, također radi na boljem povezivanju znanstvenoistraživačke zajednice s privatnim sektorom u cilju podrške uspostavi nacionalnog inovacijskog sustava, a koji u konačnici ima za cilj povećanje ulaganja privatnog sektora u projekte istraživanja, razvoja i inovacija te poboljšanje inovacijske izvedbe.

Ulaganja u istraživanje i razvoj u Hrvatskoj su niska, no neke se grane ipak razvijaju brzim tempom, poput IT sektora. Kako to objašnjavate?

- Početkom devedesetih godina raspadom i nestankom tada relativno velikih IT tvrtki, kao i računarskih centara niza velikih poduzeća nestalih u privatizacijskom procesu, IT industrija se smanjuje. Poduzetniji informatički stručnjaci, bivši zaposlenici tih poduzeća, utemeljuju nekoliko stotina novih malih IT firmi. Takva poduzeća u pravilu nisu mogla dosegnuti kritičnu masu u smislu stručne ekspertize, financijske snage, upravljačkih i marketinških vještina neophodnih za preuzimanje većih i složenijih IT projekata. Stoga se velika većina takvih firmi na početku svoje aktivnosti usmjerava na jednostavnije poslove i projekte, kao što su sastavljanje osobnih računala, programiranje poslovnih aplikacija za mala i srednja poduzeća te jednostavniji oblici pružanja IT usluga.

S vremenom poduzetniji i uspješniji među njima uspostavljaju partnerske odnose s međunarodnim IT kompanijama, stječu ekspertizu, brzo rastu i šire svoje poslovanje na cijelu državu, a i susjedne zemlje. Tako se postupno izdvaja tridesetak IT tvrtki, u prvom redu lokalnih, a neke od njih postaju i regionalno značajne, kako u distribuciji i prodaji IT opreme, pa tako i na područjima sistemske integracije, proizvodnje softvera i implementacije softverskih rješenja. To su poduzeća koja danas predvode IT industriju u zemlji. Možemo zaključiti da je uvjet opstanka i razvoja na tržištima kontinuirano ulaganje u razvoj novih proizvoda i kompetencija ključne imovine, odnosno ljudskih resursa.

ICT sektor zapošljava gotovo 32 tisuće ljudi i ostvaruje prihod od 31 milijardu kuna, a ističe se sektor računalnog programiranja (proizvodnja softvera) i IT usluga koji najviše zapošljava od svih drugih podsektora unutar informacijsko-komunikacijskih tehnologija i jedan je od ključnih industrijskih sektora te se svojim rezultatima popeo na sam vrh gospodarstva. ICT sektor zbog rasta može u idućih osam godina zaposliti 50 tisuća ljudi, i to najviše u razvoju softvera i IT usluga. Problem predstavlja nedostatak stručnih ljudi, odnosno kvalificiranih profesionalaca koji će stupiti na tržište rada, a rješenje tog problema je strukturiran pristup obrazovanju.

Drugi problem u ICT sektoru je neprovođenje reformi, kao što je upravo reforma sustava obrazovanja koja bi osiguravala dovoljan broj adekvatno educiranih kadrova za kojima je velika potražnja u ICT-u. ICT je globalna industrija koja se seli gdje ima bolje uvjete, a nedovoljnom brzinom promjena u obrazovnom sustavu Republika Hrvatska propušta velike prilike. Prema rezultatima istraživanja Svjetskog gospodarskog foruma (WEF) o informacijskoj tehnologiji, Hrvatska se po konkurentnosti nalazi na 54. poziciji od uključenih 139 zemalja te je s ocjenom 4,3 zadržala istu poziciju kao i zadnje dvije godine.

Je li uopće moguća reindustrijalizacija RH, i prema kakvim modelima, planovima, programima?

- Kao jedan od glavnih problema navedenih u strateškim dokumentima koji se bave pitanjem konkurentnosti industrije navodi se niska razina ulaganja privatnog sektora u istraživanje, razvoj i inovacije te slaba povezanost znanstveno-istraživačke zajednice i privatnog sektora. Kako bi podigla konkurentnost svoje industrije, Hrvatska se u donesenim strateškim dokumentima opredijelila za jačanje svoje industrije na jedini efikasan način, a to je poticanjem ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije te podizanjem efikasnosti poslovanja u odabranim prioritetnim područjima za koja je utvrđeno da imaju najveći potencijal daljnjeg rasta i razvoja.

