TvObzor
SANJA KOCIJANČIĆ

Volim atmosferu studija i televizijske priče koja se u tom trenutku stvara
Objavljeno 27. listopada, 2017.
Zadovoljna sam reakcijama na prvu “Dijagnozu” koja je iskorak sama po sebi, jer pristup nije strogo znanstven, već u žanrovskom smislu - znanstvenopopularan

U novoj jesenskoj shemi HRT-a svakoga posljednjeg četvrtka u mjesecu uživo na Drugome programu Hrvatske televizije s početkom u 20.05 sati prikazuje se nova emisija o zdravlju “Dijagnoza” urednice Sanje Kocijančić Petričević. S obzirom na dugogodišnji staž na nacionalnoj televiziji, Sanja Kocijančić Petričević u razgovoru za TV Obzor prisjetila se svojih početaka na HRT-u, brojnih poslova - novinarskih, najavljivačkih i uredničkih - te nas upoznala sa svojom novom emisijom “Dijagnoza”.

Na Hrvatskoj radioteleviziji radite već gotovo 30 godina. Počeli ste kao najavljivačica u programu. Sjećate li se tih svojih početaka?

- Itekako se sjećam. U 4. razredu gimnazije, one reformirane, imali smo praktičnu nastavu. Kako sam cijelo vrijeme išla u II. gimnaziju u Križanićevoj ulici u Zagrebu, a ona je reformom postala Centar za kulturu i umjetnost, tzv. dnevnik rada ispunjavala sam boraveći na nekadašnjoj Televiziji Zagreb (TVZ). Tada me voditelj ondašnjih spikera primijetio i pitao želim li proći audiciju za najavljivačice. Odmah sam pristala, jer sam bila oslobođena mature te imala vremena i volje za taj izazov. I taj je trenutak obilježio moj životni put.

Uvijek se veselim novim izazovima

U profesionalnoj karijeri radili ste razne tipove emisija, od informativnih, zabavnih do znanstveno-obrazovnih i specijaliziranih. Nisu Vam strane ni novinarske forme od reportaža do javljanja uživo, ni voditeljski, ni urednički zadatci. Što Vam je bilo najteže, a što najdraže raditi?

- Sretna sam, jer sam svoj posao uvijek voljela i volim. Kad razmišljam tako unatrag, sve je išlo nekim redom. Zaista sam radila u raznim programima, na raznim zadacima, malim i velikim projektima, učila od starijih kolega i sjajnih mentora, a najviše sam voljela emisije uživo. To mi je nekako prava televizija. Autentična. Trenutak u vremenu, informacija, doživljaj, svojevrsni adrenalin. Uvijek sam se veselila novim izazovima. I kada sam žalila za emisijama koje se više nisu emitirale, nalazila sam uvijek novu motivaciju, čak uzbuđenje u svim tim promjenama. Ono što volim je kompletno autorstvo. Dakle, osmisliti projekt, postaviti emisiju "na noge", ukratko – uređivati, ali i voditi. Volim i tu atmosferu studija i televizijske priče koja se u tom trenutku stvara.

Već dugi niz godina pratite zdravstvo. O toj temi pokrenuli ste nekoliko emisija…

- Da, prvi koraci bavljenja medicinom bili su rubrike u nekadašnjim mozaičnim magazinima poput Televizijskog obiteljskog magazina, Nedjeljnog popodneva, Dobrog jutra, Hrvatska, Dobar dan - i tako sam strogo namjenski, rekla bih, medicinu pratila kroz mnoge druge emisije, teško bi ih bilo i sve nabrojiti. One koje sam baš sama osmislila i pokrenula, i to u posljednjih desetak godina, jesu Drugo mišljenje, Abeceda zdravlja, Društvena mreža - medicina, Dijagnoza.

