Regija
RADE PERIĆ, DOSELJENIK S KOSOVA

U srcu su ostali samo naši pokojni i crkva
Objavljeno 8. studenog, 2017.

VOĆIN

Među Hrvatima koji su 1992. godine bili prisiljeni iz svoje postojbine na Kosovu doseliti se u matičnu domovinu bio je i Rade Perić iz Letnice u Općini Vitina, koji sa svojom obitelji posljednjih 25 godina živi u Voćinu. Govoreći o nemilim događanjima iz vremena ekspanzije srpskog nacionalizma za Miloševićeve vlasti, kad je na Kosovu bilo oko 20.000 Hrvata na području općina Vitina i Janjevo, Perić se prisjeća Šešeljeve promocije Srpske radikalne stranke.

“Vi ste ustaše”

– Javno je govorio: “Mi ćemo srediti Albance, a Hrvata ima samo nekoliko tisuća, njima ćemo nabiti čavle u glavu i to ćemo lako riješiti.” Hrvati i Albanci katolici letničkoga kraja bili su enklava okružena albanskim stanovništvom islamske vjeroispovijesti. Srba na području Općine Vitina nije bilo više od 17 posto, ali oni su potpuno dominirali općinom jer su bili većina u samoj Vitini. Život je postajao sve teži, odeš kod liječnika srpske nacionalnosti, a on kaže: “Vi ste ustaše, idite u Hrvatsku neka vas Tuđman liječi, što tražite ovdje?”

Prisjeća se Rade da su Hrvati na Kosovu svojoj djeci najčešće davali imena Stipe, Franjo i slična, ali kad se Hrvatska osamostalila i kad su se ljudi počeli vrednovati po tome kako se zovu, hrvatska imena otežavala su im položaj jer su se upravo tako zvali Mesić i Tuđman, koje su Srbi okrivljavali za raspad bivše države.

– Moje ime Rade nije im smetalo, ali smetao sam im ja kao čovjek, jer sam bio hrvatski orijentiran i jer sam ukazivao na pogreške njihove politike. Policija je počela pretraživati kuće i maltretirati pojedine osobe, nekoliko kuća je spaljeno, javno su se iskazivale prijetnje, i u takvoj situaciji nesigurnosti i straha mnogi su pobjegli s Kosova- prisjeća se Rade.

Napokon je u srpnju 1992. osigurano pet autobusa i organiziran odlazak za sve Hrvate koji su htjeli napustiti svoja ognjišta. Organizatori toga humanog preseljenja bili su hrvatska Vlada i hrvatska katolička fondacija Fond sv. Izidora. Na put su krenuli Hrvati iz Općine Vitina, mjesne zajednice Letnica, koja je obuhvaćala četiri naselja s hrvatskim stanovništvom – Letnica, Šašare, Vrnavokolo i Vrnez. U toj mjesnoj zajednici je i veliko naselje Gornja Stubla s oko 2500 mještana, a to su bili Albanci katolici. Oni su ostali u svome selu, ali kad je počeo rat na Kosovu, mnogi su se odselili u Italiju, a mnogi koji su od ranije radili u zapadnoeuropskim zemljama povukli su i svoje obitelji u te zemlje. Drugi, veći val hrvatskih izbjeglica s Kosova otišao je u mjesta na području Općine Đulovac u rujnu i prosincu 1992.

– Ja sam u drugoj skupini na put krenuo sa suprugom i petero djece. Mogli smo ponijeti samo osobne dokumente, vrećice i koju litru vode za put. Krenuli smo navečer prema Skopju, a onda preko Bugarske, Rumunjske i Mađarske u Hrvatsku. Putovali smo cijeli sljedeći dan i noć, i treći dan oko 13 sati stigli smo u Slatinu. Putem smo koristili samo ono što smo ponijeli. U Slatini nas je prihvatio Crveni križ, dobili smo jelo i piće, a zatim nas je svih pet autobusa dovezlo na voćinsko područje, u razrušena mjesta Voćin, Ćeralije i Bokane. Kasnije su za nama došli i roditelji moje supruge, moji roditelji, ostala rodbina, nećaci, kumovi, prijatelji…

Svi preživjeli

Perić je u kasnijim razgovorima s Albancima i Srbima na Kosovu doznao da su se čudili kako je preseljenje dobro prošlo jer putovali su i stari ljudi u 70-im i 80-im godinama, a bilo je i novorođene djece, ali niti jedna osoba nije preminula niti stradala na tom putu.

– Rekli su nam da to možemo zahvaliti Gospi Letničkoj, koju smo tamo štovali. Zato se svake godine na blagdan Velike Gospe organizira prijevoz i odlazimo u Letnicu zahvaliti se našoj Gospi u crkvi posvećenoj Uznesenju BDM - kaže Rade.

Život je i u Voćinu danas težak zbog nedostatka radnih mjesta, ali to je općeniti problem i u Slatini i u cijeloj Slavoniji. Već ima kuća koje su zatvorene zbog radne migracije, mladi ne vide perspektivu i odlaze u potrazi za boljim životom.

– U našem sjećanju i u našim srcima ostali su još samo naši pokojni i prelijepa letnička crkva - kaže Rade Perić i pokazuje maketu crkve iz svoje Letnice.

Petar ŽARKOVIĆ
Hodočašća

Župa Letnica međunarodno je hodočasničko mjesto za Kosovo, Albaniju, Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju. Domovinski rat u Hrvatskoj te rat na Kosovu 1999. godine bili su uzrok preseljenja letničkih župljana u Hrvatsku. Prije tih ratova, u Župi Letnica živjelo je više od 6000 vjernika, a danas je u njoj ostalo samo pedesetak starosjedilaca Hrvata, kojima se pridružilo oko 150 novodoseljenih albanskih katolika i dvadesetak obitelji iz Makedonije.

Možda ste propustili...