Stoljeće kazališnoga života, od toga deset godina u profesionalnom statusu te 85 godina od smrti Joze Ivakića čije ime nosi, dovoljno su veliki i vrijedni razlozi da se obilježe svečano i radno. Kako je riječ o kazalištu, najsvečanije je proslaviti to - premijerom. Upravo to očekuje slavonsku publiku u Gradskom kazalištu “Joza Ivakić” u Vinkovcima, u petak, 10. studenoga. Režija je u rukama Vjekoslava Jankovića.

Ivakićevo “Vrzino kolo” bio je tvoj izbor komada ili je kazalište već imalo gotov repertoar, pa su tebi ponudili suradnju jer su željeli baš tebe?

- Ravnatelj Zdenko Rečić i ja u protekle smo se tri godine podosta bavili Ivakićem te zajednički iznjedrili 'Vrzino kolo' kao dobar repertoarni komad. Naime, spomenuta ljubavna komedija, ponekad imenovana i kao burleska, vrlo vješto spaja elemente pučkog kazališta i, uvjetno rečeno, 'velikog' kazališta. Elementi vodvilja i tradicijski elementi isprepleću se u djelu. Rekao bih - slavonski Georges Feydeau. Pronašao sam na nekoliko mjesta gdje struka o ovom djelu govori kao o ponajboljem Ivakićevu djelu. Najpoznatija njegova djela, drame 'Inoča' (1919.) i 'Pouzdani sastanak' (1913.) ipak su imali svoju kazališnu izvedbu u našem suvremenom vremenu, dok je 'Vrzino kolo' posljednji put izvedeno, u HNK-u, jako davno. Stoga mogu reći da je pisac bio određen, ali se djelo nametnulo. Osnovna tema je ljubav, kao kraljica emocija, i dakako spletkarenje koje ide uz nju. Više spletkare muški, dok cure znaju što hoće, pa smo neke scene nazvali 'moć žene'.

Primarno glumac, povremeno i režiraš. U svom matičnom osječkom HNK-u sudjelovao si u “Šokici”, “Bećarcu”, “Teni”, “Pouzdanom sastanku”. Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi, brojni recitali i predstavljanja u kojima si se bavio Slavonijom kao temom, govorom, piscima itd. Dakle, slavonski autor, slavonska tematika - logičan izbor je Vjekoslav Janković. Smeta li ti što te šabloniziraju ili ti laska da baš tvoja glumačka, redateljska, umjetnička, pa i osobna estetika i 'nerv' odgovaraju ovakvim komadima?

- Volim slavonsku baštinu i uživam u našem govoru, glazbi, ali i otkrivanju pomalo zaboravljenih djela. Tako sam jednom prigodom u zagrebačkoj antikvarnici našao Okrugićevu 'Šokicu' iz 1884. Imao sam u planu tada režirati ju u Vukovaru, ali kad sam to povjerio našem tadašnjem ravnatelju Drame i mom profesoru Jošku Juvančiću, nagovorio me da mu prepustim ideju i da ju priredimo u osječkom HNK-u. Tako je naša 'Šokica' u režiji Dražena Ferenčine započela svoj dugi i uspješni kazališni život. Bourekov 'Bećarac', 'Inoče' u režiji Himze Nuhanovića, 'Tena' u režiji Roberta Raponje, brojne predstave za Vinovačke jeseni u režiji tete Ane Cvenić ili predstave za Đakovačke vezove u režijama Darka Milasa... sve sam te predstave obožavao igrati i one danas žive u meni. Ipak, postoji jedna slavonaska koja me odredila za cijeli život: Ivakićev 'Pouzdani sastanak' u režiji Damira Munitića, diplomska predstava naše generacije studenata glume. Predstavu smo tih, još uvijek burnih godina (1996.), zbog manjka novca za novu predstavu, uspjeli prodati HNK-u i postaviti ju na repertoar HNK u Osijeku. Igrao sam u važnijim Ivakićevim komadima, a ovu režiju radim kao sjećanje na našeg profesora Munitića i cijeli svijet kazališta koji se 'vrzmao' oko njega, od miniteatra do ADU-a Zagreb.