Ima li u zdravstvu dovoljno tema za Vašu sadašnju emisiju Dijagnoza? Kroz nju nastojite pokazati pozitivne primjere, a ne samo one loše strane hrvatskoga zdravstvenog sustava…

- Nepresušni je izbor tema. Toga nedostatka se nikada ne bojim. A nekako mislim da smo svi mi ovdje na našem podneblju već dobro uvježbani kako bismo bili isključivo kritičari. Čini mi se također kako smo veliki kritičari u startu, a kada zaista treba itekako kritizirati, zagalamiti - onda šutimo. Osobno se zauzimam i za pacijente i za liječnike. Generalno, pokušavam tako ekvilibrirati. Vesele me uvijek dobre priče, dometi medicine, pobjeda zdravlja nad bolesti. Kada bih nekim slučajem i sama potpala pod negativni utjecaj i pogled na svijet, čini mi se također, kako bih tada prevarila samu sebe. A davno sam odlučila paziti što mislim, jer duboko vjerujem u čuvenu Emersonovu misao: " Čovjek je ono što misli".

Radije sam ljubazna nego u pravu

Dijagnozu radite na nesvakidašnji, zabavan način. Kakve su povratne reakcije gledatelja? Jeste li zadovoljni?

- Zadovoljna sam reakcijama na prvu “Dijagnozu” koja je emitirana krajem rujna. Iskorak je već sam po sebi, jer se emisija emitira u večernjem terminu, zatim pristup nije strogo znanstven, već u žanrovskom smislu - znanstvenopopularan. Publiku u studiju čine mladi ljudi, studenti medicine, kao i učenici škole za medicinske sestre koji sudjeluju u kreiranju emisije, svojim pitanjima ili komentarima. Liječnici su također neformalniji u kompletnom izričaju i stilu. I to se prepoznaje kao promjena.

Kojoj se publici obraćate? U čemu je važnost specijaliziranih emisija o zdravlju, osobito na javnome medijskom servisu?

- Ovakve emisije obuhvaćaju sve generacije. Nije točno da medicina zanima samo stariju populaciju. Danas pogotovo, zdravlje i zdrav život, postali su trendovi. A zadaća se našeg javnog servisa ogleda u toj sinergiji, nerazdvojnosti, pravoj poruci koja je najbolja prevencija. Istine poput ove paušalno izgovaramo, no to su velike istine.

Pozitivne priče uvijek su bile sastavni dio Vašega posla i emisija koje ste na HRT-u radili. Često ste uključeni i u humanitarne projekte…

- Već sam kazala kako sam davno izabrala svoj put. Radije sam ljubazna nego u pravu. Radije sam dobra nego glavna. Kada sudjelujem u projektima poput naših humanitarki za koje sam sigurna da su zaista ogledalo naše profesije i svih tehničkih mogućnosti naše medijske kuće. Što se mene tiče, osjećam se ispunjeno, osjećam da sam dio brojnog tima koji je dao nešto plemenito, osim što smo radili ono što najbolje znamo. Nosim brojne doživljaje i uspomene s takvih prijenosa koje smo zajednički stvarali.

Gdje crpite svoju pozitivnu energiju, što Vas u životu pokreće i nadahnjuje? Koji je Vaš životni moto?

- Razmišljala sam o tome, jer sam često u životu čula o sebi da sam pozitivna. Hm, čini mi se da sam to odlučila biti, ali ne odbacujem mogućnost da ima nešto i u kodu te sam više nego zahvalna na tom nasljeđu. A što se tiče gesla, imam ih nekoliko, i to dugo, dugo. Kada mi netko kaže da sam dobra, volim odgovoriti kako još uvijek nisam dovoljno dobra... svi bi trebali težiti biti bolji, jer nam je dobrota nekako deficitarna. Zatim - ništa nije slučajno i računi se na kraju svode....

Razgovarao: David MILIĆFoto: Krasnodar PERŠUN/HRT
SLOBODNO VRIJEME

Kako usklađujete privatan život i posao? Kako provodite svoje slobodno vrijeme i na koji način punite baterije?

- Sada već pomirujem lako. Nema više male djece, svi se možemo posvetiti svom poslu maksimalno. A baterije punim u prirodi koju neizmjerno volim, hodam u Maksimiru koji obožavam, u razgovorima, čitanju, putovanjima i susretima. Volim se družiti i to najviše radim. Zahvalna sam na prijateljstvima i na svojoj obitelji.