Regija
25 GODINA OD DOLASKA HRVATA S KOSOVA

Pater Vicić: Vratili smo se u domovinu predaka
Objavljeno 7. studenog, 2017.
Blagdansko slavlje održano je uz izloženi relikvijar s moćima bl. Antona Muzića

VOĆIN - Proteklog vikenda posebno svečano bilo je u općini Voćin i u samom općinskom središtu, gdje je proslavljen blagdan bl. Antona Muzića i 25. obljetnica početka ponovnog naseljavanja Voćina nakon Domovinskog rata, koji je u tome potpapučkom mjestu ostavio neprocjenjive posljedice i još do danas neizliječene rane.

U povodu toga slavljena je trodnevnica u Bokanama, Ćeralijama i Voćinu, gdje je nakon večernjega misnog slavlja u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije dan uoči blagdana bl. Antona Muzića održana i svečana akademija. Domaćini svečanosti bili su župnik, voditelj svetišta i dekan Slatinskog dekanata, vlč. Mladen Štivin, i načelnik Općine Voćin Predrag Filić. Mladi Mario Jaković iz Voćina uvodno je pročitao kazivanja o događajima koji su prije četvrt stoljeća obilježili sudbinu hrvatskoga naroda na prostorima bivše Jugoslavije. Prisiljene ratnim zbivanjima, obitelji iz Bosne i Hercegovine, Srijema i s Kosova početkom devedesetih godina iz krajeva gdje su vjekovima živjeli Hrvati doseljavaju se na područje Voćina.

Na Kosovu 700 godina

Načelnik Općine Voćin Predrag Filić podsjetio je da je hrvatski narod na Kosovu 700 godina bio okružen različitim kulturama i unatoč kulturološkim pritiscima u svim tim stoljećima očuvao je svoj identitet.

– U tako dugoj povijesti i borbi narod se pomalo i umori, ali tu je bilo hrvatsko svećenstvo, koje je bdjelo nad tim narodom i mnogo toga što se zbivalo u hrvatskim zajednicama u Letnici i Janjevu sraslo je s Crkvom. Vjerujem da je to glavni razlog opstanka hrvatskog naroda na Kosovu kao jedne od najstarijih hrvatskih dijaspora na svijetu. Ja sam doista ponosan i na lanjsko proglašenje don Muzića blaženim, jer to je velika stvar za sve nas s Kosova - rekao je načelnik Filić.

Voćin je marijansko svetište, a, neki kažu, i svetište znanih i neznanih mučenika, na čelu s voćinskim župnikom Josipom Martincem, slatinskim Julijem Bürgerom, bl. Alojzijem Stepincem i bl. Antonom Muzićem, čije moći čuva voćinska crkva. Njima u čast u toj crkvi bili su gosti: orguljaš, dirigent i skladatelj Alen Kopunović Legetin i klapa Stine iz Zagreba, čiji su članovi na nekoliko mjesta u crkvi nadahnuto i produhovljeno pjevali marijanske skladbe popraćene proznim i poetskim tekstovima o Hrvatima i njihovim postojbinama Letnici na Kosovu i Voćinu u hrvatskoj Slavoniji. Tekstove su izražajno čitali Mario Jaković i četvero njegovih mladih sumještana. Stalni đakon Zdravko Ticl napisao je tekst Litanija Gospi Voćinskoj, koji je uglazbio Alen Kopunović Legetin, a vrlo dojmljivo Stine su praizvele i to opsežno glazbeno djelo u voćinskoj crkvi. Autor glazbe nakon izvedbe uručio je svoje originalne note Litanija voćinskom župniku Mladenu Štivinu.

Oduševljeni vjernici toplo su pozdravili nastup zagrebačkih pjevača pa su članovi klape Stine kao dodatak otpjevali ariju U boj, u boj iz opere Nikola Šubić Zrinski Ivana pl. Zajca, a u izvedbi pridružili su im se župnici Mladen Štivin i Danijel Duki, također izvrsni pjevači. Drugi dodatak bila je poznata marijanska pjesma Rajska Djevo, kraljice Hrvata.

