SLATINA - Savjetodavna služba i Grad Slatina organizirali su za poljoprivrednike predstavljanje udruge proizvođača češnjaka iz Cerića kao primjer dobre prakse u proizvodnji te korisne i tražene povrtne kulture. Predsjednica Udruge Češnjak i upraviteljica istoimene zadruge, inž. agronomije Mara Čuljak, objasnila je pripreme za sadnju, kao i tijek proizvodnje i skladištenje češnjaka, sve do njegova plasiranja na tržište.

– Ideja je da na našem području okupimo sve zainteresirane buduće proizvođače češnjaka, da ih grupiramo u okviru naše zadruge Kokoš hrvatica i da u suradnji s cerićkom udrugom i zadrugom plasiramo taj proizvod na tržište - kaže viša savjetnica u slatinskoj Savjetodavnoj službi Tihana Bišćan.

– Naši bi proizvođači tako imali osiguran plasman i naplatu, i to bi onda bila zaokružena priča - kaže Bišćan, objasnivši da će zadruga Kokoš hrvatica vjerojatno promijeniti naziv kako bi njezini članovi mogli i s drugim proizvodima izići na tržište.

Kad je Udruga Češnjak osnovana, 2013., na području Vukovarsko-srijemske županije bila je druga takva udruga u Hrvatskoj. Okuplja dvjesto gospodarstava na području cijele države i bavi se organizacijom proizvodnje češnjaka i zelenoga graha, a zadruga je osnovana u siječnju ove godine radi mogućnosti trženja tih proizvoda.

– Radionica je organizirana da bi budući proizvođači češnjaka saznali što je potrebno odraditi da bi mogli krenuti u proizvodnju - kaže predsjednica Čuljak.

- Dvije godine prije sadnje mora se znati što i kako treba odraditi. Treba znati da u proizvodnji češnjaka nema konkurencije, dakle proizvođači jedni drugima nisu konkurencija, a cijenu eventualno može srušiti nelojalna konkurencija, koja proizvodi zdravstveno neispravni češnjak - napominje.

Prema cerićkim iskustvima, proizvodnja češnjaka vrlo je isplativa, jer jedna četveročlana obitelj s jednim i pol do dva hektara može iznimno dobro živjeti. Uz vlastiti sadni materijal, svi troškovi po sezoni iznose od 15.000 do 20.000 kuna, a dobit je veća od 60.000 po hektaru.

– Jedan je kolega izračunao da su mu ove sezone za posao od trenutka rastavljanja češnjaka za sadnju do trenutka kad ga je pošišao i pripremio za prodaju samo 32 dana bila radna. Hrvatske potrebe, kao i potrebe ostalih članica EU, strašno su velike, pa se češnjak uvozi i iluzorno je očekivati da ćemo zaustaviti uvoz češnjaka jer, unatoč ona 32 dana, nemamo domaćeg proizvoda. Kod nas ne postoje udruge koje bi organizirale takvu vrstu proizvodnje. Mi smo prvi i jedini koji se bave organizacijom i udruživanjem proizvođača češnjaka - dodaje.

Prema riječima Mare Čuljak, među vrstama češnjaka (ozimi cerićki, šokac, slavonski ozimi i istarski crveni), najbolji su šokac i ozimi cerićki. Cerićki izdrži do Nove godine, maksimalno do sredine siječnja, on je pravi kulenar, prilagođen podneblju i potrebi za koju je namijenjen. Šokac je više konzumni, industrijski, može se dugo skladištiti, ima mnogo suhe tvari i izuzetno dobar kemijski sastav. Slavoncima je šokac najbolji.P.Žarković