To su dakle Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske (S3), Industrijska strategija Republike Hrvatske i Strategija poticanja inovacija. Cilj S3 bio je metodom poduzetničkog otkrivanja utvrditi ona područja koja imaju najveći potencijal daljnjeg rasta i razvoja te u njih usmjeravati sredstva iz EU fondova namijenjena istraživačko-razvojnim i inovacijskim aktivnostima. Industrijska strategija izrađena je 2014. godine, a obuhvaća analizu prerađivačke industrije, građevinarstvo i ICT. Osnovni cilj Industrijske strategije bio je doći do ključnih čimbenika industrijskoga rasta te primjenom tih čimbenika kao osnovnih kriterija utvrditi perspektivne industrijske djelatnosti u Hrvatskoj. Osnovni cilj Strategije poticanja inovacija bio je uspostaviti učinkovit inovacijski ekosustav kojim bi se potaknula ulaganja privatnog sektora u istraživanje, razvoj i inovacije te osigurala bolja povezanost znanstveno-istraživačke zajednice i privatnog sektora.

Svaka industrijska djelatnost, odnosno područje/klaster, orijentacijom na nove tržišne segmente i niše koje su rezultat globalnih trendova može dobiti novu priliku. Bitno je samo napomenuti da Republika Hrvatska i druge zemlje sličnih karakteristika svoju konkurentnost ne mogu graditi na ekonomiji obujma. Stoga su inovacije takvim zemljama pokretač produktivnosti, povećanja učinkovitosti te generator novih tržišta.

Kako bi Hrvatska bila konkurentna na globalnoj razini, nužni su proizvodnja i izvoz proizvoda više dodane vrijednosti te pozicioniranje hrvatskih tvrtki na višu razinu globalnog lanca vrijednosti. Kako bi tvrtke proizvodile proizvode više dodane vrijednosti, potrebno je kvalitetno osmišljavanje i ulaganje u razvojno-istraživačke projekte. Za navedena ulaganja osigurana su sredstva iz EU fondova, ali su još uvijek ostala otvorena pitanja osmišljavanja kvalitetnih projekata te procesa što efikasnijeg povlačenja sredstava iz EU fondova. CIRAZ zajedno s MGPO-om radi na rješavanju ovoga problema (povezivanje znanstvenoistraživačke zajednice u cilju osmišljavanja i pripreme kvalitetnih razvojno-istraživačkih projekata te administrativna priprema projekata za gospodarstvo na natječaje za IRI).

Ulaganje u IRI predstavlja ključni čimbenik proizvodnje proizvoda visoke dodane vrijednosti čime se proizvodi i usluge dižu na višu razinu GLV, a što u konačnici dovodi do povećanja izvoza za koji je utvrđeno da predstavlja ključni čimbenik industrijskoga rasta. Možemo zaključiti da bez ulaganja u IRI nema proizvoda visoke dodane vrijednosti, bez proizvoda visoke dodane vrijednosti nema konkurentnosti u globalnim lancima vrijednosti, bez konkurentnosti u GLV nema izvoza i u konačnici bez izvoza nema industrijskoga rasta.

S obzirom na to da smo u EU-u, koliko je ta činjenica olakšala razvoj poduzetništva u RH ili i po tom pitanju još lutamo, ne izvlačimo dovoljno novca iz EU fondova?

- Ulaskom Hrvatske u EU malim i srednjim poduzetnicima otvorile su se značajne prilike za povlačenje izdašnih sredstava iz fondova Europske unije. Ta su sredstva, prije svega, namijenjena za povećanje konkurentnosti, razvijanje novih tehnologija i proizvoda te jačanje pozicije na domaćem, ali i tržištu od pola milijarde ljudi - tržištu Europske unije.

Godine 2014. Hrvatska je iz proračuna EU-a povukla 584 milijuna eura, godinu dana kasnije 556 milijuna eura, a lani, oko 850 milijuna eura. Stopa iskorištenosti iz proračunskog razdoblja 2007. - 2013., u 2013. godini iznosila je manje od petine, a do 2016. porasla je na 80,7 posto. Unatoč tom napretku, sve države EU-a krajem prošle godine imale su veću stopu iskorištenosti od Hrvatske. Prosječna razina iskorištenosti EU fondova za zemlje EU10 bila je 94,4 posto, a EU28 također visokih 94,1 posto.

Razlozi dosadašnjega slabijeg povlačenja sredstava iz EU fondova uglavnom su neuravnoteženost velikog broja projektnih prijedloga i manjak osoblja u nadležnim tijelima te učestale izmjene natječajne dokumentacije. Bolje financiranje sredstvima iz EU fondova moglo bi podići stopu gospodarskog rasta i do tri postotna boda, a bitno bi povećalo i konkurentnost hrvatskoga gospodarstva.(D.J.)