Na četvrtom koncertu ovogodišnjeg koncertnog ciklusa Osječka glazbena srijeda u Galeriji Waldinger u Tvrđi nastupio je Antun Mrzlečki na baroknoj lutnji. Ovaj se rijetki instrument svojim meditativnim zvukom odlično uklopio u prostor.

Prije početka Mrzlečki je zamolio publiku da se suzdrži od pljeska dok ne odsvira program u cijelosti jer je, kako kaže, lutnja intiman instrument te bi pljesak narušio tu atmosferu koju je doista i uspio postići svojom interpretacijom.

Kroz nešto manje od sat vremena muziciranja izveo je djela S. L. Weissa i J. S. Bacha, dva velika skladatelja iz razdoblja baroka. Tu su se našli stavci različitih karaktera, kako bi se pokazale razne mogućnosti lutnje. Ovaj se instrument često raštimava, no čini se da uštimavanje između skladbi posjetitelje nije previše omelo u uživanju.

Nakon zasluženog pljeska, Mrzlečki je odvojio malo vremena za razgovor sa studentima Umjetničke akademije u Osijeku, otkrivši ponešto o svojim interesima za istraživanje povijesti lutnje. Uz to, piše članke te se bavi muzikološkim prijevodima, kako bi otklonio jezične barijere svima koji žele znati više o ovom instrumentu.

Iako je glazbeno obrazovanje započeo na klasičnoj gitari, kaže kako za nju, na žalost, više nema vremena. Ističe suradnju s festivalom Varaždinske barokne večeri, gdje je sudjelovao u organizaciji lutnjističkih koncerata. Na internetskoj stranici www.lutnja.net mogu se pronaći informacije kako o lutnji, tako i o njegovu životu i djelovanju. Jedan citat iz razgovora koji je ondje objavljen kaže: “Kod nas se često stječe dojam kao da netko u umjetničkoj glazbi mora biti 'rekorder', da je 'najbolji'. Kada duša kod tih umjetnika progovara preko instrumenta i, uopće kod svjetskih instrumentalista, za mene se pitanje 'tko je najbolji' ne postavlja.”

Raduje činjenica da se za koncert zaista tražila stolica više, što je i dokaz da osječka publika prepoznaje i cijeni trud organizacijskog tima Osječke glazbene srijede, koji nastoji pružiti raznolik i bogat program tijekom koncertne sezone. Nataša Belaj