Zakoni u srcu

Nedjeljno, blagdansko misno slavlje u Voćinu počelo je procesijom svećenika, časnih sestara, članova KUD-a Ćeralije u kosovskim narodnim nošnjama, ministranata i mnogobrojnih vjernika od voćinske škole do župne crkve. U procesiji su bili i pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Nenad Križić, zamjenik virovitičko-podravskog župana Darko Žužak, načelnik Općine Voćin Predrag Filić, predsjednik Hrvatskoga društva Janjevo Pavao Palić i predsjednik Udruge Letnica Robert Matić. U koncelebraciji brojnih svećenika rođenih u Letnici i Vrnavokolu na Kosovu misno je slavlje predvodio pater Filip Vicić, župnik Župe Uznesenja BDM u Novigradu na Dobri.

– Nismo bili ni država, ni republika, ni pokrajina, ali smo bili enklava, koja nije imala zakone na papiru, ali je imala zakone u srcu. Okupljali smo se u letničkoj crkvi, poslije u Vrnavokolu, oko Gospe i Kristova oltara, a veliku ulogu u tome imali su svećenici kao duhovni vođe i pastiri te časne sestre, s kojima smo osjećali sigurnost. Kao Hrvati, prošli smo kroz mnoge nedaće, nesnoščjivosti, mržnje i prijetnje. Morali smo napustiti svoja stoljetna ognjišta, svoje domove, posjede i groblja naših pokojnih. Vođeni vjerom u srcu, Božjom pomoći i zaštitom Gospe Voćinske i Letničke, vratili smo se u domovinu naših predaka, u našu voljenu domovinu Hrvatsku.

I žalost i radost

Pater Vicić kaže da je tijekom putovanja preko Makedonije, Bugarske i Rumunjske i ulaska u Hrvatsku u svome srcu osjećao žalost, radost i strah. Žalost zbog napuštanja svoga mjesta i svoga dostojanstva, radost zbog dolaska u svoju Hrvatsku, a strah jer izbavljao je iz nevolje i vodio u beznađe, a tada nije bio siguran je li to preseljenje dobro ili nije.

– Danas slavimo i znači da je bilo dobro. Apostolska ekipa rodom iz Župe Letnica i Vrnavokola, 40 časnih sestara i 12 svećenika, izabrali smo da ovaj dan bude dan susreta posvećen bl. Antonu Muziću, i da smo ga ovim susretom i slavljenjem presvete euharistije izabrali za našega posebnog nebeskog zagovornika i zaštitnika.

O generacijama Hrvata na Kosovu, njihovu životu uz Gospu Letničku i o bl. Antonu Muziću govorio je učenik sedmog razreda OŠ Voćin Luka Šabić. Čestitajući obljetnicu dolaska Hrvata s Kosova u domovinu, predsjednik Hrvatskoga društva Janjevo u Zagrebu Pavao Palić podsjetio je na postupak beatifikacije dvaju Hrvata, don Antona Muzića i fra Serafina Glasnovića Kodića, te je uručio prigodne darove svećenicima Viciću i Štivinu, časnoj sestri Ljilji, nećakinji blaženika Muzića, načelniku Filiću i predsjedniku Udruge Letnica Matiću.

Cjelokupno slavlje održano je uz izloženi relikvijar s moćima bl. Antona Muzića, koji su vjernici mogli pogledati i dotaknuti.

Petar ŽARKOVIĆ
Dovezeni u 90 autobusa

Pater Filip Vicić, rođen u Letnici, kao bogoslov na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1992. godine imenovan je da u ime Republike Hrvatske pomogne u organizaciji spašavanja pripadnika hrvatskoga naroda s Kosova. “Bio sam jedan od organizatora u Fondu sv. Izidora, u Uredu za izbjeglice i koordinator u Fondu socijalne skrbi Republike Hrvatske za humano preseljenje ili, bolje rečeno, za ono što je toga trenutka bilo potrebno učiniti da se narod spasi. Najviše sam radio po nalogu biskupa Đure Kokše. U Zagrebu i u Makedoniji pripremali smo zajedničke putovnice za grupe od 50 ljudi. Ja sam redovito iz Zagreba odlazio u Skopje, a onda smo autobusima preko Bugarske, Rumunjske i Mađarske dolazili u Hrvatsku. U više navrata organiziran je prijevoz ljudi u skupinama od nekoliko autobusa. U jednoj skupini najviše je bilo sedam autobusa, a ukupno su Hrvati organizirano s Kosova dovezeni u približno devedeset autobusa. Brinuo sam se o njima sve do 1996. godine”, prisjetio se pater Vicić.

Možda ste propustili...