Tvrtka Marvel Entertaiment već više od 70 godina usrećuje ljubitelje stripova diljem svijeta, neprestano donoseći nove avanture dobro znanih superjunaka i kreirajući originalan sadržaj začinjen specifičnim elementom humora, koji ih uvelike razlikuje od ostalih konkurenata. Ovi raznovrsni stripovi su tako od samih početaka bili popularni među čitateljima svih dobi, dok su se akcijske figure, odjeća i ostali proizvodi s motivima omiljenih superjunaka izrazito dobro prodavali, zbog čega je Marvel postao neizostavan dio popularne kulture i cjelokupne industrije zabave.

Logičan korak k približavanju široj publici Marvel je napravio kada se povezao s Hollywoodom, odnosno kada su stvoreni uvjeti da se superjunaci efektno predstave i na filmskom platnu. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja početkom 90-ih godina, era Marvelovih filmova počinje u novom tisućljeću, kada se hiperproduktivno počelo raditi na projektima koji su nedostatke u kvaliteti scenarija nadomještali impresivnim vizualnim efektima. Za sve je bio zaslužan tehnološki napredak kinematografskih elemenata, koji su sada omogućavali nove mogućnosti u procesu snimanja, ali i vizualnog uređivanja samog filma – koji u Marvelovu slučaju u svojoj osnovi zahtijeva nadnaravno prkošenje temeljnim zakonima fizike i biologije.

Početkom 21. stoljeća tako su se na filmskim platnima pojavili X-Men mutanti, Blade - ubojica vampira, akrobatski Spider-man i čudovišni Hulk. Upravo su oni najzaslužniji za uspješan početak cijele ere superjunaka u Hollywoodu, jer je oduševljenje gledatelja izravno pretočeno u veliku zaradu na blagajnama kinematografa, a potražnja za još kvalitetnijim sadržajem rasla je iz godine u godinu. Nakon tih “probnih” filmova, 2008. godine počinje realizacija možda i najvažnijeg projekta – Marvel svemira - koji će u idućim godinama, pa čak i desetljećima, kontinuirano donositi isprepletanje avantura omiljenih superjunaka, kao i njihove zasebne priče.

Kao začetnik cijelog projekta može se uzeti Iron Man, bogati genijalac u robotskom odijelu, a slijede ga Thor, bog munje iz nordijske mitologije, te patriot sa štitom, Kapetan Amerika, koji su svoje predstavljanje na filmu doživjeli početkom desetljeća. Izrazito uspješni filmovi o potonjim superjunacima rezultirali su formiranjem “Marvelovih Osvetnika” 2012. godine, gdje im se uz talentirane smrtnike pridružio i neuništivi Hulk. Uz sve kvalitetnije filmove o zasebnim avanturama superjunaka, Osvetnici su još jednom obranili svijet od “Vladavine Ultrona” 2015. godine, a čak su se uspjeli i međusobno sukobiti 2016. u “Civilnom ratu”, kada su se kao važni novi članovi pojavili duhoviti Ant-man i mladi Spider-man. U međuvremenu, Marvel je kao protutežu ozbiljnim arhetipskim junacima iz Osvetnika, predstavio i “Čuvare galaksije” 2014. godine - netipične superjunake, svojevrsne autsajdere, koji probleme na intergalaktičkim putovanjima rješavaju dosjetljivošću i humorom, uz pomoć, naravno, sofisticiranih svemirskih oružja. Oni su u kolovozu ove godine dobili i nastavak, koji je bio još urnebesniji, ali i emotivniji od prethodnika, čime je dodatno osvojio srca zahtjevne publike.

Marvel je od prvih filmova birao različite redatelje, pa i scenariste, za svoje megalomanske projekte, samo je uvijek bilo potrebno da se zadrži isprobana receptura – adrenalinska akcija s natruhama humora i minimalnih dosjetljivih šala. Iako lik Iron Mana u svojoj osnovi donosi duhovitog egocentrika, humor je tek u nekoliko recentnih filmova postao zastupljen u Marvelovu svijetu. Tako su led probili upravo “Čuvari galaksije”, koji su prvi dokazali da se praznine između akcijskih scena vrlo lako i efektno mogu popuniti zabavnim dijalozima i smiješnim situacijama. Stoga je već od “Vladavine Ultrona” postao očit zaokret Marvela prema promišljenim komediografskim elementima, koji su kulminirali 2015. filmom “Ant-man” - koji tumači upravo komičar Paul Rudd, dok ni mistični “Doctor Strange” iz 2016. niti ovogodišnje ponovno rođenje Spider-mana nisu zakazali u promicanju specifičnog, ponekad štreberskog, humora koji će zasigurno biti još snažnije zastupljen i u sljedećim projektima.

