TvObzor
GAMELAN

Udaraljkaška glazba iz Indonezije
Objavljeno 27. listopada, 2017.

Svijet u kojemu živimo odavno je globalno selo, a zahvaljujući daru veleposlanstva Republike Indonezije Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu bogatija je za gamelan, točnije komplet udaraljkaških instrumenata kojima se izvodi indonežanska klasična i tradicijska glazba.

Još od azijsko-afričke Konferencije u Bandungu 1955. na kojoj se kovao Pokret nesvrstanih do Brozova političko-turističkog posjeta Džakarti i Baliju 1959. Indonezija je mitsko mjesto jugoslavenskog titoizma, a njezin vođa Sukarno bio je naš najbolji nesvrstani prijatelj uz bok Gamala Abdela Nasera, Džavaharlala Nehrua i Kwamea Nkrumaha. Možda baš zbog visoke politike u to vrijeme nismo ništa znali o gamelanu koji je za socijalistički ukus bio isuviše reakcionaran i dekadentan. Dio krivnje pada i na pleća drugova koje smo tamo slali poput bivšeg skojevca rodom iz Osijeka Lea Matesa, Beogradu i nakon 1991. vjernog hrvatskog kadra Vjekoslava Koprivnjaka te diktatorovog sina u službi hrvatske diplomacije Aleksandra Miše Broza. Odrastajući uz zvukove revolucionarnih popijevaka “Budi se istok i zapad”, “Bilećanka” ili “Padaj silo i nepravdo”, oni su zacijelo bili (slijepi i) gluhi za sav onaj intelektualni sadržaj koji je nadilazio njihove ideološki skučene poglede na svijet. Zato u doba procvata Pokreta nesvrstanih nismo ništa znali o kulturama zemalja u kojima je naš vođa jeo i pio, išao u safari i dočekivao Nove godine kao što je to bilo u Tampaksiringu na Baliju 1959.

Kako bi netko na darovanim egzotičnim glazbalima mogao svirati i podučavati druge, u Jogjakartu na otoku Javi već je otputovala studentica muzikologije s Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu Julija Novosel koja će godinu dana proučavati karawitan na tamošnjem Institutu za umjetnost. Posrijedi je pojam koji obuhvaća cjelovitu umjetnost gamelana, od umijeća njegova sviranja do glazbe koja se izvodi na tom nizu brončanih udaraljki. Osebujni instrumentarij zbirnoga naziva gamelan čine ugođene metalne udaraljke poput gongova i metalofona te bubnjevi, gusle zvane rebab, bambusova flauta, citra i ksilofon. Posve suprotno zapadnjačkoj orkestralnoj tradiciji, gamelan nema dirigenta, partiture i soliste. Glazbovanje na gamelanu je svojevrsna kolektivna improvizacija, no ta glazba ipak nema veze s jazzom. No, zanimljivo je da aluziju na gamelan možemo naći na pikantnom albumu free jazza “Eternal Rhythm” (MPS) iz 1968. trubača i skladatelja Dona Cherryja koji se može poslušati i na YouTubeu. Uloga metalofona koji se nalaze u središtu orkestra je sviranje melodije, glazbala u prvom redu izvode njezine varijacije, a gongovi koji se nalaze u zadnjem redu dodaju spore i moćne naglaske. Glazbovanje na gamelanu obično prate muški zbor i pjevačica. Dva su glavna načina u kojima se svira repertoar za gamelan, to su pentatonski laras slendro i septatonski laras pelog. Ne samo za pentatonikom nego i za orkestralnom aluzijom na gamelan posegnuo je i veliki hrvatski skladatelj Josip Štolcer Slavenski koji je studirao kod Zóltana Kodálya u Budimpešti u svojoj zadivljujućoj Religiofoniji (Simfoniji Orijenta) za sola, zbor i orkestar iz 1934. Ne samo da smo zaboravili na našeg Čakovčanina i odrekli ga se u korist Beograda u kojemu je živio i radio trideset godina nego i potpuno zanemarili kulturološki važan podatak da je nekoga na Zapadnome Balkanu 30-ih godina prošlog stoljeća uopće mogao zanimati gamelan s kojim se mi tek danas upoznajemo.

Jedan od povoda za ovaj tekst je i nedavno objavljivanje albuma “Gamelan Beleganjur and the Music of the Ngaben Funerary Ritual in Bali” (Akuphone), kao i činjenica da je u svibnju ove godine preminuo legendarni američki muzikolog David Lewinston koji je 60-ih u više navrata obilazio Indoneziju te ondje snimio materijal objavljen kasnije na deset albuma u sklopu niza Nonesuch Explorer. Prije deset i više godina ti su se albumi mogli kupiti i u osječkom Pothodniku.

Piše: Draško CELING