U podjeli su i neka imena iz osječkog ansambla.

- U komadu su i već etablirani glumci i kolege iz HNK, poput Vinkovčanina Ivana Ćaćića, koji je po svemu idealan šarmer za ulogu ženskara, a i izvrsno pjeva, što je bitno. Kada on zapjeva 'Milovo sam garave i plave', uvjeren sam da će mu mnoge žene povjerovati svaku riječ. Što reći, pravi šlager-pjevač. Njegove partnerice igraju izvrsna Matea Marušić, Osječanka koja će svojom iskrenošću osvojiti mnoge. Vrckava Selena Andrić s UAOS-a kao ofrkuša Ljubica donosi cijeli svijet jakih žena. Sjajna Katarina Baban, s trenutačnom adresom na malim ekranima, donosi lik namiguše Kate, koja zna upravljati svojim životom. Član HNK iz Rijeke Denis Brižić donosi nam ulogu dobroćudnog mesara Tutlje, koji uz pomoć podebljeg novčanika rješava razliku u godinama i kilama koje mu stoje na putu do izabranice srca. Neizbježni vinkovački grabancijaš Vladimir Andrić, profesor s UAOS-a Hrvoje Seršić kao kočoperni vatrogasni vojvoda, česti gost pečuškog Hrvatskog kazališta - Goran Smoljanović kao stari rogonja, iskričava Posavka iz Orašja Katarina Krištić kao konobarica velikog srca i plesni parovi FA Lisinski, pod vodstvom Danijela Šote, dio su izvrsne profesionalne ekipe. Prije svega, sve su to dobri ljudi koji mogu iznijeti nevinost Ivakićeve komedije i prenijeti nam duh vremena kada su ljudi voljeli i poznavali svoje susjede.

Premijera je pred vratima. Hoćete li stići sve uglancati do premijere?

- Premijera kuca na vrata, ali u glancanju nam pomaže Igor Valeri, veliki glazbeni mag, profesorica s UAOS-a Saša Došen, zadužena za ukupnu likovnost predstave, Petra Blašković, velemajstorica scenskog pokreta i mnogi drugi vidljivi i nevidljivi vilenjaci koji će nam pomoći postaviti sve na pravo mjesto do premijere.

Velika je čast i odgovornost pred tobom i cijelom ekipom - ovom predstavom vinkovačko kazalište obilježava velike jubileje. Trema?

- Jedan kolega jednom je rekao da je redatelj prirodni neprijatelj glumca. Sada sam ja redatelj, ali i glumac, pa zamislite u kakvoj sam stalnoj borbi sam sa sobom. Ide mi para iz ušiju, ali svaki put kad režiram, zahvaljujem svim redateljima koji su radili sa mnom, a posebice na svim raspravama koje smo vodili i naravno mnogima se duboko klanjam i bilježim sa štovanjem.

Vinkovačko je kazalište po mnogo čemu manje od HNK. Koje su prednosti, a koji nedostatci?

- Uh, imati cijeli ansambl na raspolaganju, pozornicu i moćnu logistiku HNK je ideal, ali ljudi se žrtvuju i nadljudskim zalaganjem cijelog tima i djelatnika sve je moguće.

Kakvu si predstavu spremio za Vinkovčane?

- Predstava je to iz doba nevinosti, u kojoj komedijom zabune i glumačkom snagom donosimo ljubavnu komediju koja spaja i voli. Starogradske pjesme i moćna kola koja se plešu sigurno će pomoći mojoj osnovnoj zamisli da pokušamo preko kazališnog proscenija prenijeti kraljicu emocija koja liječi, a to je ljubav.