TvObzor
MATO BARIŠIĆ

Najveći je izazov novinara biti točan, objektivan i donositi provjerene informacije
Objavljeno 27. listopada, 2017.
Nije lako emocionalno sve to prožvakati i nemoguće je ne nositi to sa sobom, no u deset godina neki sugovornici su mi postali prijatelji

Kako oni to stignu? Kako su sad u tih pet minuta bili na toliko mjesta? Kako su došli do tih ljudi? Zašto bi im netko iznosio svoje najintimnije, najmračnije tajne? Kao djetetu, Mati Barišiću, novinaru i reporteru “Provjerenog”, istraživačkog magazina koji gledamo već 10 godina na Novoj TV, to nikako nije bilo jasno. No, divio se tim ljudima i mislio - ako mogu oni, može i on. Jednom. Kad odraste. I odrastao je...

U 11. sezoni “Provjerenog” Mate je danas jedini reporter iz originalne postave koja je emisiju u rujnu 2007. postavila na noge. Kako je izgledao njegov životni put i kako je upoznao svoju suprugu Marinu Knežević Barišić, s kojom ima dvoje djece, Mato nam je ispričao u razgovoru za TV Obzor.

Lijepe, tužne i opasne teme

Možete li se prisjetiti što vas je toliko fasciniralo u poslu novinara da ste se i sami poželjeli time baviti?

- Još kao dijete pratio sam vijesti. Bilo mi je sve to jako zanimljivo - kamo sve novinari idu, s kime sve razgovaraju, kako uopće dođu do svih tih informacija i kako uspiju otkriti i u tako malo vremena objasniti nešto tako važno. Uglavnom, cijeli taj medijski svijet za mene je bio jedan paralelni svemir kojeg sam i ja želio biti dio.

Kako je izgledao vaš put do uspješnog novinara? Što ste sve radili prije i čemu vas je to naučilo?

- Prvi doticaj s pisanjem, onim novinarskim, bio je još u osnovnoj školi kad smo pokretali male školske novine Zvono. Bilo je to prije nekih 25 godina. No, sam početak plivanja u novinarskim vodama započeo je upisom na Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Kako je fakultet trebalo isfinancirati, kao student radio sam sve - dijelio letke, prao aute, radio kao pomoćni radnik u trgovinama te čak dvije i pol godine u stolarskoj radionici. Nekad mi bude žao što nisam, kao neki, imao bezbrižne i financijski neovisne dane tijekom studija, ali sve ovo je ipak bila životna škola. Profesionalno bavljenje novinarstvom, koje traje više od 13 godina, počelo je od magazinskih tema na RTL-u pa sve do današnjeg “Provjerenog” na Novoj TV. Bilo je tu lijepih, ali i tužnih, stresnih, ponekad i opasnih tema te onih koje su tabu i o kojima nikada, koliko god o njima govorili, neće biti konsenzusa – tko je u pravu, a tko ne.

Tisuće ljudi, 400 priča

Odlaskom Danke Derifaj sada ste jedini novinar koji je u redakciji “Provjerenog” od samih početaka, punih deset godina. S čime ste se sve susreli u tom dugom razdoblju?

- Doslovce sa svime čime sam mogao. Tisuće ljudi koje sam upoznao i oko 400 priča koje sam napravio. Mnoštvo sudbina koje smo se trudili promijeniti nabolje. No, teško mi je sve ovo i govoriti u nekoj “ja” formi. Kod nas je u “Provjerenom” sve u množini. Mi svi radimo sve i svi sudjelujemo koliko god možemo, bar savjetom. Bilo je, a i dalje ima neprospavanih noći, onih provedenih na terenu, frustracija dok ne dođeš do informacija koje ti trebaju, teških trenutaka kad ti sugovornici ispričaju svoju priču i mole te da im pomogneš. Nije lako emocionalno sve to prožvakati i nemoguće je ne nositi to sa sobom. U deset godina neki sugovornici su mi postali prijatelji.

Koje su neke od “najvećih” priča koje ste do sada napravili?

- Priča o čovjeku koji je bio žrtva zamjene identiteta, a koji je spašen od zatvorske kazne. Slučaj kvaziliječnika koji je smrtno bolesne ljude varao “čarobnim napitkom”, a koji je nakon priče završio u zatvoru. Priča o mladiću koji je bio žrtva seksualnog zlostavljanja od svećenika i konačnu presudu o tom slučaju još čeka. Ili priča o spaljenom mladiću u Britaniji koji je bio žrtva napada kiselinom… Teško je od njih nekoliko stotina izabrati samo neke.

Tijekom svih ovih godina susreli ste se s brojnim različitim ljudima, što ste shvatili o životu slušajući njihove priče?

- Budi zahvalan i skroman, ali ustrajan i hrabar u borbi za istinu i pravdu. Neke su me priče naučile da uvijek može i mora bolje, koliko god teško bilo i koliko god se borio protiv vjetrenjača. Čak i ako i ne uspiješ, bar pokušaj. Nakon svega, koliko god bila floskula, shvatiš da su istinski sretni oni koji su zdravi, oni koji vole i koji su voljeni. Sve ostalo je upravo to – ostalo, sporedno.

Stiska s vremenom

Koji su najveći izazovi ovog posla, pogotovo kad je riječ o istraživačkom novinarstvu?

- Održati tempo. Stiska s vremenom je uvijek nekako tu za vratom, a biti točan, objektivan, aktualan, pronaći i donijeti provjerene informacije, nije lako i zahtijeva vrijeme.

Zahvaljujući poslu posjetili ste brojne zemlje. Koje će vam putovanje i po čemu najviše ostati u pamćenju?

- Ne baš onoliko koliko sam htio, ali putovalo se. Svaki odlazak u Bosnu za mene je nekako sentimentalan – to je vjerojatno zbog korijena. Ali ako baš moram birati - put u Kambodžu bio je sasvim novi svijet, iskustvo koje neću nikad zaboraviti. Moram spomenuti i London, grad u kojem sam tek nedavno bio prvi put, ali me potpuno oborio s nogu.

Prije 13 godina upoznali ste svoju Marinu, a vrlo brzo oboje ste počeli raditi na Novoj TV. Kako u vašem slučaju funkcionira isprepletanje poslovnog i privatnog, viđanje i na poslu i kod kuće?

- Bit će 14 godina uskoro. Upoznali smo se na faksu. Dugo smo radili zajedno na Novoj TV, sve do prošle godine kad je pronašla neke nove izazove u svom profesionalnom životu. Unatoč predrasudama da je loše miješati privatni i poslovni dio života, super je funkcioniralo. Nema boljeg životnog partnera za jednog novinara od novinarke koja razumije sve što se u tom poslu događa.

Foto: Nova TV
NE PLANIRAMO TREĆE DIJETE

Kakva su vaša djeca, Ema i Toma? Biste li voljeli imati još jedno dijete?

- Ema je sjajna, brbljava i talentirana sedmogodišnjakinja, a sličnog je opisa i Toma koji ima tri i pol godine. Drugih planova zasad nemamo, ali... Nikad se ne zna.