No, dosad uvjerljivo najsmješniji Marvelov film stigao je u hrvatska kina tek prije dva tjedna, a od tada svakim danom ispunjava kinodvorane oduševljenim fanovima, ali i ostalim poklonicima dobre akcije i netipičnog humora. Naravno, riječ je o filmu “Thor: Ragnarok”, za čiji je snažan uspjeh najzaslužniji Taika Waititi, novozelandski redatelj nezavisnih filmova, koji je nakon nekoliko dugometražnih filmova svoj prepoznatljiv stil publici predstavio i u suradnji s Marvelom. Ovaj osebujni pojedinac, koji se uz režiranje bavi i glumom, slikarstvom, fotografijom i modnim dizajnom, od početka je u javnosti bio prikazivan kao izrazito neobičan odabir Marvelovih producenata, no već se sada pokazao kao pun pogodak – kako za blagajne kinematografa, tako i za cjelokupnu filmsku kritiku. Waititi je prvi igrani film režirao 2007. godine – romantičnu komediju “Orao protiv morskog psa”, 2010. je napravio izvrstan hommage Michaelu Jacksonu filmom “Dječak”, dok se posljednjim briljantnim, emotivnim i neizmjerno humorističnim “Lovom na Divljane” 2016. predstavio kao jedan od najperspektivnijih modernih filmaša.

Stoga i ne čudi da je Marvel privukao svojim istančanim smislom za (crni) humor, neobičnim šalama, improvizacijom koju omogućava glumcima, ali i izvrsnim vještinama koje posjeduje u kontekstu snimanja i montaže filmova.

Pošto je u ovom, za njega netipičnom projektu dobio odriješene ruke, Waititi je svjesno uništio cijelu dosadašnju sliku Marvelovih junaka, poigravajući se njihovim duhovitijim, nježnijim i emotivnijim stranama. Thor je tako od ozbiljnog, čak pomalo dosadnog mačo muškarca postao nesigurni emotivac kojemu su prijatelji potrebni za spašavanje njegova svijeta (Asgarda), a iako je službeno postao bog munje, urnebesnim dijalozima i situacijama dokazao je da je ipak samo čovjek. S druge strane, u “Ragnaroku” je prvi put u Marvelovim filmovima prikazan i negativan ženski lik - božica smrti koju tumači renomirana Cate Blanchet, dok je rastrgani, šašavi Hulk prvi put pokazao i ljudsku stranu, koja čak i govori.

Waititi je tako potpuno dekonstruirao i parodirao ideju o ozbiljnim, dosad melodramski prikazivanim Marvelovim superjunacima, pa je cijeli film izravno “zagađen” štreberskim humornim elementima. Prepoznatljiv Waititijev stil je najvidljiviji i u samoj vanjskoj konstrukciji filma, jer neprestano prevladavaju naglašene boje i šarenilo, a glazbena podloga se od skladbi Johanna Sebastiana Bacha, preko psihodeličnih zvukova retro videoigara, prenosi do žestokog rocka Led Zeppelina. Isto tako, komediografski elementi se provode kroz cijeli film, izrugujući tragične priče iz prošlih Marvelovih filmova i donoseći apsurdne, urnebesne dijaloge u neprimjerenim situacijama.

Iz toga izravno proizlazi da se priprema teren za spektakl koji će iz Marvelove radionice izaći iduće godine, spajajući duhovite “Čuvare galaksije” s Osvetnicima u borbi za očuvanje mira u cijelom svemiru. Waititi je posljednjim Thorom letvicu postavio vrlo visoko, pa ostaje samo vidjeti kako će se s tim nositi njegovi nasljednici u novom filmu “Osvetnici: Beskonačni rat”.